Moćna gomilica zakona definira financijsku egzistenciju građana u Hrvatskoj. Neki od njih upravo su izmijenjeni, doneseni su novi, u tijeku je javna rasprava za dva prilično bitna za dužnike banaka, a neki “umiveni” trebali bi biti zamijenjeni novima. Hoće li biti bolji i dati rješenja koja ovršeni, blokirani, prezaduženi, ali i financijski odgovorniji ili sretniji građani Hrvatske trebaju, ovisit će ne samo o političkoj trgovini, nego velikim dijelom i o njima samima. Donosimo presjek najvažnijih od njih – bilo da su izmijenjeni ili ih to tek čeka, u pokušaju da ocijenimo njihove učinke i podsjetimo na otvorena pitanja na koja još nisu odgovorili.
Kritični troškovi
Posljednje dane zasjedanja Hrvatskog sabora obilježilo je izglasavanje izmjene Ovršnog i donošenje novog Zakona o RBA zadrugama. Do kraja mjeseca traje javna rasprava o izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o zaštiti potrošača, a na jesen će na drugo čitanje u Saboru i Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju. Jesu li izmjene Ovršnog zakona koje je predložio Most dok je bio na vlasti popravile situaciju ovršenih i što nisu uspjele riješiti?
– Izmjene Ovršnog zakona nisu smanjile buduće troškove ovrhe i nisu smanjile nevolje blokiranih građana čemu su se oni nadali. To i nije bila prava intencija zakonskih izmjena, mada se uz malo dobre volje moglo i te kako smanjiti troškove – kaže Goran Aleksić, saborski zastupnik Snage i predlagatelj amandmana na izmjene Ovršnog zakona. No, ističe da su ipak postignute bitne izmjene pa više nije moguće nikome ovršiti nekretninu ako glavnica duga ne prelazi 20.000 kuna, ali niti ako je dug nerazmjeran vrijednosti nekretnine. Ne smije se ovršiti ni dio duga koji se odnosi na kamate, ako je ovršenik tužio vjerovnika upravo zbog nezakonitih kamata, i to sve do završetka sudskoga spora, a dođe li zbog ovrhe do deložacije, ovršeniku je osigurano pravo na naknadu za troškove stambenog zbrinjavanja tijekom 18 mjeseci.
– Konačno, po meni jedna od najvažnijih novina jest ona prema kojoj je zabranjena ovrha jedine nekretnine koja služi za stanovanje, ako na toj nekretnini nema hipoteke. Izuzetno će to biti moguće zbog pravičnosti ako su posrijedi alimentacija, kaznena djela... Takvih nekretnina koje su osigurane od ovrha i deložacija ima zasigurno više od dva milijuna – tumači Aleksić odredbu koja je ušla u zakon upravo na temelju rasprave koju je on i pokrenuo u Saboru. Ne vjeruje u zaštitu nekretnina pod hipotekom – to bi, kaže, bilo neustavno i na štetu vjerovnika. Za novi Ovršni zakon, čije je donošenje potvrdilo Ministarstvo pravosuđa, ostalo je, međutim, puno više neriješenih, nego riješenih problema.
– Svakako se moraju maksimalno smanjiti troškovi ovrhe. To je moguće, među ostalim, tako da se propiše da ovršenik i vjerovnik snose svatko svoj dio troška pa bi onda odvjetničke troškove koji imaju možda najveći udio plaćali vjerovnici – predlaže zastupnik.
A to bi, uvjeren je sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić, spriječilo i izvlačenje novca iz državnih tvrtki i lokalnih komunalnih poduzeća.
– Dvije trećine svake ovrhe troškovi su postupka, to svi znamo, ne postoji nikakav razlog da se oni priznaju. Već imate osobu koja je u blokadi, znate da se ne možete naplatiti, ali konstantno se ponovno podnose novi prijedlozi, naplaćuju odvjetnički troškovi... Ako se uvede da svaka stranka snosi svoj trošak, jamčim vam da će biti odmah 50 posto manje blokada – do krajnosti je otvoren sudac koji bi aktualni Ovršni zakon odmah stavio izvan snage i napisao novi po uzoru na slovenski, austrijski ili njemački. Ukupan trošak ovrha koje u Hrvatskoj generiraju odvjetnici, javni bilježnici i Fina, u državama koje su to pametnije riješile bitno reducira učinkovit i centraliziran sudski sustav ovrha.
– Slovenci ovrhe rade elektroničkim putem, a vodi ih pet sudaca; ne vidim zašto mi ne bismo mogli to uvesti kod nas – ističe Aleksić.
S njim se slaže i Kolakušić koji napominje da, ako jedan javni bilježnik može donijeti nekoliko stotina tisuća rješenja, može sigurno i kompjutorizirani sustav pod nadzorom suda.
