Heroji s Banije, ljudi koji su stavili glavu na panj ne bi li spasili tuđu, ljudi koji su od prvoga trenutka u Petrinji, Glini, Sisku i okolici, ljudi koji su spasili tuđe živote. Proveli smo dan na terenu s njima, iz prve ruke vidjeli kako rade. Priču ćemo početi s australskim ovčarom Thorom (7). Potražnim psom koji je u Majskim Poljanama spasio život Dani Lemić, umirovljenici koja je s nevjenčanim suprugom ostala zatrpana pod ruševinama.
– Thor je u Majskim Poljanama pronašao stradale, ali i zalajao kada je pronašao gospođu živu u ruševinama – priča Dubravko Butala Bana (62), vlasnik psa. Bana je legenda gorske službe spašavanja. U poslu je dulje od 40 godina.
– Kao klinac početkom 80–ih spasio sam djevojku s Kleka, domarevu kći, koja je izvrnula nogu. To mi je bio prvi zadatak, imao sam 22 godine. Brzo vrijeme ide – priča Bana.
Thor ima čizmice, ali hoda bos
Thor je njegov treći potražni pas.
– Imao sam Nipa, zatim Mela, a Thor je sa mnom završio slučajno. Želio sam drugog psa... Bio sam kod uzgajivača Marka Ljutića u Rakovu Potoku, dopao mi se njegov brat, ali nakon kratkog testiranja kolegica Andreja rekla je: ‘Thor, njega uzmi, on je idealan za posao’. I što ću, Thor i ja sjeli smo u moj crveni Golf II i vratili se u Karlovac. Dresura potražnih pasa, sve do ‘male mature’, odnosno dobivanja licencije, traje otprilike dvije godine.
– Thor je učio od Mela, već od prvog dana, kad je imao dva mjeseca. Socijalizirao se, vježbao, igrao i školovao se. I danas mora biti u treningu, pa svaki dan trčimo, radimo, vježbamo... Potražni psi, kao i ljudi, trebaju odmor.
>> FOTO Razrušeni centar Petrinje peti dan nakon potresa
– Njemu je radno mjesto ovih dana puno kamenja, limova, oštrih predmeta, ruševine su to... I ima moj Thor male čizme, ali nikako ih neće nositi. Pa hoda bos.. – priča Bana. Thorov je posao u Majskim Poljanama bio tražiti preživjele. Otprilike dva sata nakon potresa pronašao je gospođu. Nažalost, i preminule.
– Ne može se reći da je Thor spasio nekoga. To je timski rad, jedan čovjek u HGSS–u ne može činiti čuda, pa tako ni jedan pas. Mi smo ekipa, kao jedan. Bio to Thor, Draco, Catty, Baltazar, Adi, Jazzy... Imamo 13 timova, u službi je 31 licencirani pas. A što da pasa nema? Kako bi pronalazili ljude pod ruševinama?
– Psi su kao i termovizijske kamere, dronovi... Jedan od alata koji iznimno pomaže. Treba znati da kad, primjerice, tražimo izgubljenu osobu u šumi ili na planini pas vrijedi poput 20 ljudi. Zamislite koliko to ubrzava potragu. Spašava živote... – dodaje Thorov vlasnik.
Selimo se kod vatrogasaca. Marko Križanić (42) iz Hrašća među prvima je stigao u Petrinju. Pripadnik je Javne vatrogasne postrojbe Zagreb. Iskustvo je, nažalost, stekao proljetos u Zagrebu.
– U Zagrebu sam onog jutra kad je udarilo već u osam ujutro bio na terenu. I sad je bila ista priča. Potres kraj Petrinje bio je u 12.19 sati, u autu sam bio u 12.30 sati te smo odradili jedan požar u Super Andriji u Sigetu, i produžili u Baniju. Tu smo stigli za dana – priča Križanić u centru Petrinje. Pripadnik je zagrebačke postrojbe ‘Spašavanje u ruševinama’. Specijalac.
– U ovakvoj situaciji svi smo isti, rame uz rame. I mi profesionalci i dečki iz DVD–a, ma otkuda došli. A tu je cijela Hrvatska. Kolege iz Rijeke, Zadra, Osijeka... Moji iz sela oko Zagreba. Na stotine nas ima tu. Iscrpljen je, umoran, ali ne staje.
>> VIDEO Petrinja: Vatrogasci dobili lažnu dojavu o urušenoj kući u kojoj se nalazi žena i dijete
– Supruga Renata svako malo zove. I prvo me pita kako su Vujča, Paco, Lac, Crnić, Kovač, sve redom moji kolege vatrogasci, a tek onda pita za mene – smije se, na tren, Križanić. Nije mu lako. Od 7.30 do 11.30 sati u nedjelju je već odradio pet intervencija i osam izvida. Na desetke svaki dan.
