Vojnici bez beretki, srednjoškolci iz Donjeg Miholjca bez didaktičkog pribora, a djelatnici Ministarstva državne imovine bez znanja o – državnoj imovini. Stručno su se usavršiti trebali, ako ćemo precizno, u unapređenju upravljanja nekretninama RH, ali to još neko vrijeme neće moći jer, baš kao i vojnici te srednjoškolci s početka naše priče, čekaju DKOM.
Najveći troškovi
Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave trenutačno odlučuje o sudbini natječaja za nabavu beretki, školskog pribora te o usavršavanju, a iznijela je i podatke o tome kako im je izgledala lanjska godina. Radno je bilo, barem tako kažu brojke, jer su u prosjeku tri i pol žalbe na postupke javne nabave dnevno stizale na adresu tijela koje vodi predsjednica Maja Kuhar.
Ona i njezin tim proučavali su dokumentaciju i odluke o odabiru u prosječno 25 slučajeva tjedno, a u 2021. stiglo im je točno 1176 žalbenih predmeta. Rješavali su ih, doduše, 1273 jer 97 su prenijeli iz godine prije, čisto iz razloga, kako sami objašnjavaju, što su žalbe stigle u prosincu te se nije mogla kompletirati dokumentacija spisa. Ukupno je, inače, lani raspisano 12.495 raznih natječaja, pa iz DKOM-a pojašnjavaju kako su kontrolirali 6,75 posto postupaka javne nabave, a i 5,69 posto davanja koncesija.
Firme su se najčešće žalile kad posao ne bi dobile, odnosno kad je odabrana druga tvrtka, a u 30 posto slučajeva i odmah pri objavi dokumentacije natječaja. Što se samog usvajanja žalbi tiče, DKOM kaže da je nastavljen trend visokog postotka u odnosu na 2020., odnosno gotovo svaka druga žalba bila je i opravdana.
A na koga se najčešće žalilo? Više od dvadeset natječaja zaustavljeno je lani u Gradu Zagrebu, HEP-u, Hrvatskim cestama, Hrvatskim autocestama te Hrvatskom operateru prijenosnog sustava. A upravo su Grad Zagreb, Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste, Hrvatski operater prijenosnog sustava te Hrvatske vode u top pet naručitelja koji su lani platili i najveće iznose troškova žalbenog postupka.
– Ovdje je važno imati na umu da se radi o naručiteljima koji, u pravilu, provode najviše postupaka javne nabave pa je time i rizik od nenamjernih nepravilnosti veći. Također, s obzirom na to da se radi o nabavama velikih vrijednosti, time su i naknade za pokretanje žalbenog postupka, odnosno naknade troškova žalbenog postupka veće – objašnjavaju iz Državne komisije činjenicu da su, primjerice, samo Hrvatske ceste tvrtkama koje su se žalile na njihove natječaje isplatile više od pola milijuna kuna.
VIDEO: Pelješki most prošao je tehnički pregled, a otvorenje se očekuje u srpnju
A pravilo je vrlo jednostavno, naučile su to Ceste najbolje na primjeru s pristupnim cestama Pelješkom mostu: stranka na čiju je štetu žalbeni postupak okončan dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove koji su joj nastali u žalbenom postupku. Što se žalitelja tiče, 35 ih je bilo s više od šest prijava DKOM-u, a najviše ih je uložio Trames d.o.o. iz Dubrovnika, ukupno 17, od čega im je njih deset prihvaćeno.
Podsjetimo, upravo tvrtke Trames te Trames Consultants u razdoblju od 2009. do 2019. godine uložile su čak 80 žalbi, uglavnom na projekte HEP-a i HŽ-a. Državna komisija ističe i svoju brzinu rješavanja predmeta pa se ponose činjenicom da im je prosječno vrijeme od primanja žalbe do donošenja odluke 27 dana, tri manje nego lani, a kad se radi o projektu EU, još su ekspeditivniji pa im treba samo 12 dana, dok im je u 2020. bilo potrebno 25. Spomenimo još da naknade koje žalitelji Komisiji moraju platiti ako žele pokretanje postupka ovise upravo o "težini" natječaja. Ako je procijenjena vrijednost nabave, primjerice, 750 tisuća kuna, naknada je pet tisuća, a vrijedi li natječaj više od 60 milijuna kuna, naknada je 100 tisuća.
Ni jedan posto
– U 2021. godini s osnova naknada za pokretanje žalbenog postupka uplaćeno je u državni proračun 17,3 milijuna kuna, što je 8 posto više nego 2020. – kažu iz Državne komisije pa podsjećaju kako je to 6,6 milijuna kuna više nego što je uopće u 2021. planirano za njihov rad. A on se financira upravo iz proračuna, koji, žale se, nije prema njima posebno velikodušan. Tijekom lanjske godine osigrano im je samo 50 tisuća kuna za edukaciju zaposlenika, a za ulaganje u računalne programe nešto više od 92 tisuće, što zajedno nije ni jedan posto od onoga što DKOM uprihodi u proračun.
– S obzirom na značaj i ulogu Državne komisije u održavanju dinamike gospodarskih aktivnosti i velikih infrastrukturnih projekata u planiranim i predviđenim rokovima, kao i ulogu koju pravodobno rješavanje žalbi ima na povlačenje sredstava iz EU, ako se u narednim godinama ne osiguraju adekvatna sredstva za rad, nije izvjesno da će se postignuta kvaliteta odluka moći održati na postignutoj razini – kažu iz DKOM-a.
A valjda su uvjeti natječaja prema našoj uhodanoj praksi onako rastezljivi... pa može i ovako, a ako treba može i onako. Stare navike se teško mijenjaju.