Da se razumijemo, na referendumu smo odlučivali o tome jesu li gejevi normalni ili nenormalni, jesu li oni građani prvog ili nekog nižeg reda. Nitko me ne može uvjeriti u suprotno, nitko pa ni formalno referendumsko pitanje na kojemu smo kao odlučivali hoćemo li i Ustavom brak definirati kao zajednicu žene i muškarca jer to je ionako već definirano Obiteljskim zakonom... Rezultatima nisam iznenađen. Nije mi trebala takva, referendumska vrsta potvrde jer sam i prije bio svjestan da otprilike dvije trećina mojih susjeda, baš kao i građana ove zemlje misli da su gejevi nenormalni. Ili barem da nisu sasvim normalni.
Dok su neki od njih to često i otvoreno izjavljivali – pred intimnim prijateljima, ali i pred brojnijom publikom – većina je ipak o tome ili šutjela ili dobro pazila gdje, pred kime i u koje doba dana ili noći govori ono što iskreno misli. Iako je ovo bio krunski dokaz, i prije referenduma bio sam svjestan da živim u homofobnoj, ksenofobnoj, netolerantnoj i općenito licemjernoj zajednici. Ostaje mi nadati se samo da ova šutljiva većina koja im je jučer “presudila”, više nikad neće biti u prilici presuditi nekoj drugoj manjini neposrednim demokratskim referendumskim izjašnjavanjem.
Mnogo ozbiljnih ljudi, baš kao i potpunih budalaša u zadnje vrijeme vrlo često lamentira o vrhunskoj vrijednosti neposredne demokracije. Govore da bi o svemu – o (ne)izgradnji gradske obilaznice, ali i o najkrupnijim političkim, ekonomskim i svjetonazorskim pitanjima – trebali odlučivati građani na referendumima. Lako mi je zamisliti kako bi spomenuta šutljiva većina vrlo vjerojatno zabranila umjetnu oplodnju, a sasvim sigurno ravnopravnu uporabu ćiriličnog pisma.
Naše društvo očito još uvijek nije zrelo, a po svemu sudeći proći će još mnogo vremena prije nego što će postati zrelo o delikatnim pitanjima prosuđivati hladno i racionalno. Stoga je dobro što će Ustav uskoro biti izmijenjen tako da se pitanja manjinskih i općenito ljudskih prava i sloboda više neće moći derogirati narodnim referendumom. Za našu prilično homofobnu zemlju veliki korak unaprijed bit će i novi Zakon o životnom partnerstvu.
Mnogi homoseksualci njime nisu zadovoljni jer i dalje neće smjeti posvajati djecu. No, za ovakvu Hrvatsku koja dvotrećinski kaže: “Pederi, stop!” novi je zakon vrlo progresivan. Želim vjerovati da će ovaj referendum, bez obzira na jučerašnje rezultate, ipak širom otvoriti vrata za puno smireniju javnu raspravu i o seksualnim i o svim drugim manjinama i da će društvo u kojem živim u doglednoj budućnosti biti pravednije prema svojim “drukčijim” susjedima i sugrađanima.
Autor ovog teksta je izbezumljen. Demokracija je važeća samo kad se poklapa s onim u njegovoj glavi. Tipičan mentalni komunist. Primjer, prošle godine smo imali referendum za ulazak u EU. osobno, zaokružih protiv, ali izgubih, narod je odlučio "ZA", bitnu bitnu ulogu imala je opet vlast koja je radila kampanju za EU, suprotno stajalište se nije moglo čuti. I ovaj put je vlast radila kampanju, ali su izgubili i sada drvljem i kamenjem po pobjednicima. To govori samo o njihovom mentalitetu čopora. Titoizam, a ne sloboda i demokracija, to je njihovo opredjeljenje.