Mnogo mladih svoju budućnost odlučuje provesti van svojih državnih granica. Svi koji znaju nekoga tko je otišao "trbuhom za kruhom" u strane države, znaju i koliko je to teško, bolno i tužno za obitelj i bližnje.
Zanimljivu priču o svom životu u Njemačkoj podijelio je čitatelj Politike, Ivan Knežević.
Prije pet godina, Ivan je uzeo svoje kofere te se iz Banja Luke uputio u Njemačku, nadajući se boljem poslu i životu. Završio je u gradu Duisburg, koji se prostire na velikom području na obje obale Rajne.
- Svi koji su mi dolazili u posjet prve tri godine mog života u Njemačkoj, od uže obitelji pa do prijatelja, postavaljali su više-manje slično pitanje - zašto, pobogu baš ovdje? Slegnuo bih ramenima, i sam ne znajući kako da odgovorim. Čak i za nas sa Balkana sa relativno niskim očekivanjima Duisburg je prilično ružan grad - objasnio je Knežević.
Ivan se prisjeća i očevog komentara, kada su prvi put šetali centrom Duisburga: "sine dragi, pa ovdje je gore nego u Bosni".
Promijenio je puno poslova, nadajući se da će Nijemci uvidjeti njegove sposobnosti i znanje, bez obzira što ne zna njihov jezik. Odjednom se ohrabrio, u želji za boljim poslom, te se prijavio za mjesto dostavljača paketa.
Iako je na kraju odbio ponuđeni posao, u pozitivnom sjećanju će mu uvijek ostati intervju. Tamo je upoznao je mladog muškarca slavenskog naglaska koji mu je odmah izmamio osmijeh na lice.
- Objasnio mi je da je on pravoslavni svećenik koji je dvije godine radio u njemačkom skladištu. Vozio je viličar, ali je došao na razgovor, jer je, baš kao i ja, donio odluku da će "napredovati u karijeri" - objasnio je Ivan.
Kada prepričava svoje iskustvo, uglavnom uvijek dobije isto pitanje: „Zar je ovdje toliko loše da nam i svećenici odlaze u Njemačku?”, dovršio je Knežević.
VIDEO Njemačka policija zaustavila Hrvata i kaznila ga s 1924 eura, on odlučio drugačije to riješiti
