Najnovija afera oko revizije tužbe protiv Srbije razotkrila je ono što su svi već odavno znali: BiH iz sjene upravljaju paraobavještajne službe. Nevjerojatno je kako su u Sarajevu godinu dana uspjeli skrivati pismo Međunarodnog suda pravde u kojemu je pisalo da Sakib Softić nije legalan predstavnik pred tim sudom.
Upravo na toj činjeni bošnjački lideri gradili su mogućnost da se uime BiH tuži susjednu državu. Kada je Haag razotkrio istinu, priznali su kako su svjesno ignorirali stav Međunarodnog suda i skrivali ga od Hrvata i Srba.
Ratna bošnjačka tajna služba AID sve više jača, osobito unutar službene državne Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA). Ona je postala sredstvo za ušutkavanje bošnjačkih neistomišljenika i montiranje procesa Srbima i Hrvatima. Od rata prepoznaje se njihov rukopis. Javna je tajna kako su ubile hrvatskog generala Vladu Šantića, doministra policije Jozu Leutara... Uvjerili su lažnim informacijama strance na rušenje Hercegovačke banke. Nagovarali su brojne svjedoke na lažne iskaze i tako montirali procese. Parasustav nije štedio ni “svoje”. Tako su likvidirani jedan od ratnih šefova AID-a Nedžad Ugljen, ali i jedan od sarajevskih zapovjednika Ramiz Delalić Ćelo koji je samo tjedan dana prije ubojstva prijetio da će otkriti šefove bošnjačke mafije.
Nitko više ne zna tko upravlja BiH. Uz domaće (para)službe i politike, uplele su se tu i javne i tajne politike iz cijelog svijeta. Uz Ured visokog predstavnika, čak i veleposlanici pojedinih država u BiH ponašaju se kao kolonijalni upravitelji.
Svi imaju neke interese. Rusi, Amerikanci, Turska, EU, islamske zemlje, instalirali su svoje ljude u Sarajevo. Prošlotjedno izvješće američke Nacionalne sigurnosne agencije dodatno je uznemirilo javnost. NSA raspolaže s oko 650 imena pripadnika, najviše iranske, ali i još nekoliko obavještajnih službi islamskih zemalja u BiH, dok se u službama u BiH zna za još 330 agenata. Taj broj od gotovo 1000 pripadnika tajnih obavještajnih službi Irana, Pakistana, Kuvajta i Saudijske Arabije je alarmantan i, kako naglašavaju iz NSA, predstavlja posebnu kočnicu na putu BiH prema NATO-u i jednako tako veliku prijetnju za nacionalne sigurnosti zapadnih zemalja, a osobito Amerike.
Strane i domaće tajne službe u BiH ne služe samo za prikupljanje informacija. One njima manipuliraju i upravljaju u sumnjive svrhe. Njihov učinak je znatno veći nego u sređenim državama. Gotovo ne postoji mehanizam kako urediti njihovo djelovanje. Staviti ih pod civilni nadzor koji bi kontrolirala tri razjedinjena naroda je samo po sebi neučinkovito. Međutim, bolji je i takav kontrolirani sustav nego bilo kakav izvaninstitucionalni. U ovakvom parasustavu za državu su najopasniji oni koji se kao bore svojim tajnim informacijama za “njezinu sigurnost”. Ruše je, jednako kao što su manipulacijama tužbom protiv Srbije srušili ugled BiH pred domaćom javnosti i Međunarodnim sudom.
