Mario Gazić, predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara i glavni koordinator za medicinske sestre u pandemiji COVID-19, od prošlog tjedna svako jutro prije svog posla odradi jedan “ulaz” u COVID odjel, bivšu endokrinologiju na petom katu KB-a Dubrava. Tri i pol sata pod zaštitnom opremom volonterski pomaže u jutarnjem hranjenju, podjeli terapije, zdravstvenoj njezi i ostalim poslovima oko 30-ak pacijenata koji se s koronavirusom bore uglavnom s maskama za kisik.
– Imam 40 godina i mogu dati neki svoj doprinos da što prije prevladamo ovu situaciju koja je svakim danom sve kompliciranija i teža, a ujedno iskazati potporu kolegicama i kolegama koji tamo rade. Oni su od 0 do 24 uz pacijenta, iznimno je naporno, pogotovo pod tim odijelima u kojima je i vruće, slabije čujete i ne prepoznajete se međusobno. One koje znam upoznao sam prethodno, a ove koje sam tamo upoznao pod odijelom znam samo po imenu koje im piše na odijelu. Ako se sutra sretnemo na ulici, možda neću prepoznati nekog s kim sam radio ove dane – kaže Gazić.
– No najteže pada što vam pacijent ne vidi lice. Ne može vidjeti ni izraz lica ni mimiku jer pacijentu nekad pogledom, osmijehom ili dodirom pomognete, ohrabrite ga i date mu volju za životom. Ovako smo im svi isti, bezlični, i to je pacijentima sigurno teško. Zato se svi trude što više komunicirati. Pritom se možda mora malo više vikati jer ste pod maskom koja prigušuje i zbog koje se ne može ni s usana razabrati što netko govori, a tu su i stariji ljudi koji već malo slabije čuju – opisuje naš sugovornik.
U Dubravu će dolaziti sve dok pritisak pacijenata ne počne splašnjavati.
– Svi se trudimo komunicirati s pacijentima kao i bez zaštitne maske, naočala i odijela, nastojimo im olakšati. Ima ih u dobi od 1938. do 1981. godišta, dosta je i nepokretnih i starijih, 90 posto ih je na konstantnom kisiku, koji je iz centralnog voda proveden do svakog kreveta. Uvjerio sam se kako je neizdrživo bolesniku kad ostane na minutu bez maske jer je sjeo pojesti nešto, izrazito mu je teško i mora se vratiti na kisik. Toliko im je bitan da mogu funkcionirati i biti uopće pri svijesti! – opisuje ovaj magistar sestrinstva na postdiplomskom studiju medicinskog prava.
Od prošlog tjedna, koliko je tamo, samo u jutarnjem dijelu dana troje s odjela je umrlo. Primarni respiracijsko-intenzivistički centar KB-a Dubrava ovih se dana još jednom širi, za 30-40 kreveta, s postojećih 460. No kadrovski se bliži svom krajnjem kapacitetu, uz svu pomoć drugih zagrebačkih bolnica koje su onamo poslale liječnike i 180 medicinskih sestara.
– One su s bolesnicima 24 sata. Svakim je danom situacija sve teža. Svi su iscrpljeni i svi gledaju kada će brojke početi padati i sustav prodisati od tog silnog pritiska rada s teškim bolesnicima. U bolničkom sustavu i inače fali 4500 sestara da bi funkcionirao u minimalnim uvjetima. Sada su desetkovani i ne-COVID odjeli jer je dio osoblja otišao u COVID odjele. Hrvatska ima najveće brojke zaraženih u EU, ali sustav itekako dobro funkcionira, vjerojatno i zbog velikog broja bolnica koje su donekle raspršile oboljele od COVID-a, međutim temelji se na požrtvovnosti i entuzijazmu. Ne umanjujući ničiji angažman, medicinske sestre ovu pandemiju iznose na svojim leđima i ne znam do kada će moći takav pritisak izdržati – zabrinut je Gazić.
VIDEO: Pitali smo građane hoće li se cijepiti protiv koronavirusa?
– Masa ih završi u samoizolaciji ili na bolovanju, što stvara problem u organizaciji rada i još više opterećuje one koje rade. Npr., u Varaždinu 70 sestara je zaraženo, a imaju ih 350. To je iznimno teško i za organizirati i za izdržati raditi. U dogovoru s Ministarstvom poslali smo im pomoć iz drugih bolnica – kaže.
A što je s medicinskim sestrama koje, paradoksalno, čekaju na burzi rada jer moraju odraditi staž?
– Riječ je o oko 80 sestara. Komora se angažirala oko tog problema i prikupila sve njihove podatke te ih proslijedila Ministarstvu zdravstva. Ministar Beroš obećao je da će poslije Nove godine napraviti sve da se realizira njihov pripravnički staž – navodi Gazić.
Hrvatska nije godinama napravila ništa da zaustavi odljev zdravstvenog osoblja, a ni u pandemiji se uvjeti nisu popravili. Europske su pak zemlje financijski nagradile pojačani angažman u pandemiji. Možemo li stoga nakon pandemije očekivati novi val egzodusa zdravstvenih radnika?
– To je objektivni strah. Vidite da su Njemačka i Austrija u zadnjih godinu-dvije poboljšale uvjete i stanovanja i ostale oblike nagrađivanja za medicinske sestre. Pokrenuli smo pitanje povećanja upisnih kvota i u medicinske škole i na studij sestrinstva, jer godišnje škole i studij završi 1500 medicinskih sestara, a isto toliko ih ode u mirovinu. Dakle, na nuli smo. To znači da odmah trebamo nešto napraviti da bismo za tri ili pet godina stigli do tih 4500 koliko nam nedostaje. Već sljedeće bi godine trebalo upisati dvostruke kvote. Smjernice za sljedeću godinu kojima će se povisiti kvote najavljene su. Moramo sada to početi rješavati za našu budućnost, nema se vremena čekati da prođe ova kriza. Sutra nam može doći neki COVID-24 – odlučan je Gazić potkrepljujući stav podacima iz istraživanja o utjecaju broja osoblja na smrtnost tijekom pandemije objavljenog u Lancetu, prema kojem zemlje s većim brojem sestara imaju manju smrtnost u bolnicama.
Medicinske sestre nisu više samo netko tko će dati injekciju, educirane su i ravnopravni članovi timova zahvaljujući kontinuiranoj edukaciji, a među njima ima i doktora znanosti sestrinstva. Naše bolnice zbog zastarjele sistematizacije radnih mjesta ne priznaju VSS sestrama kako bi uštedjeli 400-500 kuna na njihovoj plaći, a kako ih je u ustanovi najveći broj, olako se prelazi preko toga ako ih je, npr., 250 umjesto 300 i podrazumijeva se da će posao pokriti koliko god da ih manjka. Sada, u pandemiji, vidi se da to tako ne ide.
Propaganda u tijeku.Oprez ne vjerujte ovakvim člancima.