Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, Mislav Kolakušić, ovrhe à la Croatia smatra velikom pljačkom naroda, nasuprot stručnjacima koji drže da se pretjeruje u zaštiti dužnika, pa ističe da je u tri godine dug građana, po Fini, od 24 skočio na 41 milijardu kuna. Stoga ga pitamo:
Zar po vama dug ne treba vraćati!?
Kada zarađujete ogroman novac na ovrhama, raspolažete sredstvima kojima možete nagovoriti stručnjake da u javnost puštaju dimne zavjese, a sve radi održanja postojećeg stanja i povećanja svoga bogatstva na štetu ostalih građana. Naravno da se dugovi moraju plaćati, ali upravo ovakvim Ovršnim zakonom velik broj građana u tome je onemogućen. Većina ih nije ni znala da se protiv njih vodi ovršni postupak dok nisu pokušali podići plaću ili mirovinu. Troškovi postupka uobičajeno prelaze nekoliko puta iznos duga te dovode do blokade svih računa građana koji ne mogu više platiti ni dospjele ni buduće dugove. Imamo 330.000 građana isključenih iz gospodarskog života.
Ovršni zakon iz 1996. pet puta je mijenjan. OZ iz 2010. četiri puta i jednom uredbom. Od 2012. imamo treći OZ, popravljen 2014. Kako li se “šara”, u sedam godina ide osma izmjena OZ-a!?
Tolike izmjene i dopune, a sve štetnije za građane i društvo. Nisam primijetio da smo razvili gospodarstvo i standard građana. Naprotiv! Predstečajnim zakonom devastirali smo gospodarstvo, a OZ-om uništili sadašnjost i ugrozili budućnost skoro četvrtine građana. Nužno je preuzeti pravni sustav koji funkcionira u razvijenim državama. Želite li proizvesti auto, nećete fantazirati o kvadratnim kotačima, kao što radimo pri donošenju zakona.
Po vama je početak problema kad su javni bilježnici preuzeli ovrhe od sudova. To je bio dio reforme pravosuđa Račanove Vlade kad je ministrica Ingrid Antičević Marinović tumačila da su ovrhe velika sramota pravosuđa. Trajale su dulje i od parnica. Europski sud za ljudska prava ne priznaje hrvatske javnobilježničke akte o ovrsi. Što je rješenje?
Glavni argument za uvođenje javnih bilježnika i Fine bilo je snižavanje troškova za ovršenike. Kakva neistina. Uvijek je briga za građane na prvom mjestu i onda u sedam godina od 30.000 imamo 330.000 blokiranih. Godinama se zalažem za uvođenje e-ovrha pod okriljem sudova čime bi se znatno smanjili troškovi postupka po uzoru na Austriju i Sloveniju. Ustavom RH, kao i svih demokratskih država, i Europskom konvencijom o temeljnim pravima propisano je da o pravu i obvezi mora odlučiti sud. S obzirom na to da Ustavni sud RH nije reagirao i ukinuo dio OZ-a kojim se sudske ovlasti prenose na javne bilježnike i Finu, ESLJP nam je lupio veliku pravnu pljusku i ustvrdio da se ovršna rješenja hrvatskih javnih bilježnika ne mogu provoditi u drugim državama EU. Dakle, građani EU zaštićeni su od našeg izobličenog pravnog sustava. Kada se plaća sudska pristojba u ovršnom postupku, onda se tim novcem mogu graditi škole, ceste, tvornice..., a ako se plaća javnobilježnička ili financijsko-agencijska pristojba, onda “netko na jahtu, a netko u kontejner”. Da smo prije 10 godina uveli e-ovrhu, u državnoj blagajni bi od sudskih pristojbi završilo 2,5 milijardi kuna, a ukupni troškovi za ovršenike bili bi dvostruko manji.
Je li dobro što se ide u vatrogasne izmjene, a ne na novi zakon?
Nevjerojatno je da se za privatnu tvrtku napiše zakon za sedam dana, a za spas 330.000 građana nema se vremena sedam godina. Vatrogasna mjera bi bila da svaka stranka snosi svoj trošak te da se ovršni postupci stave tri mjeseca u mirovanje. To su vatrogasne mjere koje daju rezultate, a potrebne su samo dvije rečenice.
Što mislite o Mostovu prijedlogu izmjena OZ-a koji će Vlada “preuzeti”? Je li preniska granica za zabranu ovrhe na nekretnini do 20.000 kuna glavnice duga?
A što reći nego da se i dalje štite basnoslovne zarade pojedinaca jer se ni na koji način ne dira u troškove postupka. Iznos od 20.000 kuna iznimno je malen jer zbog troškova postupka svako od nas za nekoliko neplaćenih računa za komunalije, a koje ne može platiti iz razloga što mu je račun blokiran, prelazi taj iznos. Zbog početnog duga za vodu prodaje se kuća. Prijedlog je načelno vrlo dobar, ali nažalost nedovoljan. Iznos mora biti najmanje 50.000 kuna. U Hrvatskoj uvijek postoji zloćudni stavak 2. Tako se zabranjuje ovrha na dvije trećine neto prosječne plaće, odnosno 3600 kn, što je relativno pristojno, i onda ide stavak 2., na hrvatski način, koji propisuje da ako imate plaću ili mirovinu manju od tog iznosa, plijeni vam se trećina ili sada četvrtina od tog iznosa. Dakle ako imate mirovinu 500 kn, plijeni vam se 170 kn, a na 2000 kn plijeni se 680 kn. Uistinu tužno. Na iznos do 3600 kn pljenidba se ne smije dopustiti. Oko 95.000 građana ima prosječnu mirovinu 230 kuna (plijeni se 78 kn), a 88.000 građana 720 kuna. Što znači da trošak postupka za dug od 60 kuna koji iznosi i do 500 kuna predstavlja dvije mjesečne mirovine naših sugrađana. Kako da oni plate taj i bilo koji idući račun.
Ekonomist Damir Novotny kritizira dugotrajne blokade i kaže da Austrija, Njemačka, djelomično i Slovenija ovrhe do 2000 eura provode automatski.
Blokade računa su nepoznat pojam u uređenim društvima. Blokadu računa nemoguće je objasniti kolegama iz drugih država, uvjereni su da se šalimo. I Financijska agencija je pravna nepoznanica. Sustav e-ovrhe pod okriljem sudova je ono što moramo uvesti najkasnije najesen želimo li zaustaviti rapidan porast broja blokiranih.
Sudac Kolakušić je jedan od rijeto dobrih i poštenih hrvatskih sudaca!