ZAGREB - Trideset i tri godine nakon prometne nesreće zbog koje I. L.
ostao prikovan za kolica donesena je pravomoćna presuda kojom mu je
dosuđena odšteta od 247.000 kuna!
U dobi od 23 godine I. L. je dijagnosticirana paraplegija nakon nesreće
koju je skrivio drugi vozač i pobjegao.
O nesreći koja mu je davne 1976. promijenila život i zbog koje su mu
uskraćene mnoge životne aktivnosti, što nije osporavao ni sud, i
čekanju pravde na sudu čovjek bi mogao napisati roman.
Istini za volju, treba reći da je I. L., koji danas ima 56 godina,
tužbu protiv Croatije osiguranja podnio u rujnu 1983., sedam godina
nakon nesreće, što znači da je sudska parnica trajala punih 26 godina,
no to je i za hrvatske uvjete i sporo pravosuđe zaista previše. Dok je
I. L. čekao da se parnica okonča jedan njegov odvjetnik je umro, a
presude su donošene, pa ukidane, predmet je stalno vraćan na ponovno
suđenje i tako je parnica trajala i trajala.
Pravosudni triler
Treba reći da mu je tadašnji zagrebački Općinski sud dosuđivao odštetu,
no slijedile su žalbe i presude su padale. Najdramatičniji dio sudskog
procesa dogodio se u travnju 2007. kada je I. L. prema pravomoćnoj
presudi ostao ne samo bez odštete nego je bio u situaciji da još mora
platiti i desetke tisuća kuna parničnih troškova Croatiji osiguranju.
Naime, zagrebački Županijski sud tada je bio presudio da zbog zastare
I. L. nema pravo na odštetu od 247.000 kuna, niti na rentu i njegu,
nego da mora platiti Croatiji osiguranju 76.000 kuna parničnih troškova
i trošak žalbenog postupak od 6250 kuna.
No, srećom, slučaj je spasio Vrhovni sud prihvativši reviziju na
presudu!
Vrhovni sud je dobro proučio spis i uzvratio lani u rujnu zagrebačkom
Županijskom sudu da predmet nije u zastari i naredio nižem sudu da
ponovo razmotri slučaj.
Očito je packa Vrhovnog suda u tom dugotrajnom sporu bila učinkovita
jer je samo dva mjeseca poslije, lani u studenome, zagrebački
Županijski sud donio novu presudu i dosudio odštetu čovjeku koji je
tako pravdu dočekao 33 godine poslije prometne nesreće koja mu je
izmijenila život i nakon 26 godina trajanja sudskog procesa.
Mogao bi pisati roman
- Ne znam ni sam kako sam izdržao toliko dugo čekajući konačnu presudu.
O tom čekanju pravde mogao bih napisati roman. Prolazila je godina za
godinom i tako su prošla tri desetljeća. Da sam novac dobio prije, kada
sam imao 30 godina, više bi mi značio, a ne sada.
Da sam si barem mogao priuštiti sobu za vježbanje možda bih bio boljega
zdravlja nego sada. Cijeli život od nesreće živim sa suprugom u
jednosobnom stanu. Djecu se nisam usudio imati premda su liječnici
govorili da nema zapreka i da bih trebao pokušati - priča smireno I. L.
U glasu mu nema gorčine, pomirio se sa stanjem kakvo jest, no priznaje
da se ponekad pitao u kakvoj to državi živi koja jednostavan proces ne
može riješiti u tri desetljeća.
Spasio ga zakonik donesen 1852. godine
Premda se Croatia osiguranje pozivalo da je prema Zakonu o obveznim odnosima nastupila zastara za odštetu I. L., što je Županijski sud bio i prihvatio 2007. u pravomoćnoj presudi, Vrhovni je sud u povodu revizije slučaja uzvratio da se odredbe tog zakona ne mogu primjenjivati na slučaj koji je stariji od tog zakona. Kako je Zakon o obveznim odnosima iz bivše Jugoslavije stupio na snagu 1. listopada 1978., a liječenje I. L. završeno je u rujnu 1978., Vrhovni sud rastumačio je da se temeljem Zakona o načinu primjene propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine na nj primjenjuju propisi iz Općeg građanskog zakonika. Taj je zakon donijet 1852. godine.
Zastara za njegu zbog odvjetnika
Uz odštetu od oko 247.000 kuna I. L. je dosuđena renta na ime izgubljene zarade od 199,02 kuna koju će mu Croatia osiguranje s kamatama morati isplaćivati za razdoblje od 1994. Sud mu je odbio isplatiti odštetu od 150.000 kuna na ime tuđe pomoći i njege te rentu od 1200 kuna mjesečno jer je nastupila zastara “zahvaljujući” prvom odvjetniku koji je odštetni zahtjev postavio tek 1993. I. L. mora platiti Croatiji osiguranju i 20-tak tisuća kuna sudskih troškova.
