Europska komisija kritizirala je Hrvatsku zbog kašnjenja u provedbi projekata koji su sufinancirani iz fondova EU. Tako primjerice projekt obnove postojećeg i gradnja drugog kolosijeka pruge Križevci – Koprivnica - državna granica kasni u provedbi radova već dvije godine. Vrijednost radova procijenjena je na 275 milijuna eura, a iz Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) HŽ Infrastruktura dobila je bespovratno 241 milijun eura. Sporazum između HŽI-ja i Izvršne agencije za inovacije i mreže (INEA) potpisan je 2016., a kao rok za završetak projekta određen je 31. prosinca 2020. S obzirom na to da je taj rok nedostižan, moguće je da Hrvatska ostane bez tih 241 milijun eura. No HŽI i INEA pregovaraju o produljenju sporazuma do 31. prosinca 2022.
Odluka o odabiru
Jedan od uvjeta za to je pak da do kraja lipnja ove godine, kako kažu u HŽI-ju, bude potpisan ugovor s izvođačem radova. No to će biti teško ostvarivo s obzirom na to da je rok za otvaranje ponuda na tom nadmetanju bio 25. travnja, a u međuvremenu uložena je žalba na natječajnu dokumentaciju pa je cijeli postupak zaustavljen. No u HŽI-ju kažu da bi do kraja lipnja mogli donijeti odluku o odabiru, a što bi u INEA-i mogli ocijeniti kao napredak u provedbi projekta. Na kašnjenje radova na infrastrukturnim projektima u Hrvatskoj koji se sufinanciraju novcem EU upozorila je i povjerenica za promet Violeta Bulc kad je prošle godine posjetila Zagreb. A zašto kapitalni investicijski projekti u Hrvatskoj kasne?
Na to su pitanje odgovorili HŽI i Hrvatske ceste, tvrtke koje su najveći investitori u prometnoj infrastrukturi, u opsežnom dokumentu Prepreke investicijskim projektima koji se financiraju iz fondova EU. U tom su dokumentu pobrojili i naveli primjer za svaki administrativno-birokratski problem koji usporava realizaciju projekata. Tako upozoravaju na neusklađenost zakonske regulative, problem javne nabave, potkapacitiranost područnih ureda državne uprave i tijela lokalne i regionalne samouprave, nesređenost katastra i zemljišnih knjiga... Kao konkretne probleme naveli su među ostalim da postupak ishođenja rješenja o prihvatljivosti zahvata na okoliš traje najmanje šest mjeseci, a ono je preduvjet za predaju zahtjeva za lokacijsku dozvolu.
Pri tome, navode, studijom se postavljaju uvjeti koji nisu u izravnoj vezi s projektom pa uzrokuju potpuno nova tehnička rješenja pa čak i izmjenu prostornih planova. Primjer za to je traženje izrade konzervatorske studije za područje kolodvora Karlovac za projekt pruge Hrvatski Leskovac – Karlovac. Jedna od prepreka je i predugo trajanje postupka ishođenja lokacijske dozvole od minimalno šest mjeseci. Za projekt pruge Dugo Selo – Križevci taj je postupak trajao čak 15 mjeseci. Investitorima je veliki problem i dugotrajno rješavanje žalbenih postupaka i zloupotreba instituta žalbe na javnim nadmetanjima.
I postupci izvlaštenja predugo traju pa je primjerice HŽI nalaz vještaka u jednom slučaju dobio četiri mjeseca nakon vještačenja, a rok je bio 30 dana. Uz to, sporo se izdaju i građevinske dozvole pa se na njih čeka i pola godine nakon što se preda zahtjev. U HŽI-ju, navode u jednom dopisu Ministarstvu prometa, zbog neizdavanja građevinskih dozvola u zakonskom roku dovedeni su u pitanje projekti modernizacije željezničke infrastrukture vrijedni više od 1,5 milijardi eura. Jedan od velikih problema su i neusklađeni i nedorečeni propisi pa tako gradnja željezničke infrastrukture podliježe i Zakonu o gradnji i Zakonu o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, a to znači da se moraju provesti dva upravna postupka kod dvije institucije prije puštanja pruge u promet.
Projektiranje tunela
U HŽI-ju i HC-u upozoravaju i na to da je u svakoj instituciji koja sudjeluje u provedbi – katastri, gruntovnice, državni uredi, ministarstva – problem nedovoljan brojem zaposlenika, pa se ne poštuju rokovi.
Hrvatske ceste su kao jedan od primjera neusklađenosti tehničke regulative navele problem s kojim su se suočili na projektiranju tunela na pristupnim cestama Pelješkom mostu. Naime, u Hrvatskoj su važeća čak tri podzakonska akta, a koji su kontradiktorni u odredbama o širini prometnih i rubnih trakova u dvosmjernim tunelima te ispred i iza njih u odnosu na trasu ceste. Tako je na istoj dionici za tunele Debeli brijeg i Kamenice u glavnom projektu određena širina kolnika od 7,70 metara te visina tunela od 6,85 metara, a za tunelske cijevi Polakovica i Supava određena je širina kolnika od osam metara te visina tunela od sedam metara.
U HC-u napominju da povećanje širine kolnika sa 7,70 na osam metara te visine sa 6,85 na sedam metara u dvosmjernim tunelima povećava troškove gradnje za 10 posto, što znači da će tuneli na Pelješcu biti skuplji za 40 do 50 milijuna kuna.
Birokracija se žali na drugu birokraciju, tj. država se žali na samu sebe. Ali najsmješniji razlog od svih je "potkapacitiranost" lokalne birokracije. U nekim županijama 2/3 ukupnog broja zaposlenih radi u javnom sektoru, ali to im još nije dovoljno!