Tko je zgodniji - Rade Leskovac ili glumac Armand Assante? Koliko je
Đapić uspješan kao osječki gradonačelnik? Vuče li
Glavaš konce iz sjene? Je li župan Bubalo maneken u
politici? Pitanja su na koja su u Osijeku odgovarali gradonačelnik
Osijeka Anto Đapić, predsjednik Partije podunavskih Srba Rade Leskovac
i župan slavonsko-baranjski Krešimir Bubalo.
VL: Kako vi kao rođeni
Osječanin ocjenjujete dvogodišnji mandat gradonačelnika
Đapića?
LESKOVAC: Kao Srbin koji je bio protjeran iz Osijeka mislim da mogu
biti objektivan. Nisam nikada bio simpatizer HSP-a, ali mislim da je
kao gradonačenik napravio puno i da je njegov rad pozitivan. Ta je
stranka doživjela svoju evoluciju. S druge strane, s bivšim
gradonačelnikom Kramarićem susreo sam se nekoliko puta, a on me danas
ne pozdravlja.
VL: Kako ste vi, Đapiću,
doživjeli Leskovčevu izjavu u emisiji Otvoreno da bi ponovno bio na
strani na kojoj je bio devedesetih, dakle sa
Šešeljem?
ĐAPIĆ: Iako mi gode ocjene o mom radu koje je iznio Leskovac, moram
priznati da sam bio iznenađen tom izjavom u Otvorenom, ali ne
pretjerano. Ma zamislite, na HTV-u je vehementno rekao da je urednik
pokazao hrabrost pozvavši tri Srbina u studio! Nakon toga je
kazao da bi, da se ponovi 1991., bio na strani na kojoj je i bio. Bago
mu je uzvratio da je to sasvim u redu jer je Srbin. Ta izjava nije
dobra jer bi Leskovac, nakon svega što smo
prošli, morao poštovati Hrvatsku kao svoju
domovinu. Hoću reći da bi, u slučaju da se ponove događaji s početka
devedesetih, trebao stati u obranu ustavnopravnog poretka Republike
Hrvatske, a ne biti na pobunjeničkoj strani. No devedesete se neće
ponoviti.
VL: Možete li vi,
Leskovče, objasniti tu izjavu?
LESKOVAC: Bago je kao novinar brz i domišljat. Ali kad je
izjavio da sam prevalio put od šešeljevca do
mirotvorca, u njemu je proradilo nešto meni
neobjašnjivo. Otvoreno je moglo proći i bez te opaske.
VL: Oprostite, ali Bago
je rekao istinu?
LESKOVAC: Možda, ali zato sam i ja bio izravan u odgovoru. Bago je
mogao bez te opaske, a kad me je već taknuo, odgovorio sam ono
što mislim. Rekao sam da bih, kad bi se dogodilo
nešto slično onome što je bilo devedesetih, bio
uza svoj srpski narod. Naravno, ako živim u Hrvatskoj,
poštujem njene zakone i Ustav. Ne rušim ovu
državu i nisam destruktivan. Nemam potrebe to stalno dokazivati.
ĐAPIĆ: Slažem se s tim, ali došlo je vrijeme da se političko
srpstvo u Hrvatskoj zamijeni drugim osjećajem, da se Srbi u Hrvatskoj
politički osjećaju kao Hrvati. I u tom će slučaju biti manje bitno jesi
li etnički Hrvat ili Srbin. Kad god se forsira političko srpstvo, ono
počesto postaje marketing. Mnogi su Srbi u Hrvatskoj bili hendikepirani
jer je njihova elitizacija išla preko SDSS-a. Obični građani
Srbi koji su bili s nama i na našoj strani zbog toga su u
lošijoj poziciji.
VL: Župane, jesu li Srbi
građani drugoga reda?
BUBALO: Dok sam bio direktor Slavonske banke u Vukovaru, imao sam
prigodu razgovarati s Leskovcem. Kad sam mu se predstavio, on je
uzvratio: “Ja sam Srbin Rade Leskovac.” Odmah je
zauzeo gard profesionalnog Srbina. Tada mi je rekao da, kad donese
mlijeko u Osječku mljekaru, ako masnoća iznosi 4,8, oni mu
napišu ne pet, nego četiri, samo zato što je
Srbin. A što se tiče Srba u našoj županiji, mnogi
ne bi otišli na drugu stranu jer su se otrijeznili. Leskovac
je dobar poduzetnik, ali profesionalac srpstva.