– Sada Fina, ne samo što protuustavno i nelegalno sudjeluje u postupku ovrhe nad novčanim sredstvima, nego i provodi ovrhu nad nekretninama. Sve se nekretnine u stečaju prodaju preko Fine. A presude javnih bilježnika ne predstavljaju ništa u EU i na temelju njih ne mogu se ovršavati građani, o tome mora odlučiti sud. A ako sud nešto pogriješi, tužite državu – poentira Kolakušić. Centralizirani sustav ovrha riješio bi i problem opetovanih ovršnih postupaka za račune iste usluge: ovrha bi se jednom otvorila i trajala, a ne bi se za svaki novi račun pokretao novi postupak s dodatnim troškovima.
– Imate jedan račun za režije od 200 kuna i kasnite s plaćanjem pa je pokrenuta ovrha. Ako ni sljedeća tri mjeseca ne možete podmiriti račun, nećete dobiti jednu ovrhu od 600 kuna, nego tri ovrhe od po 600 kuna – podsjeća Kolakušić na apsurd. Umjesto zaštite tri četvrtine plaće koja je manja od prosječne neto plaće pametnije bi, kaže Aleksić, bilo zaštititi ukupni minimum u iznosu tri četvrtine prosječne neto plaće. Time bi se riješio i problem 2. stavka odredbe o zaštićenom minimumu koji za plaće niže od prosječnih omogućava ovrhu jedne četvrtine.
– Ne smije biti 2. stavka koji kaže da i osobi koja ima mirovinu 200 kuna uzimate 50 kuna – predlaže Kolakušić izmjenu za novi Ovršni zakon. Posebno ga “žuljaju” umirovljenici jer je u Hrvatskoj, kaže, omjer najmanje i najveće mirovine 1:110, a ovrha nisu pošteđeni ni oni s najnižim primanjima, dok su u Švicarskoj, jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta s omjerom najveće i najmanje mirovine od 1:2, sve mirovine izuzete od ovrha. Isto bi pravilo primijenio i u Hrvatskoj.
– Zašto? Jer su ti ljudi cijeli svoj životni vijek stvarali našu državu, kopali, odgajali djecu... Odgovornost jest na društvu, ali i na vjerovnicima, vidimo kako se lako davalo. A zašto? Zbog Ovršnog zakona – jer su vam zbog telekomunikacijskog duga mogli doći u ovrhu kuće. Možete li to u drugoj državi? – retorički pita Kolakušić koji bi onemogućio i vječne blokade računa koje u starim verzijama Ovršnog zakona nisu postojale, a korist od njih, kaže, imaju samo opunomoćenici koji zarađuju na račun dužnika.
– Svaki tjedan dođe mi barem jedan obrtnik koji je ugovorio posao, primio novac za materijal i ovrha ga je povukla s računa. Ne može više ni kupiti materijal ni odraditi posao – upozorava. Za obrtnike, OPG-ove i fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost u zakon bi vratio odredbu da odgovaraju imovinom unesenom u djelatnost, a ne kompletnom svojom imovinom. Za obrtnike je dvaput donesen takav zakon i Ustavni sud ga je oba puta ukinuo. U zakonu je već postojala i odredba da, ne provede li se ovrha u roku od šest mjeseci, a poslije je to preinačeno u godinu dana, sud donese rješenje o njezinu zatvaranju. Rješenje za već blokirane ne treba, smatra, tražiti u Ovršnom, nego u Zakonu o osobnom stečaju, uvođenjem postupka skraćenog stečaja kakav imamo i za pravne osobe te bi se, ako je osoba pet godina u blokadi, a nema nekretnina, otvorio i zatvorio stečajni postupak i u tom bi se trenutku oslobodila svih dugova, kao što se oslobađaju i vlasnici tvrtki. Zaključuje da je pojam blokiranih građana, kojih je u Hrvatskoj 330 tisuća s dugom većim od 42 milijarde kuna, nastao isključivo zbog Ovršnog zakona, nije pitanje gospodarskog statusa i socijalnog stanja, nego zakona koji u ovakvom obliku ne postoji nigdje osim u Hrvatskoj. A na novi Ovršni zakon još će pričekati. Goran Aleksić proziva Ministarstvo pravosuđa jer nije oformilo radnu skupinu i pristupilo izradi novog zakona za što ne postoji nijedan razlog.
– Dovoljno je tri mjeseca za pisanje prijedloga zakona i još tri mjeseca za dva čitanja u Saboru i donošenje novoga zakona, dakle ukupno šest mjeseci za dovršetak posla. Međutim, posao nije ni počeo – revoltiran je zastupnik. Radna će se skupina za izradu novog Ovršnog zakona, otkrivaju u Ministarstvu pravosuđa, osnovati u rujnu.
