Pozitivni preokret zabilježen u jedanaesteročlanoj romskoj obitelji supruga Danijele i Siniše Mijoković iz bjelovarskog naselja Hrgovljana, nedvojbeno dovodi do zaključka kako svaki osuđujući sudski pravorijek zbog roditeljskog zanemarivanja ne mora nužno rezultirati izdvajanjem djece i njihovog smještaja u ustanove, ili druge obitelji.
Sudsko rješenje
Kada je, naime, prije dvije godine na adresu Mijokovićevih stiglo rješenje o oduzimanju djece, otac Siniša kaže kako je čvrsto odlučio da će se radije ubiti nego dopustiti da mu uzmu i jedno dijete. A razloga za takvu odluku Centra za socijalnu skrb, bilo je na pretek. Od nehigijenskih uvjeta u kojima je odrastalo tada njihovo osmero djece u poluruševnih 30-ak kvadrata bez pitke vode i zahoda, neslanja djece u školu, do njihova zaticanja kako prosjače na gradskim ulicama.
Ispunjena obećanja
No, otac je ipak na sudsko rješenje uložio žalbu, a vlastita obećanja o većoj brizi za djecu, čini se pretvorio u djelo. Potvrđuju to i u socijalnoj službi koja i dalje redovito u toj obitelji obavlja stručni nadzor, ali i učiteljica najstarije Samante, Merime i Danijela, učenika četvrtog razreda, koji su u Prvu osnovnu školu upisane tek s devet godina.
- Kada su tek krenuli u prvi razred, često su izostajali iz škole, no sada su već stekli radne navike, uredno su odjeveni, a roditelji ispričnicama ili dolaskom u školu opravdaju svaki povremeni izostanak - kaže učiteljica Mirjana Bakoš. Ravnateljica centra Tatjana Bedeković napominje da slučaj Mijokovićevih ipak ostavlja razloga za nadu kako će takvih roditelja biti sve više. Dodaje kako svjesne odluke roditelja da se počnu brinuti o svojoj djeci, uvelike olakšavaju i rad centra, posebice kada je riječ o sve suženijem prostoru za smještaj izdvojene djece. Lani je, primjerice, doneseno 20 sudskih odluka o izdvajanju na godinu dana, a roditeljima su oduzeta čak 34 djeteta.
