U burnoj povijesti progona vještica u Hrvatskoj, slučaj Magde Logomer Herucine iz 1758. godine označio je prekretnicu koja je dovela do završetka višestoljetnog progona nedužnih žena. Ova hrabra stanovnica Križevaca, rođena 1706. godine, postala je simbol nepravednog progona i važna figura u hrvatskoj povijesti. Magda Logomer rođena je 1706. godine u malom selu Podgajecu nedaleko od Križevaca, u obitelji Stjepana Logomera i Anastazije Janković. Odrasla na selu pa su je od malih nogu zanimale za priroda i ljekovito bilje. Djetinjstvo je provela učeći o biljkama i njihovim svojstvima od starijih žena u selu, što će kasnije oblikovati njezin životni put. U dobi od 21 godine, 1727., Magda se udala za Franju Heruca, lokalnog obrtnika. Zajedno su imali šestero djece. Unatoč brojnim obiteljskim obavezama, Magda je nastavila razvijati svoje znanje o ljekovitom bilju i prirodnim pripravcima.
S vremenom, Magda je stekla reputaciju vješte travarice u svojoj zajednici. Njezini ljekoviti pripravci, načinjeni od pažljivo odabranih i kombiniranih biljaka, pokazali su se učinkovitima u liječenju raznih tegoba. Ljudi iz Križevaca i okolnih sela često su je posjećivali tražeći pomoć za svoje zdravstvene probleme. Magdina sposobnost da olakša bolove, smanji vrućicu ili zaliječi rane donijela joj je poštovanje i zahvalnost mnogih. Međutim, njezin uspjeh i ugled kasnije će postati izvor zavisti i sumnje.
U proljeće 1758. godine Magdu Logomer Herucinu za vještičarenje je optužila njena susjeda Eva Oblačić. Eva je iznijela niz bizarnih tvrdnji, uključujući to da ju je Magda navodno otrovala i da se pred njenim očima pretvarala u muhu. Optužbesu shvaćene vrlo ozbiljno. U atmosferi opće paranoje i nepovjerenja, Magdina reputacija vješte travarice, koja je do tada bila izvor poštovanja, preko noći se pretvorila u teret koji ju je mogao stajati života.
Mučenje i presuda
Suđenje Magdi Logomer Herucini bilo je mučno i okrutno, karakteristično za procese protiv vještica tog doba. Odmah po uhićenju, Magda je zatvorena u tamnicu križevačkog suda gdje je započelo njezino ispitivanje. Metode ispitivanja uključivale su različite oblike fizičke i psihičke torture, što je bila uobičajena praksa u procesima protiv vještica diljem Europe. Magda je danima bila izložena nemilosrdnom mučenju. Ispitivači su koristili razne sprave za mučenje, pri čemu su posebno okrutne bile "španjolska čizma" i rastezanje na kotaču. "Španjolska čizma" bila je metalna naprava koja se stavljala oko potkoljenice, a zatim se postupno stezala, uzrokujući nepodnošljivu bol i često lomljenje kostiju. Rastezanje na kotaču podrazumijevalo je vezivanje žrtve za veliki drveni kotač, koji se potom okretao dok se udovi nisu iščašili ili slomili.
Osim ovih sprava, ispitivači su u progonu vještica koristili i druge metode torture. Bičevanje je bilo uobičajeno, pri čemu su koristili bičeve s metalnim vrhovima koji su trgali kožu. Također su primjenjivali "vodenu torturu", gdje bi žrtvi na silu ulijevali velike količine vode, izazivajući osjećaj utapanja. Uskraćivanje sna bilo je još jedno sredstvo psihičkog mučenja, gdje su ženu držali budnom danima, dovodeći je do stanja halucinacija i mentalnog sloma. Cilj ovih brutalnih metoda bio je slomiti volju optužene i iznuditi priznanje. Pod nepodnošljivim bolovima i strahom, Magda je na kraju popustila. Priznala je sve za što su je optuživali, uključujući i najfantastičnije tvrdnje o navodnoj vezi s đavlom, letenju na metli i bacanju uroka.
Ovo iznuđeno priznanje bilo je dovoljno sudu da donese presudu. Dana 22. travnja 1758. godine, iscrpljena, izmučena i slomljena duhom, Magda Logomer Herucina osuđena je na smrt spaljivanjem na lomači. Ovakva presuda bila je uobičajen ishod procesa protiv vještica, a spaljivanje se smatralo načinom da se "očisti" zajednica od zla i spriječi povratak vještice. Magdin slučaj, međutim, nije završio ovom presudom, već je postao prekretnica u borbi protiv praznovjerja i nepravednih progona.
Zahvaljujući intervenciji prosvijećenih pojedinaca, njezin predmet je proslijeđen carskom dvoru u Beču. Carica Marija Terezija, poznata po svojim reformskim nastojanjima, osobno se zainteresirala za ovaj slučaj. U Beču je formirana posebna komisija koja je detaljno proučila sve aspekte Magdinog suđenja. Stručnjaci su analizirali metode ispitivanja, vjerodostojnost svjedoka i prirodu optužbi. Ovaj temeljit proces preispitivanja trajao je nekoliko mjeseci, tijekom kojih je Magda ostala u pritvoru, ali bez daljnjeg mučenja. Komisija je na kraju zaključila da su optužbe protiv Magde neutemeljene i da je njeno priznanje iznuđeno pod prisilom, što je dovelo do carskog ukaza o njenom oslobađanju.
Dana 23. studenog 1758. carica je izdala pismo kojim je oslobodila Magdu svih optužbi i omogućila joj povratak u Križevce pod posebnom zaštitom. Ovaj slučaj postao je presedan koji je praktički označio kraj progona vještica u Hrvatskoj.
Povijesni značaj
Magdin slučaj predstavlja važnu prekretnicu u hrvatskoj povijesti. Postao je inspiraciji Mariji Jurić Zagorki za njen roman "Grička vještica". Nakon povratka u Križevce, o Magdinom životu nema mnogo podataka. Pretpostavlja se da je nastavila živjeti povučeno, možda i dalje pomažući ljudima svojim znanjem o ljekovitom bilju, ali ovog puta pod zaštitom same carice.
FOTO Hrvatsko selo duhova obraslo je kršem: Stanovnici su domove ostavili zbog bolesti, a prema legendi, svi su potomci engleskog kralja
Onodobna zatucanost ali ni danas nisu puno odmakli