Kad se ovih dana sluša s koliko gorčine protivnici Zlatka Tomčića
govore o njegovu načinu upravljanja strankom, zapravo je čudno što
naizgled solidna stranka tradicionalnih muškaraca i malobrojnih žena
nije odavno popucala po šavovima. Prema mišljenju svojih dojučer
najbližih suradnika, Tomčić je isključivi krivac za pad rejtinga HSS-a,
despot koji je čvrstom rukom vodio stranku ne ostavljajući ni metar
prostora za razvoj konkurencije.
Sve je primjedbe, kažu, doživljavao kao napade, a okružio se samo
poltronima, među kojima ima i onih što se povlače po sudovima zbog
kriminala. Netrpeljivost koju je pokazivao prema medijima, optužujući
ih za urotu protiv HSS-a, obila mu se o glavu. HSS je nestao iz fokusa.
S obzirom na to da je Tomčić bježao od medija, ni mediji nisu trčali za
njim. Uostalom, dodaju njegovi protivnici, tko bi i trčao za čovjekom
koji je podigao desetak tužbi protiv medija...
Kako god bilo, 11 godina nakon što je zamijenio Dragu Stipca na čelu
HSS-a pozicija Zlatka Tomčića prvi je put ozbiljno poljuljana. Kad je
nakon lokalnih izbora definitivno postalo jasno da nezadovoljstvo u
stranci buja, Tomčić je mogao izabrati gospodski silazak s trona.
Odlučio se za rat. S jedne strane, ne želi prihvatiti da je samo on
kriv za pad stranke, a s druge, Tomčić se u politici nikad nije
povlačio.
Pogotovo kad je riječ o sukobima u stranci. Njih je redovito rješavao
sječom buntovničkih glava. Za Tomčićeva vremena HSS su napustila neka
jaka imena, poput saborskog zastupnika Joška Kovača i poznatog
intelektualca Tihomila Rađe. Iz stranke je odstranjen i manje poznati
Nikola Zokić koji se javno suprotstavio Tomčićevoj upravi. Vido
Bogdanović je marginaliziran...
Zlatko Tomčić imao je potencijal da bude velik političar, ali ga nije
znao aktivirati. Padu rejtinga HSS-a prethodile su njegove loše
procjene i propuštene prilike, poput one da pokuša osvojiti HDZ-ove
birače dok je ta stranka bila na koljenima. Sigurno je i da je HSS
platio cijenu aferama koje su se vezivale uz njega, bez obzira na to
što je on tvrdio da je riječ o podvalama. Podsjetimo na optužbe u vezi
s poslovanjem tvrtke Capital-ing u kojoj Tomčić ima 22 posto vlasništva
s državom u vrijeme dok je bio predsjednik Sabora.
Podsjetimo i da je tada u Zakon o sukobu interesa ugrađena odredba
prema kojoj se vlasničkih prava ne moraju riješiti oni koji imaju manje
od 25 posto udjela, koja je bila kao krojena za Tomčića... Tomčić je,
kažu, vjerovao samo ljudima s kojima je radio u tvrtki Novogradnja i
koji su s njime došli u HSS. Uostalom, za HSS se cinično govorilo da je
ispostava Novogradnje.
Ni od sudjelovanja u vlasti HSS nije profitirao. Kad se uoči izbora
2003. trebao odlučiti za SDP ili HDZ, Tomčić je, unatoč nagovaranjima u
stranci da stanu uz SDP, izabrao ekvidistanciju. Birači su to
protumačili kao neodlučnost i kalkulanstvo. Potvrđena je teza da je
Tomčićev HSS stranka sitnih trgovaca. HSS je kažnjen, a Tomčić je
zakoračio prema sadašnjoj dramatičnoj završnici.
Osoba tjedna Zlatko Tomčić