Prošlo je točno 100 godina od izbijanja Oktobarske revolucije, događaja koji je usmjerio 20. stoljeće. I za koji se i danas vjeruje da je započeo pucnjem iz topa krstarice koja je ušla u legendu...
Ispalila je prvi hitac, bila je heroj revolucije, i to prvi, prošla je tri rata, fašisti su je potopili, ali je uskrsnula, postala je muzej i nadživjela je i Rusko Carstvo i Sovjetski Savez. Dječji zborovi širom SSSR-a pjevali su joj “što snivaš, krstarice, u čas kad jutro ustaje nad Nevom”, a 2222 kilometra južnije Momčilo Bajagić u ondašnjoj je državi otpjevao, dok je na minus dvadeset i šest čekao svoju Tamaru: “A ja sam bio strašno kul i nisam padao na fore, da li je tako bilo hladno i mornarima sa Aurore...”
“25. listopada 1917. godine u 21 sat i 40 minuta iz pramčanog 152-milimetarskog topa krstarice Aurora na zapovijed vojno-revolucionarnog komiteta ispaljen je povijesni hitac – signal za napad na Zimski dvorac. Tako piše na ploči postavljenoj uz legendarni top na opjevanom brodu usidrenom uz Petrogradski kej na odvojku Neve. Kao i sve tekovine Oktobarske revolucije započete upravo tim pucnjem i Aurora je danas podložna osporavanjima i propitivanjima je li bilo baš tako i je li baš tako moralo biti. No, jedno ipak stoji – Aurora je „broj jedan“ ruske mornarice u čiju dugu, slavnu i pomalo mračnu prošlost spadaju velike pobjede, ali i tragedije poput one iz 1961. s K19 nuklearnom podmornicom prozvanom Hirošima zbog broja mornara umrlih na njoj od posljedica radijacije ili iz novijeg vremena podmornice Kursk koja je eksplodirala 2000. u Barentsovu moru odnijevši 118 života.
Aurora je preživjela Rusko-japanski rat te oba svjetska rata s Njemačkom i danas je vječno usidrena i pretvorena u muzej, među najvećim je znamenitostima jednog od najljepših gradova Europe i svijeta, ruskog prozora prema Zapadu – Sankt Peterburga. Neva je već bila navukla snježni pokrivač kad smo je našli ledom okovanu. Rana zima probijala je kroz rukavice i kapu ušanku, a školske ekskurzije okupljale su se na ulazu i strpljivo čekale red. Starija gospođa otvorila je prozor blagajne čim smo prišli.
– Zdravstvujte! Koliko su dvije ulaznice? – pitamo.
– Odakle nam dolazite?
– Iz Hrvatske...
– Aaa. Molim 1200 rublji.
Vojnici na promatračnicama
Dugi drveni most vodi do palube krstarice. Mornari na osmatračnicama i skliskoj palubi daju ton ozbiljnosti, njihova prisutnost govori da je to i dalje vojni objekt, od posebna značaja za Rusku Federaciju. Na palubi je još hladnije nego na obali, vrata u utrobu broda bila su spas. Kroz slike, izložene predmete, spomen-biste kapetana i mornara, te 3D videoprikaze u mraku, unutrašnjost Aurore priča priču o životu na brodu, o putovanju koje je počelo 1900. godine kad je porinuta u more u nazočnosti cara Nikole II., o povijesti tri velike države i početku velike revolucije, događaju koji je usmjerio 20. stoljeće i živote milijuna ljudi širom Europe.
