Iako je Ivica Olić (33) planirao odmah nakon utakmice sa Škotskom "pobjeći" sa suprugom Natali i kćeri Larom na kraći odmor na Ibizu (sinovima Luki i Antoniju još traje škola i ostali su s Olićevim roditeljima u Wolfsburgu), naš reprezentativni napadač ipak je još odradio utakmicu s Portugalom u Ženevi, pa tek onda otišao u Španjolsku...
– Nisam mogao ostaviti reprezentaciju na samo jednom napadaču, rekao sam izborniku da ću igrati u Ženevi – govorio nam je Olić prije nekoliko dana, a Igor Štimac je, posve opravdano, istaknuo taj Olićev svijetli primjer:
- Na Ivicu se svi moraju ugledati! Kad bi svi imali osjećaj domoljublja i odgovornosti kao Olić, onda nam se "Škotska" ne bi nikad dogodila – dobro je to procijenio izbornik.
A taj poraz sa Škotima još kako je pokvario odmor Oliću:
- Vjerovao sam da ćemo imati ugodno ljeto i mirno čekati okršaj sa Srbijom u Beogradu. Ali, taj je lipanj očito naša "crna mačka", u lipnju smo često posrtali, a tradicija je ovaj put bila na strani Škota i njihova nepobjedivost u okršajima s nama i dalje traje – kaže Olić.
Znakovito je da je protiv Škota podbacila cijela momčad. Zašto?
- Točno je, svi smo bili ispod željene razine. Nismo bili moćni, nismo mogli probiti Škoti, iako smo znali da će se gusto braniti i tražiti priliku u protunapadima. Nisu nas oni, dakle, iznenadili, ali nama je nedostajalo svježine i moći da ih slomimo, da im uđemo iza leđa. Oni su svoju jedinu polušansu iskoristili, takvi se glupi golovi obično primaju na takvim utakmicama i sve je otišlo k vragu – kaže Olić.
Nisam osjećao nervozu, ništa...
- E sad, zašto je to bilo tako? Mišljenja sam da je razlog u tome što su neki igrači već tri tjedna prije utakmice okončali svoja prvenstva, pa nismo svi bili u jednakom natjecateljskom ritmu. Istina, i Škoti su došli s odmora, ali u takvim se situacijama i utakmicama svakako lakše braniti nego napadati i stvarati igru i šanse.
Nije lako na kraju sezone pronaći pravi model priprema, ali jesu li pripreme uoči Škotske ipak bile ležernije nego inače?
- Sad kad je izostao rezultat, jasno je da se može naći mnogo razloga zašto je to bilo tako. Pa niste li, uostalom, i vi u medijima svakoga dana pisali da je Škotima otpao ovaj ili onaj igrač, da dolaze s odmora, na izlet... Čitajući takve stvari, igrači i nesvjesno gube koncentraciju i počinju razmišljati drukčije nego što bi trebali. Konkretno, uoči dvoboja sa Srbima od utorka sam osjećao nervozu u želucu! A na dan utakmice sa Škotima, nisam osjetio baš nikakav naboj, kao da je tu utakmicu trebalo samo odraditi, a bodovi su već bili upisani. Stvorila se i u javnosti takva slika, svi su očekivali lagan posao, a onda se dogodila onakva utakmica na kojoj nismo bili na potrebnoj razini za dobru igru i pobjedu. Možda i najbolji pokazatelj našeg lošeg dana svakako je spoznaja da nismo uspjeli sastaviti dvije prave akcije, iako je tehnička dominacija naša izrazita vrlina!
Koliko su nedostajali Modrić i Ćorluka?
- Vjerovao sam da ćemo i bez njih dvojice upisati bodove, ali pokazalo se da su nam jako nedostajali. Igrač poput Luke nedostaje i Real Madridu, nedostajao bi svakoj momčadi! Možda bi nas Luka probudio i dignuo da je igrao, ne znam, teško je to sad reći, ali da nam je nedostajao, to uopće nije prijeporno. Baš kao i Čarli, za kojeg je utakmica kakva je bila sa Škotima bila zapravo idealna! Oni su, naime, puštali naše srednje braniče da vode loptu, a Čarlijeve su tehničke sposobnosti takve da on bez problema može igrati i veznog igrača, pa bi sigurno svojim dolascima prema naprijed napravio igrača više i otvorio prostor nama ostalima.
Sammir je najmanje kriv
Kako ste doživjeli zviždanje Sammiru od njegova prvog dodira lopte?
