Nakon što je u vrijeme Carterove administracije bila obustavljena, u kolovozu, 1981. godine, tadašnji predsjednik SAD-a, Ronald Reagan, odobrio je proizvodnju neutronske bombe. Na sastanku nacionalnog Vijeća za sigurnost SAD-a, kojem je Regan predsjedao, tadašnji državni tajnik upozorio je kako bi odluka o proizvodnji 800 neutronskih bombi za ispaljivanje iz teških topova i 380 za lansiranje raketama, mogla imati vrlo ozbiljne posljedice za odnose SAD sa saveznicima u Zapadnoj Europi.
Kao protuargument Pentagon je tada naveo da će se to nuklearno oružje skladištiti u SAD-u, a ne i u Zapadnoj Europi, no tadašnji američki ministar obrane izjavio je da će se, u slučaj potrebe i uz konzultacije sa saveznicima, to razorno oružje, u roku od samo nekoliko sati, moći prebaciti na bilo koje potencijalno krizno područje, a u to je vrijeme u Zapadnoj Europi već bilo stacionirano šest američkih divizija, s raketama 'Lance', koje mogu nositi neutronske bombe te više baterija haubica, koje također mogu ispaljivati granate s neutronskim punjenjem. Prema riječima američkog ministra obrane, doprema neutronske bombe u Zapadnu Europu 'likvidirala bi sovjetsku prednost' u broju vojnika i tenkova na liniji koja dijeli Istok od Zapada, a na tom je području SSSR tada imao oko 45 000, a NATO 11 000 tenkova.
Reakcije na Reaganovu odluku stigle su brzo i bile su prilično burne, već i stoga što je sam tajming te odluke bio je krajnje škakljiv. Naime donesena je u vrijeme kada su se u tajništvu UN-a za razoružavanje vodili razgovori o zabrani tog oružja. Tadašnji generalni tajnik UN-a, Kurt Waldheim, upozorio je da je svijet u najopasnijoj situaciji, od razdoblja kubanske raketne krize, 1962. godine te je naglasio da je stanje izuzetno opasno zbog napetosti između dvaju velesila i sukoba Sjevera i Juga. Waldheim je tada poručio kako postoji velika opasnost od nuklearnog rata koji bi, upozoravao je, „mogao početi slučajno, ili zbog nečije pogrešne reakcije“, naglasivši kako u tom ratu nitko ne bi pobijedio.
Za tadašnji Sovjetski Savez, koji je oštro reagirao već i na prijašnju Carterovu odluku o početku proizvodnje dijelova neutronske bombe, Reganova je odluka bila 'crvena krpa'. Sovjetska agencija TASS nazvala ju je krajnje opasnim korakom “koji vodi ubrzavanju utrke u naoružavanju strategijskim sredstvima i pripremi za atomski rat“. Jednostranom američkom odlukom u vodu su pali i svi napori 'Grupe 21', koja je obuhvaćala nesvrstane i zemlje u razvoju, a zalagala se da se to oružje zabrani prije no što počne njegova proizvodnja.
VEZANI ČLANCI:
No, bilo je jasno da Washington nema namjeru prihvatiti međunarodnu politiku niti pristati na dogovor o zabrani takvog oružja. Iz Ženeve su stoga upozorili kako postoji opasnost da i neke druge zemlje, koje sudjeluju u utrci u nuklearnom naoružavanju, iskoriste takav tvrdi, američki stav kao izgovor da i same počnu proizvoditi to vrlo opasno oružje.
Devet naoružanih
Rusija, SAD, Kina, Francuska, Velika Britanija, Pakistan, Indija, Izrael i Sjeverna Koreja – popis je to od ukupno devet zemalja svijeta koje danas posjeduje nuklearno oružje, većinom višestruko snažnije od onog koje je razorilo Hiroshimu i Nagasaki. Gotovo 90 posto ukupnog broja nuklearnog oružja u svijetu u rukama je samo dviju države, Rusije i SAD-a.
No, točan broj nuklearnog oružja koje ima svaka od navedenih devet zemalja strogo je čuvana državna tajna. Većina nuklearno naoružanih država ne daje gotovo nikakve informacije o veličini svojih nuklearnih arsenala, raspoređenim strateškim bojevim glavama i lanserima te se u nedostatku nuklearne transparentnosti javno dostupne informacije temelje tek na više ili manje pouzdanim procjenama koje nastaju analizama povijesnih zapisa i podataka koji povremeno procure.
