Premda premijer Plenković proteklih šest mjeseci Hrvatsku vodi stabilno, racionalno i neostrašćeno, posla za opoziciju ima napretek, na dnevnoj bazi. Opasni politički rulet koji je zaigrao odlaskom u Ukrajinu u prvim danima mandata, optužnice iz BiH usmjerene protiv branitelja koje su uslijedile, suspektni znanstveni radovi njegova ministra Barišića, spašavanje Todorićeva koncerna preko noći sklepanim lex Agrokor, blokirane granice uoči turističke sezone... sve je to potencijalno streljivo za baražnu vatru oporbe prema često traljavim potezima vladajućih, no za to valja biti fokusiran i konstruktivan, što sa SDP-om nije bio slučaj.
Situacija u kojoj je preuzeo stranku za Bernardića je bila daleko od idealne. U jeku unutarstranačkih borbi koje su odmah potom uslijedile, čak i iz vlastitih redova nazivali su ga luzerom i kapetanom Titanica, Bandićevim mladuncem, tvrdeći da je Partija izabrala čovjeka koji ne pobjeđuje na izborima, koji će stranku osuditi na dugogodišnju poziciju u opoziciji, a hrvatsku ljevicu na smrt. Podmetali su mu da “Bero ne može biti vođa oporbe kad nije vođa ni u svojoj stranci u kojoj glavnu riječ vodi Rajko Ostojić”. Pa se, umjesto da čini ono što se od opozicije očekuje, SDP dugo i predugo bavio sobom.
Nakon što je Bernardić odaslao ljubavna pisma na adrese političkih oponenata, nakon što se u Saboru umalo ispričavao premijeru što ga propituje o sudbini Ine, uporno ne pokazujući malo više volje i sposobnosti da vladajućima zagorča život, prvi vidljivi početak konsolidacije svoje stranke pokazao je pokretanjem opoziva ministra Zdravka Marića kojim je, posredno, poljuljao dosad stabilni savez HDZ-a i Mosta, bacajući koalicijske partnere u očaj. Fino im je smjestio Bernardić. Kad već nisu poentirali na dodjeli koncesije Zlatni rat, gdje su odlučujuću ulogu odigrali žitelji Bola, ali i mediji koji su neumorno preispitivali potencijalnu aferu, socijaldemokrati su političkim oponentima vrhunski tempirali pravu bombu, o kojoj će se HDZ i Most morati usuglasiti baš u osvit lokalnih izbora. Na silnim je mukama Most koji još važe kolika je stvarna odgovornost Zdravka Marića za krizu u Agrokoru pa mu sada putem medija odašilje poruke da bi bilo najelegantnije da se sam povuče jer će u protivnom biti teret za Vladu koja ne bi preživjela rušenje ministra iz HDZ-ove kvote.
Dvojba hoće li je Most još jednom povući u bezdan ili pak pred lokalne izbore još jednom pokazati nevjerodostojnost, Boži Petrovu zacijelo ne da spavati pa sanja uhićenje posrnulog Todorića, a na još većim je mukama premijer koji će se, sva je prilika, morati riješiti vjerojatno ponajboljeg ministra u svom kabinetu. Premda HDZ i dalje uživa najveću potporu birača, prema najnovijim rezultatima Crobarometra čak 68 posto građana smatra da Hrvatska ide u lošem smjeru, što je prilika koju Bernardić, želi li se profilirati u stvarnog lidera opozicije, ne smije propustiti. Dug je put pred šefom SDP-a, ali i malo vremena. Na raspolaganju mu je tek nekoliko tjedana da motivira ionako inertne pa i rezignirane glasače ljevice da koncem svibnja iziđu na izbore i daju mu glas.
>> Sruši li Most Zdravka Marića, past će i Vlada
>> Mostove ruke ključne za rušenje Zdravka Marića
Politicarenje. Tesko. Ak biramo Maric ili Lalovac, ili Linic, onda ipak Maric. Bero nema nikoga ni blizu Maricu.