U potpalublju stoji bista Jevdokima Pavloviča Ognjeva. Ruski revolucionar, sudionik Oktobarske revolucije i Ruskog građanskog rata. On je bio taj koji je povijesnog 7. studenog 1917. (25. listopada po julijanskom kalendaru koji je službeno bio u uporabi u Rusiji u to doba, pa je zato revolucija i nazvana Oktobarskom) u 21.40 ispalio povijesni hitac. Ali kakav je to bio pucanj? U što? S kojim razlogom? Razmimoilaženja u tumačenjima krenula su već u danima koji su uslijedili, da bi u doba SSSR-a bila prihvaćena verzija o herojskoj ulozi koja se učila iz udžbenika. Danas se povjesničari spore. Jedni se love za demanti koji je već u danima nakon napada objavljen u Pravdi, a koji je potpisala komanda broda – Aurora nije sudjelovala u napadu na Zimski dvorac. Drugi tvrde da je Aurora ispalila prazan pluton, ćorak. I da je on služio samo kao dodatni psihološki pritisak na branitelje Zimskog dvorca i carstva jer je napad krenuo i ranije.
Američki svjedok
Treći kažu da je Aurora uistinu povela napad, a svjedok događaja, američki novinar John Silas Reed koji se zatekao tih dana u Petrogradu, napisao je u četvrtom poglavlju knjige “Deset dana koji su potresli svijet”: “Kolnik pod našim nogama bio je zatrpan žbukom koja se odlomila s karniša dvorca kad su ga pogodila dva topovska projektila s Aurore. Drugih oštećenja bombardiranje nije proizvelo.” Da, postoji i četvrta verzija – da je Aurora početak revolucije u potpunosti – prespavala!? I da je napad započet pucnjevima iz Petropavlovske utvrde koja se nalazi baš nasuprot Zimskog dvorca. No, bi li sve onda bilo tako romantično?
Netom prije što će je 2014. otpraviti na remont, Aurora je još jednom došla pod povećalo Pravde, odnosno Pravde.ru. Autor teksta Andrej Mihajlov u samom je uvodu naznačio da se njegove teze i sumnje neće svidjeti mnogim ljubiteljima mornarice, no pozvao ih je i da slobodno komentiraju. Pa je tako, između ostalog, naveo da “posebnih podviga taj brod u svom vijeku nije imao”, da je u Rusko-japanskom ratu ispalila gotovo 2000 plotuna i da pritom nije nanijela gotovo nikakvu štetu neprijatelju, ali je bila jedan od rijetkih brodova koji je preživio i domogao se neutralne luke u Manilli, da ni u Prvom svjetskom ratu nije izveo nikako herojstvo i tako dalje. No, 1916. dovezen je na remont u Petrograd gdje je dočekao dolazak Lenjina i početak revolucije “prezrenih na svijetu”.
Iako je sovjetska propaganda voljela preuveličavati revolucionarni duh mornara Baltičke flote, na Aurori je nesumnjivo bilo puno pobornika ustanka boljševika koji se dugo kuhao pa postoje zapisi i da su jednog od nadređenih mornari ubili zbog kontrarevolucionarne djelatnosti. Što se točno te večeri događalo, više bi se znalo da NKVD tridesetih nije konfiscirao memoare kasnijeg kapetana Polenova (1922.–1926.), a ne djeluje nemogućom teza novinara Pravde da je komanda broda taktizirala ne znajući, naravno, kako će završiti revolucija. Nakon vijećanja zaključak je bio sljedeći:
– Ispalit ćemo samo signalni dim! Ostane li Privremena vlada, reći ćemo da smo namjerno minirali naredbu boljševika na brodu, kako ne bismo nanijeli štetu. Ako pobijede crveni, reći ćemo da smo omaškom ispalili samo signalni pucanj.
I bi pucanj. No je li s njim započeo napad na Zimski dvorac i uopće, je li Aurora svojim bokom, pramcem ili krmom sudjelovala u revoluciji, i danas je povjesničarima sporno...
Napali je anarhisti iz Moskve
Zna se samo da je 1918. dovezena u Kronštat i da je konzervirana. Već 1922. služila je kao brod za treninge mornara, i tako je bilo dok nije izbio Drugi svjetski rat, a Hitlerova vojska ubrzo započela opsadu Lenjingrada koja je trajala 1000 dana. Aurora je već 30. rujna 1941. pogođena i potopljena kod luke Oranienbaum. Naravno, sovjetska vlast nije mogla dopustiti da takva heroina ostane na dnu mora, pa je nakon rata izronjena, restaurirana i postavljena na vječni gaz. U međuvremenu je i nekoliko puta bila na remontu, a osamdesetih je zbog nemogućnosti popravka zamijenjeno dno tako da pola tog muzeja u Sankt Peterburgu ustvari više i nije prava Aurora. Potopljeno dno virilo je dijelom iz vode kraj naselja Ruči pa su se stanovnici obližnjeg zaselka i poslužili materijalom.
