Riječ ‘genocid’ na velika je vrata došla na međunarodnu političku scenu. U posljednjih nekoliko tjedana nad vlade niza zemalja nadvila se opasnost da ih se optuži za počinjenje genocida, bilo zbog poteza koje poduzimaju sad bilo zbog povijesnih zločina, a čini se da je moralna težina ovog pojma počela uređivati odnose između zemalja.
Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo akcije Kine u pokrajini Sinkiang opisuju kao genocid, u subotu je američka administracija masakr Armenaca u Osmanskom Carstvu prije 100 godina isto tako opisala. Francuska je prije nekoliko dana osuđena zbog uloge u genocidu u Ruandi, a bošnjački vođe u susjednoj Bosni i Hercegovini vladu Republike Srpske opisuju kao “genocidaše”. Zanimljivo, vlade koje se međusobno optužuju za genocid često nakon toga uredno surađuju na pitanjima od šireg značenja, što bi pak moglo dovesti do pada vrijednosti optužbe za genocid.
Može partnerstvo oko klime
Britanski je parlament prošlog četvrtka jednoglasno usvojio neobvezujuću rezoluciju kojom je nazvao poteze kineskih vlasti protiv muslimanske manjine Ujgura u pokrajini Sinkiangom “genocidom”. Zatražio je od svoje vlade da poduzme korake kako bi se pomoglo progonjenom narodu, ali vlada ne mora postupati po rezoluciji. Optužbe Pekinga za vrlo loš tretman Ujgura traju već dugo, a uključuju i podizanje sustava logora za njihov preodgoj. Kina demantira te optužbe, a prošlog je tjedna odgovorila britanskom parlamentu: “Takozvani genocid u Sinkiangu velika je laž koju pokreću međunarodne antikineske snage.” Očekuje se da će ovi potezi pridonijeti pogoršanju ionako loših odnosa.
U posljednjim danima administracije bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i SAD je tretman Ujgura nazvao genocidom, a i nova je vlada Joea Bidena nastavila tako označavati kinesku politiku. No, kako je ocijenila francuska agencija AFP, Washington i nakon što je politiku Pekinga okarakterizirao najtežom mogućom kvalifikacijom, želi da dvije zemlje surađuju na planu borbe protiv klimatskih promjena. Američki ministar vanjskih poslova Antony Blinken branio je tu politiku proteklog tjedna rekavši da napori u borbi protiv klimatskih promjena ne mogu opravdati loše ponašanje nijedne vlade.
U subotu je Biden postao prvi lider svoje zemlje koji je poteze osmanskih vlasti protiv Armenaca prije sto godina nazvao genocidom. Njegovo proglašenje većinom je simbolično, ali je i vrlo važno za Armence i Turke. U jednom od prvih velikih masakara u povijesti, prema nekim izvorima, ubijeno je milijun i pol Armenaca. Ankara i Erevan danas imaju vrlo loše odnose i granica između dvije zemlje još je zatvorena, a Armenija optužuje Tursku da je u prošlogodišnjem ratu te zemlje s Azerbajdžanom na svaki način podržavala Baku. Turski su čelnici upozorili Amerikance da će proglašavanje ubojstava Armenaca na kraju Prvoga svjetskog rata genocidom srozati odnose dviju zemalja koje su formalni saveznici u NATO-u. Turska priznaje neke zločine, ali smatra da su prenaglašeni.
– Izjave koje nisu legalno obvezujuće neće donijeti korist, ali će ugroziti odnose. Ako SAD želi pogoršati veze, to je njihova odluka – rekao je prošlog tjedna turski šef diplomacije Mevlüt Çavuşoğlu.
Bivši američki veleposlanik u Turskoj James F. Jeffrey rekao je pak New York Timesu da će priznanje genocida nad Armencima signalizirati volju Washingtona da “trpi geostratešku štetu u borbi za svoje vrijednosti”. Dodao je da ne vidi mogućnost da će Ankara ići u zagrljaj Rusiji ili Iranu kako bi zamijenila svoje savezništvo sa Zapadom, ali bi isto tako Turska mogla SAD-u raditi probleme u politikama u Siriji ili u Crnom moru te bi mogla otežati SAD-u pristup vojnim bazama u Turskoj.
“Genocidaši u RS”
Prošlog je tjedna pod povećalo došla i uloga Francuske u genocidu u Ruandi 1994. godine. Pariz je tada podržavao vladu Ruande koja je pokrenula vrlo teške masakre protiv manjinskog Tutsi stanovništva, a ubijeno je čak 800 tisuća ljudi. Prema izvješću koje je od američke pravničke tvrtke Levy Firestone Muse naručila vlada Ruande, i koje je objavljeno prošlog tjedna, Pariz snosi “veliku odgovornost” za masakre zato što je nastavio svoju podršku vladi i nakon što je postao svjestan razmjera zločina koji se događao u toj afričkoj državi. Francuska je vlada označena kao “kolaborator”, ali je zaključeno da Francuzi nisu sudjelovali u ubojstvima.
U ožujku je pak komisija koju je osnovao tamošnji predsjednik Emmanuel Macron zaključila da Francuska nije sudjelovala u genocidu. Unatoč razmimoilaženjima, vlade u Parizu i Kigaliju spremne su na otvaranje nove stranice u odnosima, a Macron razmišlja da posjeti tu zemlju.
Zanimljivo je da je i u susjednoj Bosni i Hercegovini bošnjački lider Bakir Izetbegović rekao da neće dopustiti da se Republika Srpska odvoji od BiH te da bi “radije danas umro nego dopustio da genocidaši zavladaju dijelom” zemlje. Genocid u BiH nedavno su spominjale i ruske vlasti koje su rekle da neće dopustiti da se na istoku Ukrajine “ponovi Srebrenica”. Sve to pokazuje da je pojam genocida ušao u srž vanjske politike, i da služi za dnevnopolitičke svrhe, ali neki se analitičari boje da bi pojam tako mogao izgubiti dio od svoje velike vrijednosti u međunarodnoj javnosti.
Pišanje uz buru.