Rijetki su dečki koji s nepunih devetnaest godina igraju standardno u najjačim europskim ligama. Jedan od njih je Mario Pašalić (19). Kada je iz Hajduka otišao u Chelsea, a potom na posudbu u Elche, nije mogao pretpostaviti da će se tako brzo nametnuti u jednoj od najjačih europskih liga.
Istina, Elche sigurno očekuje teška i grčevita borba za ostanak u elitnom razredu španjolskog nogometa, no praktički polovina prvoligaša u ovom se trenutku nalazi u svega 7-8 bodova. Do jučer je Pašalić igrao po našim "livadama", pred najčešće praznim tribinama, a u svega nekoliko mjeseci osjetio je čari stadiona najvećih svjetskih klubova poput Barcelone, Real Madrida ili Atletica.
– Zadovoljan sam. Iako na početku nije krenulo najbolje. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da se prilagodim. Objektivno, bio je to za mene veliki iskorak, iz HNL-a u Primeru. Sada, nakon 7-8 utakmica u kontinuitetu od neprocjenjivog su mi značaja. Prije svega važne su mi zbog samopouzdanja jer još nemam niti 20 godina – počeo je Pašalić.
Ibiza? A nema vremena...
U novu godinu Elche je krenuo remijem s Villarrealom, gostujućom pobjedom protiv Athletica Bilbaa i pobjedom nad Levanteom.
– Do kraja prvenstva imamo još dvadesetak utakmica i jako je puno bodova u igri tako da je prerano govoriti o procjenama.
Kako ste doživjeli tu brzu transformaciju od razine HNL-a do Primere?
– Ma ni u kojem segmentu se ne može to uspoređivati. Ovdje je nogomet brži, jači, igra se puno agresivnije. Razlika je svemirska.
A kako ste se priviknuli na život u Španjolskoj?
– Sjajno mi je ovdje. Elche je grad s nešto više od 200 tisuća stanovnika. Na desetak kilometara nalazi se grad Alicante, tamo često odem. Sjajno se snalazim i sa španjolskim, već sam ga naučio. Snalazim se i sporazumijevam bez problema. Naravno, još učim. Imam instruktora s kojim radim najmanje dvaput tjedno. No, najvažnije mi je da na treninzima razumijem suigrače i trenera i da mogu pohvatati kada mi trener priča o taktici.
Blizu je Ibiza, poznato svjetsko odredište za zabavu, jeste li je imali priliku posjetiti?
– Ma kakvi, nemam vremena pored svakodnevnih obveza i treninga.
No, za sada najveći dojam na Marija ostavili su nastupi protiv Barcelone i Reala. Onaj zadnji na Nou Campu neće pamtiti po dobrome. Messi i društvo utrpali su im pet komada.
– A što možete reći o takvom igraču. Užitak je biti na travnjaku s takvom klasom. Još zamislite kada imate 11 igrača vrhunske klase na suprotnoj strani. Neopisiv je doživljaj kada vidite kako se Messi kreće, kakvu prevagu donosi svojim potezima. Fascinantno. Isto tako i Cristiano Ronaldo. U takvim utakmicama jednostavno se trudite dati što više i pokušavate uživati jer to uistinu i jest užitak. Messi uživo izgleda još moćnije nego na televiziji.
Jeste li možda razmijenili dresove s nekim od tih aseva?
– Naravno, razmijenio sam dresove s Ivanom Rakitićem i Lukom Modrićem. S njima se, kao i s Marijem Mandžukićem redovito čujem. Ne samo da su to sjajni igrači već i vrhunske osobe koje mi pomažu svojim savjetima kako se što lakše prilagoditi u španjolskom nogometu. Sa Sammirom nisam u kontaktu, ali smo se vidjeli nakon utakmice Elchea i Getafea.
Lakše uz majku, oca i curu
Tko će biti prvak Španjolske?
– Ma tko će to znati. Ista će se bitka voditi kao i lani, između Reala, Barcelone i Atlética...
Koja je tajna vaše brze prilagodbe na novu i puno ozbiljniju sredinu?
– Nema tu neke posebne tajne niti modela. To je individualno. Važno je samo da budeš predan cilju i da svakodnevno vrijedno radiš. Poslije se sve to mora isplatiti.
S Marijem je u Španjolskoj i njegova obitelj.
– Tu su otac Ivan, majka Slavica i djevojka Marija. Puno mi je lakše kada dođem s treninga, a moji me dočekaju doma. I oni su odigrali značajnu ulogu u mojoj prilagodbi u Španjolskoj.
Kakav je dogovor između Chelseaja i Elchea oko vaše posudbe?
– Na ljeto se moram vratiti u London i najvjerojatnije ću s Chelseajem na pripreme i onda ću u dogovoru s njihovom strukom i čelnicima dogovoriti koja je opcija za mene najbolja. Ne bih imao ništa protiv da se vratim u Španjolsku jer mi savršeno odgovara život i nogomet. No, zapravo najvažnije mi je da igram kamo god da odem. Naravno, eventualni novi klub moram doživjeti kao iskorak u karijeri. Prije svega želim napredovati. Jednog dana, nadam se, igrat ću i u Chelseaju. No, za sada se ne zamaram tim projekcijama. Važno mi je da sam zdrav i da svakodnevno napredujem.
Dinamo ima sve
Nastavi li se razvijati i igrati standardno, Pašalić će sigurno biti jedna od standardnih karika hrvatske nacionalne vrste.
– Bio sam s A reprezentacijom u okviru priprema za Svjetsko prvenstvo. Neprocjenjivo mi je iskustvo bilo raditi s tim dečkima. Desetak dana mi je bilo super. I debitirao sam za reprezentaciju protiv Cipra, a potom sam igrao za mladu reprezentaciju. Nije mi problem igrati ni za mladu reprezentaciju i uvijek ću se rado odazvati pozivu izbornika. Pozivu u A reprezentaciju objektivno se nisam ni mogao nadati jer jedno vrijeme u početku nisam igrao standardno u klubu. No, budući da je sada situacija bitno drukčija, nadam se da s pravom mogu konkurirati za najbolji hrvatski sastav.
Pratite li zbivanja u hrvatskom nogometu?
– Stalno sam u kontaktu s bivšim suigračima iz Hajduka. Primjerice, s kapetanom Marijem Maločom i s Filipom Bradarićem. A čujem se i s nekim mlađim dečkima koji tek ulaze u prvu momčad. Svjesni su da se pored ovakvog Dinama ne mogu nadati naslovu prvaka. Jer, Dinamo ima sve, a najviše novac, dok smo mi u Hajduku prisiljeni prodavati mlade igrače kako bi klub preživio – zaključio je Pašalić.
>>Mario Pašalić blizu dolaska kod Slavena Bilića u Beșiktaș
