U polju je stajala četnička zastava. Zaustavili smo se vozilom u ravnini s njom. Odjednom je otvorena vatra. Upali smo u pravu zasjedu – prisjetio se Zvonimir Meković krvavog 2. svibnja 1991. u Borovu Selu.
Četvorica u bijegu
Zbog ratnog zločina, mučenja i zlostavljanja osječkih policajaca Mekovića i Dalibora Križanovića, na Županijskom je sudu u Osijeku počelo suđenje Milanu Marinkoviću. Ne smatra se krivim za zločine. Marinković je jedini dostupan našem pravosuđu pa je njegov slučaj izdvojen iz optužnice protiv ukupno pet pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, okrivljenih za iživljavanje nad još nekoliko ranjenih policajaca.
Meković i Križanović bili su kobne noći oko 1.30 sati u patroli na području Dalja i Erduta. Bili su u civilu. Zadatak im je bio preteći oružje kojim se naoružavalo pobunjene Srbe. Iz Dalja su prema Vukovaru krenuli kupiti hranu.
– Činilo mi se da je pucnjava trajala čitavu vječnost. Pravo je čudo što smo preživjeli kišu metaka. Ranjen sam u lakat, a Dalibor u obje ruke. Druga dvojica kolega uspjela su utrčati u vozilo i odvesti se u Vukovar. Mi smo pokušali upaliti naš automobil, ali nismo mogli – ispričao je.
Okružila su ih tada, kaže, dvadesetorica. Podijelila su se u dvije grupe, okružili ih i pretukli. Skinuli su im cipele, stavili deke preko glave i odvezli u jednu kuću.
– Probudio me udarac čizme u glavu pred zoru. “Dižite se, ustaše, sad ćemo vas zaklati”, vikali su. No, prebacili su nas u neki vikendicu i zatvorili u maleni WC – posvjedočio je. Dok su ih vodili, iz dvorišta su izlazili mještani i udarali ih grabljama, motikama, čime su stigli. Tortura se nastavila i u toaletu, a “društvo” je Marinkoviću pravio i Jovan Jakovljević.
– Tko god je došao u u vikendicu, pokazali bi mu ustaše pa bi uslijedilo udaranje. Kada sam stigao u Osijek, supruga je prošla kraj mene na pola metra i nije me prepoznala – predočava Meković.
– Slomili su mi pet rebara, imao sam potres mozga i otisak čizme na licu – opisao je Križanović.
Nisu prepoznali optuženog
Ni jedan ni drugi nisu prepoznali Marinkovića kao zlostavljača jer su imali deke na licu. Svjedok Vaso Stanivuković u istrazi je izjavio kako je vidio Marinkovića da sa štapom ulazi u WC i potom čuo jauke i tupe udarce. No, promijenio je priču.
– Zabunio sam se, bila su dvojica s nadimkom Kurta Mišo. Okrivljeni nije bio u vikendici, nego onaj drugi, a on je umro – kazao je. Optužba je uložila prigovor, smatrajući da je iskaz promijenio pod utjecajem okoline.
Eto to je Hrvatska, nakon 20. godina tek sada suđenje. Dobro bolje ikad nego nikad Sljedeći je Stanimiroić!