S paterom Ikom Mandurićem razgovarali smo o njegovim istupima na Facebooku o ulozi pravih muškaraca u obitelji i društvu, pozvanih na sedmodnevni ljetni kamp “Kupreška vrata”, koji su podigli buru u javnosti.
U prvom postu izrazili ste zabrinutost za muškarce stisnute u četiri zida i previše izložene tezama da trebaju biti sa ženom, djecom, usisavati tepih... Znate li da su muškarci u Hrvatskoj na dnu EU po obavljanju kućanskih poslova i brizi za djecu?
Nikad nisam rekao da postoji ijedan posao koji muškarac ne bi smio raditi. To bi bilo protivno kršćanstvu jer ovdje smo da služimo jedni druge. Muškarac mora biti spreman i sposoban obavljati svaki posao u kući koji može… Jednako vrijedi za ženu jer nikad se ne zna, ne daj Bože, ako ostane sama, s obzirom na to da se danas živi u malim obiteljima. No poslovi unutar četiri zida ne mogu biti jedino kroz što se očituje je li neki muž dobar. Muškarci se trebaju više aktivno fokusirati na društvene probleme, a njih ne može riješiti baveći se samo svojom obitelji. Nisu dovoljno aktivni u praćenju društvenih problema, korupcije, nasilja, nepotizma... Tko će se o tome brinuti? Moramo prepoznati da se na taj način brine o obitelji, a to traži vrijeme i povremenu odsutnost iz obiteljskog doma. Govorio sam o muškarcima u kontekstu kampa, a kad bi postojao kamp za žene, moglo bi se jednako govoriti o situaciji žene u braku, obitelji i društvu.
Ali kućanski poslovi i briga o djeci ne sprečavaju muškarce da se bave društvenim problemima jer svakodnevno tek 12 posto obavlja kućanske poslove i kuha, a manje od trećine brine se o djeci? Danas i muškarci i žene rade izvan kuće, pa je kršćanski poticati muškarce na jednaku brigu o djeci i kući?
Ja ovog trenutka putem Večernjeg lista pozivam sve muškarce i opominjem one koji ostavljaju svoje žene da same obavljaju previše poslova u kući da to nije kršćanski ni ljudski ni prijateljski. Svi muževi moraju biti spremni odrađivati sve poslove koji su u obitelji potrebni. Bilo bi dobro jednom pokrenuti kampanju i o ovome što vi govorite da se muškarci malo bave kućanskim poslovima, ali ovog puta namjera mi je bila potaknuti muškarce da se uhvate ukoštac s problemima ovog društva.
Iako ste u drugom statusu reterirali jer imate prijatelje koji se brinu o djeci dok im žene rade, pitate se tko će se brinuti o društvenim problemima i gdje su nam lideri društva ako se svaki muž mora baviti samo ženom i djecom, prati i čistiti. Trebaju li po vašem mišljenju lideri biti samo muškarci jer imamo lidericu, predsjednicu države?
Naravno da ne. Kršćanstvo je puno liderica. Majka Terezija je bila liderica, zatim Majka Elvira... O liderima sam govorio u kontekstu kampa za muškarce, a naravno da ne mislim da samo muškarci mogu biti lideri. Često je u kući žena lider prije nego muškarac, svakom djetetu je mama lider, u kršćanstvu nam je lider Gospa. Merkel drma Europom i svijetom gotovo 20 godina i nemoguće je ostati slijep na to.
Pišete i da muškarci trebaju izaći iz svog doma, spoznati svoju srž i vratiti se obitelji. Nije li to potrebno i ženama, da izađu iz svog doma, otkriju sebe i vrate se...?
Apsolutno, to se i događa. Događanja u društvu nemoguća su bez prisustva žena u biznisu, politici, znanosti. Druga je stvar što postoje razlike u načinu na koji muškarac iskazuje ljubav i komunicira te razlika između njegovih fokusa u životu i fokusa žena. O toj različitosti iskazivanja ljubavi se malo govori.