No, i debelo nakon umirovljenja Aurora nije prestala izazivati zanimanje, ali i navlačiti skandale. Tako je primjerice 2009. godine u vrijeme Peterburškog ekonomskog foruma, na krstarici navodno organizirana večera. “Gosti su se zabavljali malo šaleći se na račun krize, malo daveći se ikrom, a votku su raznosili oficiri u mornarskim majicama!” – samo je jedan citat o tom događaju koji, naravno, ne samo da nikad nije potvrđen već je i oštro demantiran. Kao i onaj iz 2011. kad je skupina ekshibicionista, članova socijal-anarhističkog krila antifašista iz Moskve izvela “nemoguće” – u večeri 7. studenog, dakle na 94. godišnjicu Oktobarske revolucije, snimili su video postavljen na YouTube u kojem u ronilačkim odijelima skaču u Nevu, plivaju sa svjetiljkama i kamerama do broda, penju se na palubu i nekim čudom – ispaljuju hitac iz istog topa iz kojeg je ispaljen onaj povijesni! Od siline detonacije, tako se barem čuje na snimci, proradile su sirene automobila parkiranih uz Petrogradski kej. Ispod snimke ostavljen je i komentar: „Nekažnjivi patriotski pucanj stranke lupeža i izdajnika. Aurora sad puca samo ćorcima!“ Ista je skupina 2009. inscenirala pojavu NLO-a nad Kremljom. Policija i vojska, u čijem je brod vlasništvu, opovrgnuli su da se išta dogodilo, a videouradak proglasili su običnom montažom.
– Montaža? Znate li koliko bi koštala takva montaža? Otprilike kao produkcija Cameronova “Avatara”. Naša je akcija bila izraz općeg nenasilnog bunta kao odgovor na neprestano nasilje medija i države – rekao je predstavnik tročlane „organizacije“ koji se javio na telefonski poziv novinara Komsomolskaje Pravde.
Zanimljive detalje iz novije povijesti Aurore otkriva i knjiga „Neformalni Peterburg“ Marine Ždanove, odlično sastavljeni vodič po kultnim mjestima grada koji će sljedeće godine proslaviti pola stoljeća pobratimstva sa Zagrebom. U poglavlju o krstarici Ždanova otkriva kako je 2009. milijarder Mihail Prohorov (vlasnik Brooklyn Netsa) priredio na brodu zabavu za rođendan njegove novine „Ruski pionir“. Narod je negodovao, komunisti su se zgražali, a Prohorov je hladno odbrusio: – Znate, ja s puno nježnosti i uvažavanja držim do pravih simbola, ali na Auroru se to ne odnosi kad se na njoj redovito održavaju banketi i snimaju pornofilmovi!
A 2011. godine skupina entuzijasta koja se ukrcala na brod pod krinkom izletnika uspjela je na najviši jarbol izvjesiti piratsku zastavu s lubanjom i prekriženim kostima, a jedino su je oni i mogli skinuti pa ih je morala i policija uvjeravati. Sve to trajalo je nekoliko sati, a na kraju se pokazalo da nije bilo riječ o običnim huliganima, već huliganima vođenim idejom. Objasnili su da je njihov čin ustvari „prosvjed protiv složene političke situacije u zemlji i svijetu, financijske krize, pošasti religioznog i društvenog ekstremizma te protiv masovne pedofilije“.
VIDEO Ovo su mjesta koja baš nitko ne smije vidjeti preko Google Mapsa
Oktobarska revolucija tj. ono kaj je izaslo iz toga je nakon nacista jedna od najgorih stvari koje su zadesile svijet.