– Nisam mogla vjerovati kad sam vidjela ocjenu iz eseja. Tamo je stajala jedna velika nula. Nije moguće da sam toliko nepismena, mislila sam. Što sam to napravila da su mi nulom ocijenjeni svi elementi. A bila sam uvjerena da sam esej dobro napisala. Bila sam razočarana i šokirana.
Što je najgore, nisam imala koga pitati što se dogodilo i gdje sam pogriješila. Doznala sam to tek početkom ove školske godine kad su eseji stigli u našu školu. Tek tada mi je postalo jasno da sam nulu zaradili zbog viška riječi – kaže gimnazijalka koja je u pisanju eseja o temi iz romana “Otac Goriot” imala više riječi nego što je dopušteno.
Esej je pisala na višoj razini i mogla je koristiti 400 – 600 riječi, a upotrijebila je 95 riječi iznad gornje granice.
Otkud nula
– Cijelo sam se ljeto pitala gdje sam pogriješila. Razgovarala sam i s kolegama, ni njima ništa nije bilo jasno. I oni su bili šokirani i stalno su pitali pa kako si dobila nula bodova, što si napravila. Otkrila sam to tek kad sam dobila esej i ustanovila da ga ispravljači nisu ni pročitali.
Samo su izbrojili riječi i kad su shvatili da ih je previše – udijelili su mi nulu. Da mi se to dogodilo na pravoj državnoj maturi, vjerojatno bih pala. A to bi bila prava katastrofa – kaže odlikašica. Slična je priča i njezine vršnjakinje, također gimnazijalke, koja je zadanu gornju granicu riječi prekoračila za 68.
– Zbog eseja sam pala hrvatski i probnu državnu maturu. Kad sam vidjela nulu, nije mi bilo jasno što sam napravila, nije mi padalo na pamet da bi to moglo biti zbog viška riječi – kaže i druga gimnazijalka. Obje tvrde da će se teško koncentrirati na stil i ostale elemente eseja koji moraju napisati najbolje što mogu budu li morale brojiti riječi.
– Ne trebaju brojiti sve riječi, nego samo u pet redaka, te izračunati u prosjeku koliko im redak ima riječi. Tako će prilično jednostavno kontrolirati količinu napisanog. A cilj eseja, među ostalim, i jest da učenici nauče kako u zadanom broju riječi napisati sve potrebno.
Zanimljivo je da nisu imale problema s pisanjem eseja na engleskom, talijanskom, njemačkom, odnosno na stranom jeziku – komentira Goran Sirovatka, ravnatelj Centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Ističe da od zadanih pravila neće odustajati.
10 posto odstupanja
– Broj riječi nije precizno zadan, nego postoji raspon od 400 do 600. Osim toga, tolerira se odstupanje od 10 posto manjka, odnosno viška. Dakle, tu ne vidim problem – zaključuje Sirovatka.
No, unatoč tome neki učenici, uključujući i naše gimnazijalke, drže da propisivanje broja riječi nije dobro.
ova djeca imaju ozbiljan problem!!! umjesto da pišu eseje bolje bi im bilo da potpišu dvije riječi pod poljem potpis u partijskoj knjižici hadesmeća!!! I onako će neki rodjak iz hercegovine uvijek biti u prednosti nad nekom diplomom!!! dolje BANDA LOPOVSKA!!! Roditelji su kreteni jer glasuju za BANDU a ne djeca jer ne znaju pisati eseje!!!