Starcima iz umirališta, koje Mijo Penić drži u Krašiću, nema spasa!?
Uzaludan je novinarski trud, uzaludno zgražanje cijele Hrvatske, nitko
u ovoj zemlji nije mjerodavan za to da ih spasi i osigura im posljednje
dane dostojne čovjeka. Najmanje troje od njih 12-13 – koliko ih, kako
nam se u četvrtak pohvalio sam Penić, živi kod njega – izravno je
ugroženo. Nepokretne i bespomoćne, Penić ih je u petak sakrio pred
novinarima pozvanima u njegovo na brzinu ulickano zdanje. Sakrio ih je
jer bi njihovo jadno stanje potvrdilo sav užas njegova doma. Nakon
objavljivanja teksta u Večernjem listu inspektori Državnog inspektorata
došli su u noćni posjet Penićevoj Plavoj kući.
Troje nepokretnih staraca Mijo Penić je - skrio!
Starci umiru u ilegalnom domu 'Plava kuća'
Televizor protiv miševa
Ma koliko on tvrdio da se bavi ugostiteljstvom, da je njegova kuća
zapravo motel za slučajne turiste, inspektori su utvrdili da njegove
tvrdnje nemaju veze sa stvarnošću. Shvativši da se Mijo Penić ne bavi
djelatnošću za koju je registriran, inspektori su mogli samo slegnuti
ramenima. Da Mijo kojim slučajem umjesto kafića ima restoran, već bi se
njihov voštani pečat sjajio na njegovim vratima, a svi bi gosti bili
poslani kući. Ovako, Mijini “gosti” ostat će još jednu noć, i tko zna
koliko još noći u njegovim rukama.
Negdašnji kuhar iz Brezovice osumnjičen za silovanje nemoćne štićenice
toga Caritasova doma nastavlja se tako smijati cijeloj državi čijim se
šupljim zakonima tako vješto koristi. Potpisavši ugovore o dosmrtnom
uzdržavanju, postao je zapravo ne samo vlasnik njihove imovine nego i
njihovih života. Samo rijetki su se uspjeli izvući iz njegova
zagrljaja. Dvije takve priče objavili smo danas; nažalost, tužnih
svjedočanstava ima još. Jedan nam je mještanin Krašića kazao kako je
cijele noći skrivao starca koji je uspio pobjeći iz Plave kuće. Nakon
moždanog udara oduzeta mu je jedna ruka, ali su ga djeca ipak ostavila
na Mijinoj “skrbi”. A samo zahvaljujući tome što je bio pokretan uspio
je pobjeći iz Plave kuće.
– Ispričao mi je kako se Mijinoj majci potužio na miševe jer se po
cijele noći šetaju po kući. A ona mu je odgovorila neka pojača ton na
televizoru pa ih više neće čuti – ustvrdio je. Da ima problema s
miševima, uvjerio se i naš fotoreporter jer se za cijelo vrijeme
konferencije za novinare u Mijinoj kući čula zujalica protiv miševa i
svima svrdlala po mozgu.
Djelatnica jedne od državnih institucija mjerodavnih za Mijin slučaj
potvrdila nam je da je nekoliko puta nenajavljena došla u Plavu kuću i
o stravičnim uvjetima koje je tamo zatekla nekoliko puta pisala je
Ministarstvu zdravstva, no oni su uvijek tvrdili da nisu mjerodavni za
taj slučaj. Nisu joj se udostojili ni odgovoriti! U svojoj nemoći svi
su pred slučajem Mije Penića zatvarali oči.
Najlakše je bilo ostaviti starce da u Plavoj kući tiho umru jer ionako
su za to blagoslov dala njihova vlastita djeca. Za dvije tisuće kuna
bilo im je sasvim zgodno da ih netko drugi riješi smetnje, da ih netko
drugi ubije. Zakon zahtijeva da se djeca skrbe za svoje onemoćale
roditelje i da im osiguraju dostojnu starost. U to sigurno spada i
odluka u kakvu će ih domu ostaviti. Ostaviti nepokretnu osobu nekome
tko je pod sumnjom za silovanje blago retardirane djevojke u najmanju
je ruku zanemarivanje, a zapravo je strašna okrutnost.
U Mijinu domu bilo bi posla ne samo za sanitarnu inspekciju, državni
inspektorat, Ministarstvo zdravstva nego i za policiju. Tko zna, možda
im se posreći pa pronađu kakav dnevnik, poput onoga u kojemu je Mijo
opisivao iživljavanje nad djecom u Brezovici. No, teško da će se nešto
uskoro dogoditi. Proći će još jedan vikend, tijekom kojega će se
mjerodavni zasluženo odmarati, prije nego što se pokrene ikakav, pa i
najblaži postupak protiv Penića. S druge strane, policija je jako brzo
reagirala na Penićevu dojavu. Prijavio im je M. Demirovića, trgovca
bolničkim krevetima, jer je ovaj uzeo natrag svoju robu nakon što mu
Penić nije platio dug.
Mogli su spasiti živote
Demirović je Peniću ostavio madrace koje mu je isporučio s krevetima.
Nije ih uzeo jer nakon dva mjeseca više nisu ničemu služili užasno
uprljani mokraćom i izmetom.
Slučaj s Plavom kućom neodoljivo podsjeća na aferu Brezovica. I tamo su
svi zatvarali oči dok sve nije dospjelo u javnost. Mjerodavne su
institucije sve znale, ali se nisu htjele zamjeriti moćnoj Jeleni
Brajši. Tko danas štiti Penića? Tko mu dopušta da nemoćne ljude drži u
neljudskim uvjetima? Tko je taj koji kaže da nema načina da se taj užas
zaustavi? Oni koji se cijelo vrijeme pozivaju na zakone što im
omogućavaju da skrenu pogled na drugu stranu. Mogli su barem, i to još
prije tri godine, izdati upozorenje da je Plava kuća ilegalan dom i
ponavljati ga svaki mjesec kako nikome ne bi palo na pamet ostaviti
roditelje tamo. Tako su možda mogli spasiti živote jer, kako sam Mijo
kaže, kod njega se stanje promijeni u pola sata. Netko dođe, a netko
umre.
