Osuđeni ubojica Daniel Marinić žrtva je nacionalnog sukoba; mora ostati
u zatvorskom odjelu za osuđenike s psihijatrijskim poremećajima, iako
je njegovo zatočeništvo protivno zakonu, počinje Reuters svoju
reportažu o zatvorenicima u jednom od najvećih zatvora u bivšoj
Jugoslaviji, KPZ-u Zenica.
Nema drugog mjesta
Osuđen 1999. zbog ubojstva svojih roditelja, zatvorenik u ranim
tridesetima jedan je od brojnih pacijenata koji su još u Zeničkom
zatvorskom odjelu za psihijatriju, unatoč novom Kaznenom zakonu po
kojem bi trebao biti u specijaliziranoj medicinskoj ustanovi. Kako su
kazali za Reuters, provode vrijeme sklupčani u mračnim i vlažnim sobama
koje se nalaze na drugom katu zgrade iz 19. stoljeća, odsječeni od
svijeta debelim željeznim rešetkama.
U dvije sobe, 10 kreveta na golom betonskom podu prekriveni su dekama
koje podsjećaju na one koje je BiH dobivala u humanitarnoj pomoći
tijekom rata. – Sada je bolje, kazao je Marinić, stojeći na malom
hodniku prepunom zatvorenika koji su bili uzbuđeni zbog dolaska
posjetitelja. – Bilo je užasno kada nas je bilo 30-ak u sobi, nastavlja
Marinić.
– Do prije nekoliko godina bilo je 70 pacijenata na odjelu. Marinić
izgleda mirno, ali liječnici su protiv njegova puštanja jer smatraju da
bi bio opasan za druge pacijente ako se premjesti u civilnu bolnicu. –
Ti zatvorenici ne bi smjeli biti u zatvoru nego u bolnici, ali nemamo
drugog mjesta za njih, kazao je Zenički upravitelj Nihad Spahić.
– Želimo se riješiti takvih zatvorenika. Razlog što su ostali tu je što
se FBiH i RS već dvije godine ne mogu dogovoriti o gradnji institucije
za njih. Polovica od 70 pacijenata koji su bili u Zenici puštena je jer
nisu opasni, a i njihove obitelji su jamčile za njih i njihovu skrb. –
Želim ići u civilnu bolnicu zbog boljih uvjeta – kaže Marinić.
Ludnica ili zatvor
– Recite mi, jel’ ovo ludnica ili zatvor, vikao je Himzo Memić, koji je
osuđen na kaznu jer je pokušao izbosti svoju djevojku. Što će učiniti s
ovim, pitao je, okružen gomilom zatvorenika. U Odjelu jedan psihijatar
liječi pacijente, i terapeuti provode cijeli dan s njima, dajući im
sedative i ostale lijekove. Za rekreaciju mogu koristiti vrt. Ostatak
od 830 zatvorenika sjedi na klupama u zatvorskom parku, neki igraju
stolni tenis ili nogomet, a neki od njih rade u radionici sa željezom
ili metalom. Niset Ramić jedan je od njih. Bošnjak osuđen na 30 godina
zbog zločina nad Srbima, kazao je da se u Zenici osjeća kao kod kuće.
– Došao sam ovamo još 1992. kaže Niset. Iako se etničkim napetostima
ustrajava u osporavanju pravilnog tretmana Mariniću i njegovim
kolegama, Ramić tvrdi kako nije bilo sukoba između 16 redovitih
zatvorenika koji su osuđeni za ratne zločine: Bošnjaci, Srbi i Hrvati
surađuju u miru
STRAVA IZA REŠETAKA