VL: Vi, Đapiću, nemate
problema sa Srbima, čak ste iz proračuna pomagali Pravoslavnoj crkvi?
ĐAPIĆ: Kao gradonačelnik želim razvijati tolerantan odnos sa svim
vjerskim zajednicama u gradu i županiji. Otkako smo na vlasti, u gradu
nije bilo nijednog međuetničkog incidenta. U Podunavlju se golem broj
Srba opredjeljuje za hrvatsku državu. I to ne samo racionalno, nego
emotivno – velik broj etničkih Srba igra za našu
reprezentaciju.
BUBALO: Kada je lani došao predstavnik OESS-a u županiju,
rekao sam mu da sam iz Glavaševe stranke, da mi zdesna sjedi
gospodin Srb iz HSP-a, a slijeva Horvat iz SDSS-a. Na to je čovjek
rekao da tu stvarno nema problema. Bojim se da Srbi sami putem svojih
škola i vrtića rade na vlastitoj getoizaciji.
LESKOVAC: Moram pohvaliti Đapića, koji me bolje razumije od srpskih
predstavnika u Saboru. On je rekao srpska etnička zajednica, a to je
točno po Ustavu, a oni pak govore manjina. Ovo ne govorim da bih se
ulagivao Đapiću jer prvi put sjedimo skupa. Zašto bi Srbi
bili u getu ako žele svoje škole? Pa budimo objektivni! Da
nema tih srpskih škola, gdje bi srpski prosvjetari radili?
VL: A jeste li, Đapiću,
na promociji filma Korijeni za budućnost u New Yorku stvarno plakali?
ĐAPIĆ: Film je biografski i teško mi je davati ocjene jer je
o meni. Snimila ga je producentska kuća iz Izraela, a režirao Sedlar.
Promocija će u Zagrebu biti 26. ožujka u Kaptol centru.
VL: Kakav je Assante i
jeste li ga pozvali u Osijek?
ĐAPIĆ: Karizmatičan, velik prijatelj Hrvatske. Bio je informiran o
Hrvatskoj jer je bio u nekoliko navrata kod nas. Govorio je lijepo o
Hrvatskoj, ali i o meni. Bilo je vrlo emotivno. Upoznao sam ga kad je
zadnji put bio u Hrvatskoj.
VL: Što
mislite je li Đapić time u svom političkom marketingu napravio iskorak?
LESKOVAC: I Đapić i njegova stranka znatno su se transformirali, i to u
pozitivnom smislu. Mogao bih se pozabaviti nekim njegovim govorima s
početka devedesetih, međutim, smatram da je napravio pozitivan iskorak.
VL: Viđate li se s
Glavašem i kakvo mu je zdravlje?
BUBALO: Kao predsjednik HDSSB-a i njegov prijatelj, posjećujem ga u
njegovu stanu. U prosincu mu je bilo jako loše, ali se
oporavlja. Trebat će vremena da se posve oporavi.
VL: Gospodine Leskovac,
što vi mislite o Glavašu i slučaju povezanim s
njim?
LESKOVAC: Isto što i Državno odvjetništvo.
VL: Znači, ne biste ga
pustili da se brani sa slobode?
LESKOVAC: Ne bih se miješao u rad pravosuđa jer sam legalist.
BUBALO: Zato što je sudstvo ovakvo, dogodilo se to
što se već dogodilo. Nije ga niti trebalo pritvarati.
ĐAPIĆ: Kad je riječ o ratnim zločinima, politika se uvijek maksimalno
uključivala u pravosuđe. I kod primjene zakona o oprostu. Prijave za
ratni zločin prekvalificirale bi se u pobunu. Kada je riječ o
našim generalima, dok traje istraga, mislim da ih ne bih
trebalo pritvarati.
VL: Kakav je
društveni život u Osijeku?
LESKOVAC: Osijek je uvijek imao dobar društveni život. No
migracije su učinile svoje. Grad je izgubio više od 20
tisuća Srba koji su tu živjeli. I sam sam godinama živio u Beogradu.
Sadržajno je kulturni život dobar, a dolaze i trubači iz Srbije. Veliku
zaslugu za to ima ataše za kulturu Alen Borbaš.
