Jedno od nezaobilaznih predizbornih obećanja je reforma javne uprave, međutim ni u ovom mandatu kao ni u prethodnima nije došlo do smanjenja broja zaposlenika države i njezinih službi, već upravo suprotno – sve ih je više. Nije pošteno nazivati sve državne službenike uhljebima, ali im je taj pogrdni naziv priskrbila činjenica da je usluga javne uprave vrlo često na nezadovoljavajućoj razini, a njezini zaposlenici zaštićeniji su od najugroženijih životinjskih vrsta.
Oni naprosto ne mogu dobiti otkaz, odnosno mogu ga dobiti u izvanrednim okolnostima. Da je tako, potvrđuje i podatak Službeničkog suda u Zagrebu po kojem ove godine još nije zabilježeno izricanje kazne prestanka državne službe, a u posljednje dvije godine zabilježeno je tek šest takvih slučajeva.
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili u e-izdanju!
Ne propustite i druge teme:
- Nobilo: Dragičeviću sam dao analizu cijelog slučaja
- Paladino: U Mostaru stvaram tim neurokirurga koji će me nadmašiti
- Najplaćeniji umirovljenici: Bivšim političarima 10.252 kn mjesečno
- Pisma Ive Andrića: Što je pisao prijateljici Eugeniji o internaciji u župnom dvoru
Državna i javna služba još uvijek su u prošlom sustavu i glavni su kočničari reformi. Jedini su prošli neokrznuti kroz krizu, radi njih su se dizali porezi i izmišljali novi, radi njih imamo jedno od najvećih poreznih opterećenja u tranzicijskim zemljama, više smo opterećeni nego tamo 2008. godine. Uostalom, radi njih nam raste rashodovna strana proračuna više nego što nam je rast BDP-a... No i sve to ne bi bilo najgore, da iz tih struktura ne proizlazi nevjerojatna antipoduzetnička klima, da je za njih i dalje glavna zadaća borba protiv građana, a naročito protiv privatnika... Razne ekonomsko-gospodarske ljestvice jasno ukazuju da su oni, što radi nasljeđa, što radi zakonskih okvira, među najgorima na svijetu. Njihov broj stalno raste, ako dodamo paradržavne i pripadajuće strukture, ima ih više nego zaposlenih u realnom sektoru... No i uz sve to, ipak su glavni gutači novaca solidarni mirovinski sustav i zdravstvo. Prvenstveno bi 1. stup trebalo podijeliti i napraviti transparentnim, a HZZO staviti na tržište s ostalim osiguranjima. To bi uštedjelo milijarde i donijelo kvalitetu... Na isti način transparentno bi trebalo urediti i sve ostalo vezano uz državu, jer samo ako se sve zna, ne mogu novci nestajati i puno se teže mogu kupovati interesne grupe... Evo, pogledajte npr. školstvo. Jedan učenik srednje škole košta državu 25.000 Kn + knjige, dok u privatnoj školi morate platiti 30.000 kn. Skoro isto, a razlika nebo i zemlja. Vaučerizacija je jedino rješenje...