Nakon deset odluka različitih sudova i više od 23 godine suđenja hrvatskom branitelju Mihajlu Hrastovu izgledno je da bi Ustavni sud mogao ukinuti i posljednju osuđujuću presudu na četiri godine zatvora zbog protupravnog ubojstva 13 i ranjavanja dvojice rezervista JNA 1991. godine na Koranskom mostu u Karlovcu. Pravomoćnu presudu Vrhovnog suda donijelo je vijeće u kojem je samo jedna sutkinja Kaznenog odjela - Ileana Vinja, dok je ostalih četvero iz Građanskog odjela, predsjednik sudskog vijeća Željko Pajalić te Đuro Sessa, Mirjana Magud i Jasenka Žabčić. Doduše, sudac Pajalić došao je kao krivičar na Vrhovni sud, ali opet su u većini suci civilisti. Inače, drugo pravilo je dovelo Vrhovni sud u procesno dvojbeno stanje, koje će biti još teže ukine li Ustavni sud opet njihovu odluku. Već je svih 15 sudaca Kaznenog odjela sudilo Hrastovu pa stoga ne mogu ponovno suditi.
Okolnost da se slučaj Hrastov tako dugo i s takvim preokretima rješava govori o njegovoj složenosti. Trostupanjsko sudovanje je izuzetno za najteže predmete upravo kako bi se izbjegle moguće pogreške, pa se može očekivati da u trećem stupnju odlučuje sam sudski vrh. A suci Građanskog odjela, premda je riječ o vrhovnim sucima, s obzirom na to da nisu specijalizirani za kazneno pravo, u najmanju ruku izazivaju ozbiljne dvojbe imaju li oni potrebne kvalitete za kaznene predmete takve težine i tog ranga. Na pitanje je li to ustavnopravno oborivo, odvjetnik Veljko Miljević kaže kako nije propisano tko ulazi u sastav sudskog vijeća u smislu njihova usmjerenja. Svi su suci Vrhovnog suda i nije bitno jesu li iz građanskog ili krivičnog odjela.
Nepošteno suđenje?
- Ali, po mojem mišljenju, sastav sudskog vijeća u kojem su pretežno civilisti u žalbenom postupku na Vrhovnom sudu, kad se odlučuje u drugom ili trećem stupnju, ne osigurava jamstva iz članka 29. Ustava odnosno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. europske Konvencije o zaštiti temeljenih ljudskih prava i sloboda. I na to bi se trebalo paziti - kaže odvjetnik Miljević koji je ostao pri svome stavu i nakon što smo mu rekli da nam je povod za pitanje slučaj Mihajla Hrastova. I odvjetnik Miljević je uvjeren da postoji odluka Europskog suda za ljudska prava u kojoj se tretira upravo taj problem. Naime, još nismo našli odluku prema kojoj u sudovima gdje postoje odjeli za određene vrste predmeta moraju suditi suci sa tog odjela.
Branitelj Mihajla Hrastova odvjetnik Krešimir Vilajtović rekao nam je da pripremajući ustavnu tužbu upravo proučavaju praksu Europskog suda za ljudska prava pa i vezano za konkretnu okolnost koja je nas zanimala.
- Rok za podnošenje ustavne tužbe je mjesec dana od zaprimanja presude, dakle, od 11 svibnja. Jedan od razloga za podnošenje ustavne tužbe bit će i to, uz niz drugih razloga zbog kojih se podnosi ustavna tužba - rekao nam je odvjetnik Vilajtović. Što se drugog mogućeg razloga tiče, ono je vezano za pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda o tomu koji se Zakon o kaznenom postupku (ZKP) treba primijeniti na predmete započete po ZKP-u iz 1997. godine.
Sude po starom i novom
Na istom sudu jedni sude po starome, a drugi po novome ZKP-u. Lani u svibnju objavljeno je većinsko pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda prema kojem će se predmeti u kojima nije donesena prvostupanjska odluka, a započeti su po odredbama Zakona o kaznenom postupku iz 1997. godine, završiti po odredbama novog ZKP-a. Prema nekim tumačenjima, onda to treba primijeniti i na slučaj Hrastov, dok su vrhovni suci primjenjivali odredbe ZKP-a iz 1997. godine. I ta će okolnost naći svoje mjesto u ustavnoj tužbi u kojoj će se prije svega tražiti da Ustavni sud donese privremenu mjeru o odgodi zatvorske kazne do odluke o (ne)osnovanosti ustavne tužbe.
Katastrofa je što čine ovu komunistički suci u hrvatskom pravosuđu. Usude se osuditi branitelja zato jer je branio grad Karlovac od običnih četnika. U ovom slučaju nema ni z od zločina, jer je kristalno jasno da je riječ o klasičnoj samoobrani. Treba napraviti lustraciju i to treba početi od vrhovnog suda. Te komunjare treba sve naglavačke izbaciti van, a ne da osuđuju nevine branitelje bez dokaza i da puštaju četnike na slobodi unatoč hrpama dokaza.