VL: Je li to onaj
što dovodi folk pjevače iz Srbije?
LESKOVAC: E baš taj. Jer, kad su stigli trubači iz Srbije,
mnogi su pocupkivali u Osijeku. U narodnoj se muzici vidi da vi Hrvati
ne možete bez nas Srba.
BUBALO: Svatko ima svoj ukus. No, ima boljih mjesta za izlazak.
VL: Imate vi i Rondel,
koji ste otvarali nekoliko puta?
ĐAPIĆ: Da nije bilo toga incidenta, ne bi se znalo da mi imamo Rondel.
Otvarao se gotovo tri puta, a tu su poprsja dvojice nobelovaca. Ljudi
ne vole dobre vijesti pa je čak emisija Otvoreno bila posvećena tom
otvaranju.
VL: Župane,
teško se izgovara ime stranke kojoj ste na čelu? HDSSB
– Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje?
BUBALO: Eh, nemojte tako. Čak je i Šeks, uz tešku
muku, to naučio izgovarati.
ĐAPIĆ: Kako neće kad HDZ proživljava teške trenutke u
Slavoniji. Nakon Osijeka i Požege, sad su izgubili i Slavonski Brod. Na
naplatu im je došlo višegodišnje
zapostavljanje Slavonije i Baranje. Nakon Slavonskog Broda, na redu je
smjena vlasti u toj županiji. Sad radimo na tome da bez izbora
promijenimo vlast u županiji.
VL: Možete li zamisliti
koaliciju HSP-a, HNS-a i HDSSB-a?
BUBALO: Prije godinu dana Glavaš je kazao da bi Čačić bio
sjajan premijer.
ĐAPIĆ: Mi u ovom trenutku ne bismo mogli biti tako benevolentni kao
naš partner u gradu prema HNS-u. O prijeizbornim koalicijama
ne razmišljamo, nego o tome kako ćemo proći na izborima.
VL: Gospodine Leskovac,
koji vam je najdraži političar u Hrvatskoj?
LESKOVAC: Čačić - jer je jedini među političarima u Hrvatskoj,
opisujući događaje iz 1991., za civile koji su napali varaždinsku
kasarnu rekao da su bili paravojska.
VL: Ali, i on je bio
jedan od kreatora toga napada?!
LESKOVAC: Bez obzira na to, ta je rečenica bila muzika za moje srpske
uši.
Osijek kao veliko gradilište
Osijek se obnavlja, a posebno Eurospka avenija u kojoj su secesijske
zgrade. Na samom trgu A. Starčevića, Đapić se pohvalio da su vratili
zgradu Židovima.
VL: Pa nije ni čudo jer
kako biste inače otišli u Izrael i kako bi oni drukčije
snimili film o vama... Nego,što je s
vašom dvoranom za rukomet?
ĐAPIĆ: Sastao sam se s premijerom i načelno smo
dogovorili da će Osijek imati isti status kao Zagreb i Split. Inače, s
HDSSB-om u gradu planiramo realizirati 50 projekata, a među
njima je i ozelenjivanje grada.
Zaboravljeni kredit...
Leskovac je ustvrdio kako u Vukovaru ima više od 50 posto
Srba, a da se ne provode odredbe Erdutskog sporazuma ni Pisma namjere,
na što je Đapić burno reagirao.
ĐAPIĆ: Takav je omjer posljedica etničkog čišćenja koje su
Srbi proveli u Vukovaru. Ali ustavnim Zakonom o pravima nacionalnih
manjina sva su ta prava obuhvaćena.
VL: A čujete li se vi,
Rade, s prijateljem Šeksom, koji vam je, ne tako davno,
omogućio podizanje ovećeg kredita u Zabi?
LESKOVAC: Iskreno, iako mi nećete vjerovati, ne čujemo se. A i
zašto bismo?!
Župan plesač, a ne maneken
Župan Bubalo prvi je put odlučio demantirati medijska nagađanja da je
prije nego što se počeo baviti politikom bio - maneken.
BUBALO: Bio sam plesač klasičnih plesova - i tako sam postao eksponiran.
VL: Što? Pa
niste valjda plesali balet?
BUBALO: Ne, samo valcer i tango. Ali nemam ništa ni protiv
mode. Eto, zato i podržavam osječki Fashion inkubator.