Zaprepašteno i smrknuto lice pape Franje dok je u ruci bolivijskog predsjednika Eve Moralesa gledao “komunističko raspelo” najbolji je odgovor svima koji su ovoga papu optuživali da je marksist.
“No esta bien eso – ovo nije u redu”, tvrde neki tumači da je rekao papa kada mu je bolivijski predsjednik gurao na dar raspelo kojemu je čekiću raspet Krist, a ispod nogu srp, što su mnogi odmah protumačili kao očitu provokaciju ljevičarskog predsjednika, premda je glasnogovornik Svete Stolice p. Federico Lombardi pokušao umanjiti neugodu objašnjavajući kako je Moralesov dar zapravo replika ‘raspela’ koje je svojedobno napravio isusovac Luis Espinal, kojega su 1980. ubile paravojne postrojbe zbog njegova duhovnog angažmana u političkim previranjima. A na mjestu njegova ubojstva za posjeta Boliviji zadržao se i sam papa Franjo rekavši kako je on ubijen zbog naviještanja evanđelja.
Želju da gradi Crkvu i svijet po uzoru na sv. Franju, a ne Karla Marxa
Upravo tako – naviještanje evanđelja, a ne marksizam središnja je poruka socijalnog djelovanja pape Franje. On se za siromašne i odbačene, marginalizirane i prezrene zalaže ne s marksističkih pozicija, koje su same po sebi ateističke i odbacuju Boga, nego iz onih evanđeoskih, koje Boga stavljaju u središte i u njegovo se ime zalažu za najpotrebnije. Dakako, kada se takav papin angažman gleda iz perspektive kapitalizma i njegovih moćnih zaklada koje vladaju svijetom, onda ga je lako etiketirati marksistom. I to uglavnom kako bi ga se prokazalo i tako eliminiralo iz javnoga prostora.
Papa nije marksist. To je i sam više puta rekao. Baš kao što je rekao kako poznaje dosta marksista koji su dobri ljudi, ali da je sam marksizam u svojoj naravi loš. Neki bi ga i u samoj Crkvi htjeli etiketirati marksistom jer im to odgovara u obračunu unutarcrkvenih lobija. No, upravo ovaj posjet pape Franje Južnoj Americi i njegova želja da siromašne ponovno stavi u središte pažnje javnosti snažno naglašava evanđeosku crtu njegova pontifikata. Želju da gradi Crkvu i svijet po uzoru na sv. Franju, a ne Karla Marxa.
>>Morales poklonio Papi raspelo u obliku srpa i čekića
>>Papa Franjo u Ekvadoru se vozio u 'običnom' Fiatu
Kako Papa može biti marksist kada marksizam niječe Boga, kada je njegovo središte čovjek, i to ne cijeli čovjek već njegov materijalni dio, tvarni čovjek.Nasuprot tom materijalizmu, vjerniku je Bog središte, i sam nije ništa do slike Božje, uzora kojemuu treba težiti, kako u materijalnoj sferi, tako i u duhovnoj; što učiniš čovjeku učinio si Bogu. Svijet kojemu je u središtu čovjek, pokazao je svoje neljudsko i Bogu protivno lice u bivšim tkz. socijalističkim sistemima, a pokazuje ga i u danas prevladavajućim kapitalističkim. Kada papa Franjo iskazuje solidarnost sa siromašnima i obespravljenima, kada uviđa društvene nepravde i poziva na njihovo uklanjanje, ne čini to kao marksist nego kao učenik Kristov, čovjek koji u jedinstvu Duha i materije vidi nesrazmjer,jer danas se najveći materijalisti prikazuju kao humanitarci, a duhovnjaci nerijetko ostaju na razini pasivnog egoizma. Tražeći kruha za one kojima je uskraćen, osuđujući bacanje mrvica onima koji su taj kruh zaradili, Franjo se ne deklarila kao marksist, već kao brat, dijete Božje koje se u ime Boga zalaže za njegovu ostalu djecu,koje traži promjene... A mijenjati je najteže!