Na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama koje je po prvi puta kao intendantica vodila Dora Ruždjak Podolski nije bilo programa Pisci na igrama, ali je zato gotovo cijeli dramski bogati program bio u znaku hrvatskih pisaca.
Glavne dvije dramske premijere su, pomalo i rizično, prepuštene vodećim hrvatskim prozaicima i to Miroslavu Krleži (čiju smo “Gospodu Glembajeve" gledali i lani i to prvi puta u povijesti Igara) i Ranku Marinkoviću koji još od socijalističkih vremena nije bio na programu najslavnijeg domaćeg ljetnog festivala.
I Krležin “Michelangelo” kojeg su raskošno nadopisali Milan Marković Mathis i Sebastijan Horvat i predstava “ Pod balkonima” temeljena na istoimenoj zbirci Marinkovićevih novela koju je režirao Dario Harjaček, a čiju dramatizaciju potpisuje Vedrana Klepica (dok je za prijevod teksta na viški jezik zaslužna Irma Kovačić), predstave su koje snažno afirmiraju djelo izvornih autora, iako zadržavaju slobodu hrabre i beskompromisne umjetničke reinterpretacije.
Tako se reafirmiraju i kontekstualiziraju djela domaćih klasika što bi i trebalo biti poslanje nacionalnih festivala u koje država ulaže nemala financijska sredstva. I dok je Krleža više nego pristojno zastupljen na domaćim kazališnim pozornicama, to svakako nije slučaj s Marinkovićem kojem posljednjih godina mediji prilaze isključivo plošno, gotovo na tabloidnoj razini razvodnjavajući njegovo kvalitativno superiorno, a kvantitativno krajnje samozatajno djelo.
I ove je godine festival na repertoaru zadržao Držića, zahvaljujući lanjskoj uspješnici i predstavi “Viktorija od neprijatelja” u režiji velike Ivice Boban kojoj je dramaturg i oblikovatelj teksta bio Hrvoje Ivanković, a treba spomenuti i premijeru studentske predstave “Odbrojavanje - na piru s Držićem i Nalješkovićem”, kao i predstavu Teatra Lero “Kitice i Perlice” također temeljenu na Držiću u režiji i dramaturškoj obradi Davora Mojaša. Tu su i tri zanimljiva dramska gostovanja, sva tri bazirana na djelima domaćih, zanimljivo, živućih pisaca.
Prvo je tu predstava “Ispravci ritma” koju je inspiriran pripovijetkom Pavla Pavličića napisao Goran Ferčec, a režirao Goran Sergej Pristaš. U Dubrovniku je gostovala i uspješnica ZeKaeMa “Črna mati zemla” koju je prema istoimenom složenom romanu Kristiana Novaka režirala Dora Ruždjak Podolski (autor dramatizacije i dramaturg je bio Tomislav Zajec), ali i uspješnica zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta “Ljudi od voska” koju je prema dramskom tekstu Mate Matišića režirao Janusz Kica.
I ovo, nekome možda i suhoparno nabrajanje naslova dramskog programa 69. Igara svjedoči o velikoj pažnji s kojime novo umjetničko vodstvo festivala (uz intendanticu tu je zaslužan i pomoćnik za dramski program Saša Božić) krenulo u osmišljavanje svoje premijerne sezone poštujući prvenstveno domaće, što starije, a što mlađe pisce. Domaćih pisaca na Igrama ove je godine doista bilo u izobilju i to je svakako optimistična poruka domaćoj literaturi i njenim sve brojnijim štovateljima.
Otvorene 69. Dubrovačke ljetne igre