- Žao mi je, bilo mi je žao Sammira... Taj je dečko najmanje kriv što mu se zviždi, a vrlo dobro znam kako mu je teško bilo kad mu se zviždalo na njegovu stadionu. Umjesto da dobije dodatno samopouzdanje igrajući na svom travnjaku, on je morao strahovati pri svakom kontaktu s loptom, a to se svakako odrazilo na njegovu psihu, jer nije lako igrati pod takvim pritiskom. Nervozno je ušao u utakmicu, u drugom je dijelu bio znatno bolji i pokušavao nas je prodrmati. Svašta je pretrpio, žao mi ga je, nikome od nas ne bi bilo lako igrati u takvim okolnostima.
I vi ste nekad bili u sličnoj situaciji, i vas su u Maksimiru znali izviždati u reprezentativnom dresu! Zanimljivo je da ste tek prije dvije-tri godine prvi put doživjeli ovacije u Maksimiru! Pri kraju karijere...
- Ha, ha... Istina je to, dugo mi je trebalo da igrama "kupim" našu publiku. U prvoj godini u Bayernu, igrajući za reprezentaciju u Maksimiru, prvi put sam doživio da se skandira moje ime s tribina! Iako ni meni nije bilo lako kad su mi fućkali, sve me to još više motiviralo, u svakom sam zvižduku tražio poticaj za još kvalitetniji rad i poboljšanje svoje igre. Doista su me ti zvižduci tjerali na dokazivanje, pa vjerujem da će i Sammir slično reagirati, te da će i njega jednoga dana publika prihvatiti. Jer, jedino nije prijeporno to da Sammir ima igračke kvalitete da bi igrao za Hrvatsku!
Pred Hrvatskom su još tri utakmice, bod je potreban da bi se matematički osigurala druga pozicija, a prvo je mjesto, po svemu sudeći, izgubljeno...
- Na žalost, izgubljeno sa Škotima ne možemo nikako vratiti. Nakon Škota nisam spavao dvije noći... - priznaje Ola.
- Pred nama je Srbija u Beogradu i jedini je recept dati maksimum, dati sve od sebe! I ne trebamo se zamarati razmišljanjem hoće li to biti dovoljno za dobar rezultat, najvažnije je dati sve od sebe, a utakmice se dobivaju i gube, to je ipak sport. Vjerujem da smo sposobni iz Beograda donijeti barem bod, iako ćemo sigurno ići po sva tri, jer mi nismo momčad koja zna igrati na bod. Srbija više nema nikakve šanse za odlazak u Brazil, ali će nas sigurno dočekati vrlo motivirana, željna uzvrata za zagrebački poraz. Bit će to prava, žestoka utakmica i nadam se da ćemo do tada biti maksimalno fizički spremni i svježi.
Dodatne su kvalifikacije opet naša realnost, opet će trebati biti u najboljoj formi u studenome. Dosad su, u četiti navrata, te dodatne kvalifikacije za nas bile sretne...
Najveći trkač Bundeslige
- Opet će biti dobro, budemo li igrali te dodatne utakmice! Reprezentacije će biti podijeljene u dvije jakosne skupine, a mi ćemo sigurno biti među favoritima i nositeljima, tako da ćemo izbjeći one najjače selekcije u tom doigravanju. Tradicija je, eto, na našoj strani, nadam se da će se ta tradicija i nastaviti. Kao što se, na žalost, nastavila i ova za nas nesretna tradicija sa Škotima, ha, ha...
Igrali ste na dva SP-a i na dva EP-a, a nastup u Brazilu, na trećem SP-u, bio bi zapravo vaš krasan oproštaj od reprezentacije na kraju karijere?
- Bio bi to idealan scenarij, priznajem da bi to bilo definitivno ostvarenje svih dječačkih snova! Mislio sam da ću se od nacionalne vrste oprostiti na lanjskom Euru, ali tamo, na žalost, nisam ni otišao, dogodilo se ono što se dogodilo. Tijekom prošloga ljeta pronašao sam novi motiv i sad imam priliku dohvatiti Brazil. Odlično se osjećam i nadam se da ću u utrci prema Brazilu biti važan dio ove momčadi, kao i na tom SP-u na kojem svi silno želimo igrati. Najvažnije mi je da sam zdrav, u posljednjih sam se pola godine stabilizirao u Wolfsburgu, igram na poziciji napadača, gdje najviše mogu dati i neka se samo tako nastavi. U sjajnom sam fizičkom stanju, pokazala je to statistika Bundeslige. Znate li da sam na svakoj utakmici za Wolfsburg pretrčao barem kilometar više u prosjeku od ostalih napadača, a imao sam uvijek i više šprinteva od ostalih?
Jeste li zadovoljni sezonom?
- Kad sve na kraju zbrojim, moram biti zadovoljan. Prvi je dio sezone, naime, bio katastrofalan, čak sam u nekim trenucima razmišljao jesam li pogriješio kad sam odlučio napustiti Bayern i doći u Wolfsburg? Bio sam jesenas u nekakvom preddepresivnom stanju, no kako je sezona odmicala, osjećao sam se sve bolje.