– Više od porušenog grada potresli su me prizori ljudi koji spavaju u grabama, griju se kraj vatre, koji nemaju kamo. Teško je to gledati. Koliko ste kuća prošli?
– Na dan potresa radili smo do dva ujutro. Prošli smo 400 ili 500 kuća, od vrata do vrata, kucali, zvonili, ulazili unutra i ispitivali: ‘Jeste li svi na broju?’, ‘Što vam prvo treba?’. Pregledali smo svaku sobu u gradu. Pomagali smo odmah, a za namirnice smo radili popise, i vatrogasci su to odmah vozili unesrećenima.
Tražili i mlijeko za bebu
Zagrebački vatrogasac priča da je bio na više od 50 krovova.
– Tko će ga znati, samo sam jučer bio na devet. Deset... Tu vrijeme stoji. A kad smo kod vremena, najveći dio, gotovo pola vremena, odlazi na osiguravanje prije penjanja na krov. Sklisko je, ima mahovine, rupa, treba biti vraški oprezan! – upozorava Križanić. Ima li ozljeda?
– Možda koji porezani prst. Šef postrojbe nam je rekao, još u Zagrebu, a tako je prije svake intervencije: “Dečki, svi krećemo i svi se vraćamo. Ne želim da nijednom padne vlas s glave...’ Sjeti se i najteže vatrogasne priče ovih dana.
>> VIDEO Muškarac poginuo nakon što je pao s krova prilikom obnove kuće koja je oštećena u potresu
– Naši Antonio i Mišo jedva su izvukli živu glavu. Bili su na kranu, na 18 metara visine, u košari, u trenutku kada je pod njima zagrmjelo 6.2 stupnja. Vatrogasni kamion potres je pomaknuo za 1,5 metara, a njih su dvojica neposredno nakon toga spasili starijeg stanara. Ima i lijepih priča, poput one kad nam je čovjek s djetetom starim godinu i pol dana rekao da traži mlijeko za bebu. Prevrnuli smo sve što smo mogli, te mu za tren donijeli mlijeko, bočice hrane, dječje maramice, pa čak i dječju pastu i četkicu za zube. Pomažemo kad god možemo. Ne stajemo – priča pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Zagreb.
U Petrinji su danima i Marko Rakovac (30), prvi čovjek za speleoška spašavanja u zemlji i alpinistica Ivona Baniček (30). On je profesionalac, dečko koji je bio na vrhu crkve u Mošćenici, gdje je šarafio i vezao gurtne ne bi li bagerom srušili toranj koji je ugrožavao promet, a ona volonterka inicijative ‘Alpinisti, speleolozi i visinci koji pomažu’.
– Potres me zatekao kod zubara u Poreču, bio sam na zubarskoj stolici. I tamo se zaljuljalo – govori Rakovac, koji je i u njemačkom Berchtesgadenu sudjelovao u spašavanju čovjeka u jami na 900 metara dubine.
– Akcija je trajala 12 dana, a zatim su zvali nas Hrvate u pomoć. Bio sam u jami 33 sata, s još 19 Hrvata, te smo ga uz pomoć talijanskih spasitelja izvukli. Tada sam bio na ispitu iz prava, digao se s ispita i krenuo. Zbog toga sam pao godinu. Takav je posao, u Zagrebu sam srušio više od 200 dimnjaka... – govori Rakovac.
Stručnjak je, ovdje pomaže, koordinira, penje se na krovove. Što god treba. Ivona Baniček (30) dodaje: – I u Zagrebu sam već ujutro nakon proljetnog potresa bila na krovovima Frankopanske, Ilice, sve do Britanca. Od prvoga dana sam ovdje, koordiniram, pomažem, tu je više od 150 ljudi. Dizali smo i dimnjak od 1,4 tone koji je bio ugroza u Sisku. Spavate li?
– Tri sata noću. Prošlu noć spavala sam nešto više od četiri sata i sada sam odmorna kao rosa! Do kad ovako? – Tu smo i dalje, ovi nas ljudi trebaju...
Gdje je Modrić ? Gdje je Rakitić ? Gdje je Mandžukić ? Gdje je Vrsaljko ? Gdje su nestali u svojim ultraluksuznim satovima, viletinama i autima dok smo svi navijali za njih a ovdje ljudi sa djecom spavaju u autima i sanjaju o kamp kućicama !!!!!