Jednu od pouzdanijih procjena izradili su istraživači Hans M. Kristensen, Matt Korda, Eliana Johns i Mackenzie Knight, iz Federacije američkih znanstvenika. Prema podacima te Federacije o stanju svjetskih nuklearnih snaga za 2024. godinu, pretpostavlja se da u svijetu ima 12.121 nuklearna bojeva glava, a 9.585 ih se nalazi u vojnim zalihama za korištenje u projektilima, zrakoplovima, brodovima i podmornicama. Preostale bojeve glave su povučene, ali su još uvijek relativno netaknute te čekaju rastavljanje. Od tih 9.585 bojevih glava u vojnim zalihama, oko 3.904 raspoređeno je operativnim snagama, u raketnim ili bombarderskim bazama. Od toga je oko 2100 američkih, ruskih, britanskih i francuskih bojevih glava u visokoj pripravnosti, te je spremno za upotrebu u kratkom roku.
Najviše potvrđenog nuklearnog oružja, preko 5500 nuklearnih bojevih glava, ima Rusija, a slijedi ju SAD s 5044 bojevih glava smještenih u SAD-u te 5 koje su raspoređene u drugim državama - Turskoj, Italiji, Belgiji, Njemačkoj i Nizozemskoj.
Iako se s približno 70 300 bojevih glava koje su države 'vlasnice' nuklearnog naoružanja posjedovale tijekom Hladnog rata, ukupni svjetski inventar nuklearnog oružja do danas smanjio, on je i dalje zabrinjavajuće velik. Tempo smanjenja se, u usporedbi s protekla tri desetljeća, usporava, a stručnjaci naglašavaju da se ta smanjenja uglavnom događaju samo zato što SAD i Rusija još uvijek rastavljaju prethodno povučene bojeve glave.
Prije 79 godine razoreni su Hiroshima i Nagasaki
Iako je prošlo gotovo 8 desetljeća od kolovoza 1945., kada je SAD upotrijebio nuklearno oružje, pri čemu je u japanskim gradovima Hiroshimi i Nagasakiju stradalo između 110 000 i 210 000 ljudi, čovječanstvo iz te povijesne lekcije očito nije mnogo naučilo. Od drugog svjetskog rata pa do danas svijet se više od deset puta našao u ozbiljnoj opasnosti od ponovne upotrebe razornog nuklearnog oružja. Danas, u 21. stoljeću, broj zemalja koje posjeduju nuklearno oružje veći je no ikada, a samo je jedna zemlja, Južnoafrička Republika, početkom 90-ih u potpunosti demontirala svoj arsenal i jedina se odrekla nuklearnog oružja.
Ipak, u moru zabrinjavajućih, ima i poneka dobra vijest – u posljednja dva desetljeća gotovo su potpuno prestale nuklearne probe, koje su vrhunac dosegle 1962. kada ih je obavljeno čak 178, većinom 'u režiji' SAD-a i Sovjetskog Saveza. Jedina zemlja koja je nedavno testirala nuklearno oružje je Sjeverna Koreja. Druga dobra vijest je da se destruktivnost nuklearnog oružja smanjuje. Razorni potencijal bojevih glava prvog udara svoj je vrhunac dosegao početkom osamdesetih godina, s više od 15 000 Mt, što je više od milijun bombi poput one koja je bačena na Hirošimu. Na tom vrhuncu razorne moći nuklearno je oružje moglo uništiti više od 40 posto ukupne urbane površine svijeta. Iako razornost prvih udara već desetljećima neprestano opada, još je uvijek velika, preko 2500 Mt, s potencijalom da izravno uništi gotovo 7 posto ukupne urbane površine svijeta.
VEZANI ČLANCI:
Ubija zračenjem, ali bez famozne nuklearne gljive
Kada je rođena ideja o 'patentiranju' neutronske bombe? Kakva je konkretno njena razorna moć u usporedbi s onima bačenima na Hiroshimu i Nagasaki, koje su bile popraćene ogromnim 'nuklearnim gljivama' te kakve bi, po čovječanstvo i planetu, danas bile posljedice uporabe takvog oružja, za Večernji je detaljno pojasnio ugledni hrvatski fizičar i političar, Tonči Tadić.