Povrat preplaćenog
– Od radne skupine također se očekuje preispitivanje troškova, njihove visine, opravdanosti i pravednosti. Za očekivati je da nacrt prijedloga novoga Ovršnog zakona bude predstavljen javnosti do kraja 2018. – stiže nimalo ohrabrujuća najava iz ministarstva Dražena Bošnjakovića. Svoj su zakon zato nedavno dočekali oštećenici RBA zadruga – omogućio im je sudsko utvrđenje ništetnosti ugovora koji su sklapani u Hrvatskoj sa stranim zadrugama bez licencije za rad. Popularan je kao “Škibolin” zakon jer ga je svrstavanjem uz vladajuću većinu izlobirao nezavisni saborski zastupnik Marin Škibola.
– Kolega Grbin i ja imali smo amandman na temelju Rimske konvencije i Uredbe 593/08, kojim bi se omogućilo da se hrvatsko pravo primjenjuje i na kredite ugovorene izvan Hrvatske, pod uvjetom da je vjerovnik imao svoje nelegalne posrednike u Hrvatskoj. Nažalost, amandman nije prihvaćen, ali svejedno se oštećenici u slučaju potrebe mogu pozvati na članak 5. Rimske konvencije – ističe Aleksić te objašnjava da je tim člankom propisano da potrošači koji su fizičke osobe imaju pravo na primjenu domaćega prava, bez obzira na to gdje su sklopili sporne ugovore, ako ih je vjerovnik navodio na ugovaranje ili se reklamirao putem posrednika u potrošačevoj domicilnoj državi.
Zakon, međutim, ne može pomoći dužnicima nad čijim je nekretninama već provedena ovrha. Javna rasprava otvorena je do kraja mjeseca za još dva zakona – Zakon o potrošačkom kreditiranju, koji se odnosi na fiksne marže, i Zakon o zaštiti potrošača, koji bi trebao regulirati povrat preplaćenih kamata. U saborsku proceduru uputio ih je Aleksić.
– Izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju konačno bi se propisalo da vjerovnici moraju s dužnicima s kojima nisu ugovorili parametre za promjenu kamatne stope te parametre ugovoriti, i to tako da fiksni dijelovi kamate ne smiju biti veći od veličina marže kakve bi one bile da su parametri ugovoreni na početku ugovornog odnosa – podsjeća Aleksić ističući da bi posljedica izmjene zakona bio pad kamatnih stopa od jedan do tri posto za sve dužnike koji su kredite ugovorili prije 2013. i još ih otplaćuju, čak i na konvertirane kredite u švicarcima. Dopunom Zakona o zaštiti potrošača omogućilo bi se da svi oštećenici obuhvaćeni kolektivnom sudskom presudom u slučaju franak, bez obzira na valutu kredita, mogu izvansudski tražiti od banke obračun preplaćenih i zateznih kamata te konačno i dobiti te iznose, bez potrebe da podižu privatne tužbe.
U drugo čitanje na jesen ide i Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju za koji amandmanima traži zabranu bilo koje valutne klauzule osim eura, osim ako dužnik u njoj ima primanja. Kod ugovaranja kredita obvezna bi bila ponuda otplate u anuitetima i ratama i obračun kamata komfornom metodom, povoljnijom za dužnika. Traži i ograničenje tečaja za konverziju kredita u kune na maksimalno 20 posto iznad početnog tečaja, bez obzira na to koliko se nakon ponude konverzije tečaj strane valute povećao u odnosu na kunu. Istodobno, u jeku su pravne bitke po aktualnim zakonima – u tijeku je 700 prekršajnih postupaka protiv banaka koje nisu ugovorile s dužnicima kamatne parametre, a prema njima različite razine suda, ali i iste razine u različitim gradovima nemaju unificiran stav. Čekaju se i odluke Vrhovnog suda o reviziji u slučaju franak te o zastarama privatnih sudskih sporova zbog nepoštenih kamata u čemu se niži sudovi također ponašaju “shizofreno”.
Kolakušić je rijedak slučaj u Hrvatskoj, sudac kojem je ocito stalo i do pravde, a ne samo do prava i usuđuje se dići glas protiv ovršne mafije. Nije ni čudno da ga pokušavaju demonizirati putem plaćenih novinara i namještaju mu afere da ga se riješe. Puna podrška tom gospodinu! I da ne bude zabune, dugove treba vratiti, ali ne na način da dug od 100 kuna postane dug od 1100 kuna zbog ovršne mafije i onda ljudima uzmu stan vrijedan 100000 eura da bi naplatili taj dug. To je i nemoralno i kriminalno, a na kraju će se mafija obogatiti, a ljudima odštetu nakon tužbe u Strasbourgu plaćati država, jer su ljudima pogažena ljudska prava.