Kada je voda u ušima i kada vas napuštaju članstvo i birači, onda se bavite stvarima koje mi u Slavoniji zovemo “besposlen pop i jariće krsti”. Iznose neistine. Ja jesam svirao gitaru 1985. u Klubu muzičke omladine, ali nisam bio član Saveza komunista i taj dio priče neće proći – kazao je jučer Miroslav Škoro referirajući se na tekst Jutarnjeg lista koji “otkriva” da je Škoro prije 30-ak godina obnašao dužnost šefa Komisije za kulturu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine Osijeka.
Škoro kao profiter i žrtva
Istini za volju, Škoro demantira nepostojeći navod jer ga se u tekstu i ne proziva komunistom, već omladincem, no ovo otkriće bez sumnje ostaje zanimljivo u kontekstu činjenice da lider Domovinskog pokreta pretendira postati i liderom političke desnice u Hrvatskoj, koja kao streljivo u borbi s političkim oponentima s ljevice najčešće koristi upravo nasljeđe socijalizma i komunizma.
– Ne razumijem što to radi Škoro. Mislio sam da je intelektualac i ozbiljan čovjek, a on izmišlja da nije primljen u pionire, prešućuje ni po čemu kontroverzan podatak da je vodio Komisiju za kulturu omladinske organizacije. To što govori Škoro nema smisla. Zašto je petljao da nije bio pionir kad smo svi u prvom razredu dobili maramu i titovku, prolazili identični ritual? A sada se utvrdilo da je kao omladinac bio i predsjednik Komisije za kulturu, što nije trebao tajiti. Valjda je i on postao jedan od onih koji život u bivšoj državi žele prikazati kao veliki problem – kaže bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.
No, Škoro nije usamljen slučaj kada je riječ o paničnom bježanju od “mračnog socijalizma”, kao i difamaciji tog sustava i tih vremena. Podsjetimo, još ne tako davno Mesićeva nasljednica na Pantovčaku žalila se na jednoumlje koje je iznjedrilo samo jednu vrstu jogurta, a i aktualni predsjednik Zoran Milanović oglušio se na nedavna prozivanja s desnice da je zatajio članstvo u Savezu komunista. Uistinu, zašto se brojni akteri političkog života danas srame kolektivne i osobne socijalističke prošlosti, zašto od nje zaziru, pitamo sociologa Dragana Bagića.
– Ta tema postaje diskreditirajuća, kažem postaje jer to nije bila proteklih 30 godina, a riječ je o konstrukciji koja dolazi upravo s desnog političkog spektra koji u nekom vlastitom pozicioniranju pokušava rekonceptualizirati kompletno socijalističko nasljeđe kao negativno – kaže dr. Bagić, dodajući da ta tema čak ni 90ih nije bila problematična jer su ključni akteri vlasti u to vrijeme bili ujedno i akteri iz prošlog su stava.
– Desnica pokušava nametnuti etiketu negativnog na sve što je vezano uz taj period i redefinirati cjelokupni društveni odnos prema tom periodu, pa se to svodi i na osobne biografije, i na taj način Škoro postaje i profiter i žrtva istodobno jer mu se takva pozicija desnice vraća kao bumerang – kaže sociolog Bagić, dodajući da se desnica nestankom tema poput digniteta Domovinskog rata, Haaškog suda, nepravda prema našim generalima i slično, u svojim programima silom prilika okrenula prema novim poljima svoje političke borbe, pa tako i prema komunističkom nasljeđu.
– Zato kreira pojmove poput jugonostalgičara, jugozomboida – kaže Dragan Bagić.
“Svi smo bili pioniri”
Politologinja Marijana Grbeša Zenzerović, pak, kaže da je odricanje od socijalističkog nasljeđa zapravo posljedica polarizacije koja se u društvu potencira i koja je “dio jednog političkog performansa neko vrijeme, a podržana medijskim interesom za spektakl”.
– Neke stvari koje su do prije deset godina na našim prostorima bile najnormalnije, odjedanput su postale tema broj jedan i izrazito polarizirajuće, poput pozdrava “za dom spremni” koji je postao nešto sasvim normalno u našem javnom prostoru, premda je dio fašističke prošlosti. S druge strane, sva djeca koja rođena u tom vremenu po “defaultu” bila su pioniri i omladinci, a sada ih se stigmatizira iako se članstvo u savezima pionira i omladine nije moglo odbiti. Sve to posljedica je isforsirane polarizacije u društvu koja počiva na obiteljskom nasljeđu ljudi, koje je posljednjih godina pretvoreno u jedan od ključnih rascjepa u Hrvatskoj – kaže profesorica Grbeša Zenzerović, dodajući da je riječ o svojevrsnom performansu koji je nelogičan na svim razinama “jer nema osobe koja je u to vrijeme odrastala u Hrvatskoj, a da nije bila u članstvu tih organizacija za mlade.
– Socijalistička prošlost je naša prošlost, svi smo bili u pionirima i omladincima, netko je bio više, a netko manje sretan, ali je bio tamo. No, činjenica da mi o tome razgovaramo i da je to tema u 21. stoljeću govori o tome koliko smo nazadovali u smislu političke kulture iako se ne bismo trebali sramiti te prošlosti. Cijeli taj diskurs “komunisti, ustaše”, da mi ponovno o tome govorimo uoči izbora 2020., usred pandemije, usred globalne krize, u trenucima kad cijeli svijet maršira protiv šovinizma i rasizma, mi pričamo o tome je li netko bio u pionirima? To je apsurd koji nikome ništa dobro ne može donijeti – zaključila je prof. Grbeša Zenzerović.
Nisam vidio zadnjih mjesec kesec dana niti jedan pozitivan clanak o skori, ni u jutarnjem ni vecernjem. To je dobar indikator za koga glasati