Mama, idi u Zagreb. Ako dobiješ svoj novac, molim te donesi mi jedno kinder jaje – kazala je sedmogodišnja djevojčica majci Moniki Barić dan uoči dolaska stotinjak bivših radnika KIO Orahovice na prosvjed. Ispred Ministarstva gospodarstva, Hrvatske banke za obnovu i razvoj i Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala za svoje su neisplaćene plaće i otpremnine tražili 16 milijuna kuna. Tražili su i radna mjesta za njih 250, od 450, koliko ih je nekoć radilo u toj tvrtki. Na kraju nisu dobili ništa, osim sendviča i čaja koji su im ponudili ispred Sindikata. Ali nisu ni to uzeli jer smatraju da ih je baš ovaj sindikat izigrao.
– Što nego plakati na te djetetove riječi? – tiho je rekla 36-godišnja Monika Barić. Jer, kad ju je kći “slala u Zagreb”, djevojčici je bio rođendan. Nisu ga slavili jer nisu imali novca. Možda će ga proslaviti ako njezin tata, zaposlen kod privatnika, dobije plaću.
Tako Barići životare već dvije godine, od kako je Monika dobila otkaz u tvrtki. Imaju tri kćeri, kredit za kuću i brojne neplaćene račune. Najstarija djevojčica, učenica osmog razreda, u te je dvije godine oboljela, dobila je dijabetes i alergije.
“Javi se...”
– Ne možeš pred djecom skriti što se događa. Čuju oni i vide. Doktorica je kazala da se razboljela od stresa. Isključili smo u kući sve što se moglo, nemamo više ni telefona, za koji od svibnja do danas dugujemo 700 kuna. Ma platit ću ja sve, samo kad budem imala. Keramika mi je dužna 25 tisuća kuna, kad bih barem to dobila da vratim dugove i riješim se nekih ovrha. Strah me i pomisliti što će biti kad od siječnja sljedeće godine ovrhovoditelji budu ulazili u domove – rekla je Monika Barić dok se ispred Ministarstva gospodarstva orio poziv ministru: “Javi se, javi se...” Peteročlanu delegaciju primio je državni tajnik Jozo Sarač. Ali, dogovora nije bilo:
– Posjetio nas je on i u srijedu uvečer u Orahovici i kazao da će se naći novca za nas, nekih 80 posto od ukupnog duga, samo da ne idemo u Zagreb. Bogme nismo pristali. Došli smo i izgleda da ćemo morati dolaziti opet. Ali, dok smo mi tu, novi vlasnik, Keramika Modus iz Vojnića, rastavlja strojeve i odvozi ih tko zna gdje. A KIO zapravo još nisu ni platili – kazuje bivši radnik Marijan Vučinić.
Početak kraja nekoć uspješne tvrtke počeo je 2009. kada je ulazna razvojna krivulja počela padati. Godinu dana poslije otvoren je stečaj, a bivši čelni ljudi tvrtke, Darko Krmpotić i Božo Ivičić, koji su novcem KIO Orahovice sponzorirali i estradne zvijezde, prijavljeni su da su tvrtku oštetili za osam milijuna kuna. Istraga protiv njih počela je još 2005. godine kada je Državni ured za reviziju uočio sumnjivu pretvorbu i privatizaciju KIO Orahovice. Riječ je bila o tome da su tvornicu kupili zapravo novcem – tvornice. Trebala je proći još godina dana da ih tužiteljstvo i optuži. Ali, suđenje do danas nije počelo. Sumnjičilo se njih i za još zloporaba u tvrtki, po nekim se pretpostavkama šteta popela na milijardu kuna, što bi zapravo bila i najveća pljačka u Hrvatskoj. No, drugih optužnica protiv bivših čelnika nema. Zanimljivo, nisu bili ni pritvoreni.
Upitni troškovi
– Vodio sam brojne stečajeve, a za ovaj je upečatljivo to što u knjigovodstvu nisam pronašao urednu evidenciju o vlasništvu tvrtke na nekretninama. Tako velik broj stanova, kojih je KIO postajao vlasnikom u poslovanju, nije proveden kroz knjige, već se prodavao tko zna kome. U tvrtki se nije znalo što se posjeduje, pa se tom imovinom nije ni moglo racionalno poslovati. Bilo je tu i troškova koji su vrlo upitni. Po meni, prava je ludost da KIO Keramika, kojoj je vlasnik direktor Krmpotić, drugoj tvrtki DK Ulaganja, kojoj je isti Krmpotić jedini vlasnik, plaća usluge savjetovanja 200 tisuća kuna po fakturama. KIO Keramika je 2008. tvrtki DK Ulaganja dala pozajmicu od 4,5 milijuna kuna, a kada je to trebalo vratiti, iz banke su potvrdili da je žiroračun blokiran, da nema novca i da tvrtka može u stečaj – kaže stečajni upravitelj KIO Orahovice Franjo Otročak. Kako je KIO Keramika kupovala i prodavala stanove, pokazuje i primjer iz Zagreba, gdje je stan od 120 kvadrata s garažom i parkingom tvrtka kupila za 1,6 milijuna kuna, a prodala za iznos nešto veći od 400 tisuća kuna.
Što se tiče poslovanja sestrinskim tvrtkama, dobar je primjer iz 2008. godine kada je KIO bio stopostotni vlasnik tvrtke Urbaniko u Zagrebu, u kojoj je jedno vrijeme radio i general Ante Kotromanović, a Urbaniko je bila stopostotni vlasnik tvrtke Euro Ivi. Dogodilo se da je KIO Keramika za iznos od 37 milijuna kuna kupila tvrtku Euro Ivi, a samo nekoliko dana poslije tvrtku Urbaniko KIO prodao za 13 milijuna kuna!
Na popisu vjerovnika KIO našle su se 202 tvrtke koje su tražile naplatu oko 600 milijuna kuna. Najveći vjerovnik je Hrvatska poštanska banka sa 101 milijunom kuna, Fond za razvoj plasirao je 88 milijuna kuna, Ministarstvo financija potražuje 72 milijuna, a HBOR će u Orahovici ostati bez 65 milijuna kuna. A ne bude li političke volje, radnici će ostati i bez plaća i bez otpremnina...
Ovo je ipak bolje od Alan Forda !