„'Neutronska bomba' je koncept termo-nuklearnog oružja nastao u SAD-u 1980-ih. Cilj je bio napraviti termo-nuklearno oružje koje ubija velikom dozom zračenja neutrona iz termo-nuklearne, tj. fuzijske eksplozije, ali bez famozne 'nuklearne gljive', bez razaranja terena i zgrada, te bez zaostalog zračenja od raspršenih sitnih dijelova termo-nuklearne bombe. Primjerice, pri pokušaju prodora prema Atlantiku oklopne kolone sovjetske vojske bile bi spržene eksplozijama 'neutronskih bombi' koje bi pobile posadu tenkova i oklopnih vozila, te čitavo pješaštvo oko njih, ostavljajući pri tom Europu bez razaranja i bez dugoročne kontaminacije tla i objekata“, pojašnjava Tadić.
Podsjeća kako je kod „obične“ uranske ili plutonijske nuklearne bombe, tipa onih koje su bile bačene na Hiroshimu ili Nagasaki, prisutno neutronsko zračenje, ali i udarni val, „gljiva“, jako toplinsko zračenje, te kontaminacija terena, ali i elektro-magnetski puls koji spaljuje svu elektroniku i sve električne uređaje.
>>> FOTO Putinova 'Sotona' nanišanila je 14 meta: Ako dođe do nuklearnog rata, Rusija će prvo gađati ove lokacije
„Sve spomenuto, osim samih neutrona, posljedica je pozitivno nabijenih čestica nastalih od urana ili plutonija u bombi. Kod fuzijske ili termo-nuklearne bombe uvijek kao 'upaljač' služi mala, nuklearna uranska ili plutonijska bomba. To je prva faza. Njena toplina pokreće drugu fazu, tj. fuzijsku reakciju u 'kapsulama' fuzijskog goriva deuterija i tricija smještenima oko 'upaljača'. Od jedne jezgre deuterija i jedne jezgre tricija u fuzijskoj se reakciji spajanjem dobiva jedna jezgra helija i jedan visokoenergetski neutron – daleko veće energije od neutrona iz 'obične' nuklearne eksplozije. Te fuzijske neutrone je stoga puno teže zaustaviti, oni prodiru kroz sve štitove od zračenja, posebno kroz oklop tenkova i drugih oklopnih vozila te se upravo na njima temelji koncept 'neutronske bombe'“, pojašnjava ugledni fizičar, dodajući kako klasična termo-nuklearna bomba ima i treću fazu eksplozije temeljenu na masivnom oklopu od osiromašenog urana oko bombe. On je inače beskoristan i neupotrebljiv za „običnu“ nuklearnu bombu, no kada ga pogodi golemi broj fuzijskih neutrona velike energije u njemu trenutno nastaje nuklearna reakcija, jer je posebno osjetljiv na fuzijske neutrone.
Ispod 4 metra betona ljudi bi bili sigurni
„Ta treća faza, temeljena na osiromašenom uranu, daje onu masivnu, iznimno jaku eksploziju i golemu gljivu termo-nuklearne bombe, uz golemu kontaminaciju terena. 'Neutronska bomba' je dakle termo-nuklearna bomba bez te treće faze i s vrlo malim nuklearnim 'upaljačem' – da se smanji 'gljiva' i razaranje te kontaminacija terena, ali zato s velikim brojem kapsula s fuzijskim gorivom – da se poveća broj fuzijskih neutrona namijenjenih ubijanju ljudi na površini neutronskim zračenjem, bez razaranja i kontaminacije terena. Ipak, zbog jezgri helija, stvorenih kod fuzijske reakcije, te zbog nuklearnog 'upaljača' elektro-magnetski puls, toplinsko infracrveno zračenje i udarni val prisutni su i kod eksplozije 'neutronske bombe', ali su bitno manji nego kod klasične, termo-nuklearne eksplozije. To neutronsko zračenje bilo bi smrtonosno za ljude na površini u dosegu par kilometara oko eksplozije, ali ne dalje od toga. Ono ne bi bilo opasno za ljude u skloništima, ispod četiri metra betona“, pojašnjava Tonči Tadić, dodajući kako sve do danas, na sreću, niti jedna neutronska bomba još nije upotrijebljena, a nadajmo se da do takvog razornog scenarija neće niti doći.
Na današnji dan prije 79 g. Ameri su bacili atomsku bombu na Hirošimu, 250 000 nedužnih civila, djece, izgubili su život zbog onih koji ne prežu ni pred čim, kako nekad, tako i danas, dok im pojedinci plješću i slave ih kao mirotvorce. Oružje koje do danas nisu upotrijebili, vau.... koji filantropi, započeli najveći broj ratova u povijesti čovječanstva, a nisu upotrijebili neutronsku bombu, već samo atomsku.