Koliko vodite računa o tome da je kod dobrog dijela vjernika uživate autoritet, pa je vaša odgovornost u javnim istupima tim veća?
Nemoguće je sve reći u jednom statusu, naravno da na to treba paziti i uvijek je čovjeku žao ako vidi da ga je netko krivo shvatio. Zato postoji vrijeme kad se to sve može objasniti, a s druge strane treba gledati čovjeka u cjelini i ono što je htio reći. Onima koji me ne poznaju to je malo teže, ali oni koji me poznaju znaju što sam htio reći. Potrebno je malo i povjerenja u dobre namjere onog drugoga. A to često nedostaje.
Znači li to da ne biste ponovno napisali da, dopusti li da mu žena kaže kakav treba biti, muškarac može samo postati loša žena?
Ne! Vrlo slično bih formulirao, jer ne može žena reći muškarcu kako biti dobar muškarac. On to nosi u sebi, ne možete pjesniku reći kako da napiše svoju pjesmu. Ako dopusti da mu žena govori kakav treba biti, neće dohvatiti temeljni muški impuls u sebi. To vrijedi i za žene. Svatko mora slijediti svoj poziv jer tako obogaćujemo jedni druge. Ako muškarac u sebi ne promišlja o svom pozivu i sklonostima, može postati loša kopija. Isto vrijedi i za sina, ako u svemu slijedi oca i ne razvija svoju osobnost, on može postati loša kopija oca. To ne znači da muškarac neće u nekim poslovima slušati ženu u kojima je ona kompetentnija.
Jesam li ja krivo iščitala iz vašeg prvog posta da muško-ženske odnose doživljavate kao nadmetanje, borbu za prevlast?
Nije to nadmetanje nego dopunjavanje. Ako muškarac voli ženu, on će iz ljubavi u svojoj kreativnosti i maštovitosti prepoznati što na svoj muški način može dati ženi i obitelji. Iz ljubavi prema obitelji prepoznat će i impuls da uređuje svijet u kojem žive.
Ali i žene i muškarci često su subjektivni spram svojih mana i ako jedno drugome ne skrenu pažnju na njih neće ih ni vidjeti, što ne znači pokoravanje.
Slažem se, to su kompleksni odnosi. Potreban je dijalog, ne može muškarac znati što ženi treba ako s njom ne razgovara. Ali pogrešno je dopustiti da nam drugi govori na koji način mu to možemo dati jer to ubija našu kreativnost. To vrijedi i za žene i za muškarce.
Postoji li mogućnost da jednog dana u kamp pozovete i žene?
Tu se, priznajem, ne osjećam kompetentnim, ali to bih podržao, no taj kamp morala bi voditi žena, možda i časna sestra.
S odmakom, biste li prvi status na Facebooku napisali onako kako ste ga napisali?
Bih, naravno. Jedino bih izbjegao riječ ‘njonjo’.
Crkva je premostila poslanicu sv. Pavla da žena treba slušati muškarca i zagovara stav o njihovoj jednakosti, a različitosti uloga. Kako vi vidite uloge muškarca i žene u braku?
Bitno je da upoznaju svoju narav, poštuju se, vole i znaju komunicirati. Sve što govorim interpretacija je onoga što je govorio sv. Pavao. Muškarac i žena jednako su vrijedni, ali različiti. Žena je u načelu sposobnija u njegovanju djeteta, muškarac slabije intuitivno razumje dijete od žene. Ali ima jači poriv da kreira svijet.
Osim što je po mom mišljenju praktički demantirao sve što je ranije rekao, ovaj kraj mi zvuči izuzetno seksistički (a nisam čak neki žešći feminist), da muškarac ima veći poriv kreirati svijet. O čemu točno pričate? Ni glave ni repa u ovom intervjuu.