Selo sve zna, samo kad se to danas kaže, pri tomu se sve češće misli na globalno selo, koje doslovno sve zna pa i ono što se događa iza visokih zidova naše privatnosti. Prije desetljeća ili dva okretanjem ključa na bravi svoga doma s velikom smo vjerojatnošću mogli pretpostaviti da smo zaštitili svoju privatnost, dok danas, kad svoju sve više digitaliziranu svakodnevicu svjesno ili nesvjesno živimo online, privatnost nikoga od nas više nije moguće zaštititi ni u vlastitom domu.
Digitalna tehnologija otvara nam sve nevjerojatnije mogućnosti, ali tko god zagrize tu “jabuku” u digitalnom raju, nije pošteđen od rušenja zidova privatnosti radi ulaska ne samo u naše domove i živote već i u skrovita mjesta naše intime. “Pravo na privatnost” bio je naslov jednog od najutjecajnijih članaka, koji su Louis Brandeis i Samuel Warren objavili 1890. Što je danas ostalo od privatnosti? I što je čovjek bez prava na privatnost, bez prava na svoju sliku o sebi, bez “prava da bude ostavljen na miru”? Bez toga nema slobode. Razvoj digitalne tehnologije kao nikad otvorio je područja slobode, a ponajviše u pogledu dostupnosti informacija i razmjene ideja. Gubitak privatnosti “samo” je cijena koju za to plaćamo i po svemu sudeći bit će sve veća. Orwellova “1984.” stigla nam je nešto kasnije nego što je George predvidio, ali sada je živimo, proživljavajući strepnje koje su ne tako davno smatrane futurističkima. Ne samo da nas Big Brother iz virtualnog svijeta stalno gleda već o nama zna što ni sami nismo znali i koristi naše slabosti da bi nas uveo u različite interakcije. “S našim mislima i djelima trguje se na globalnom tržištu, u gorem slučaju kako bi ih se iskoristilo protiv nas, a u boljem kako bi nam se nešto prodalo”, piše Newstalk Magazine.
Smart barbika lutka je koja komunicira s djetetom tako što snimi što dijete kaže (a znamo što su djeca sve u stanju reći) te obrađuje to na udaljenim serverima koji “pamte” ranije razgovore. Zatražena je zabrana njezine prodaje. Samsungov smart TV ima u uputi o privatnosti da se ispred njega ne iznose osobne informacije.
Otkaz prije otkrića trudnoće
Upitan o mogućnostima otkrivanja onoga što ni sami ne znamo, dr. sc. Predrag Pale, koji je doktorirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, ispričao nam je anegdotu koju priča i studentima: – Događa se krajem osamdesetih u Siemensu u jednoj njihovoj tvornici u Europi kad su uveli kartice za ulazak i izlazak. Zbog konstrukcije zgrade ispalo je da se kartica mora provući svaki put kad se ide na WC. I onda su sindikati to srušili tvrdeći da bi poslodavac temeljem frekvencije odlazaka na WC mogao zaključiti da je neka zaposlenica trudna i prije nego ona to dozna te joj stoga dati otkaz prije nego što ona sazna za trudnoću, kad više ne bi mogla dobiti otkaz. Znači, već se tada shvaćalo kako se prikupljanjem podataka može doznati o čovjeku ono što još ni on sam ne zna.
Danas se promatranjem izraza lica, prokrvljenosti, dodirivanjem predmeta na kojima ostvarite kontakt s kojekakvim analitičkim spravama može saznati o stanju organizma i psihofizičkom stanju čovjeka stvari kojih ni on sam nije svjestan – kaže Pale.
Istraživački tim Sveučilišta ETH Zürich u Švicarskoj otkrio je analizom arhiviranih podataka na nekadašnjoj društvenoj mreži Friendster da mogu doznati pojedinosti o osobama koje čak nisu bile korisnici te mreže. Korištenjem algoritama i statističkih alata s priličnom vjerojatnošću (60-postotnom) otkrivali su seksualnu orijentaciju osoba, pa tom metodom i dob, zanimanje, političku orijentaciju... Što onda tek mogu Facebook, Microsoft, Yahoo, Google, PalTalk, Skype, YouTube, Apple... Njihove potencijale uočile su američke i britanske obavještajne agencije.
To smo otkrili zahvaljujući tomu što je Edward Snowden odlučio: “Ne želim živjeti u svijetu u kojem se sve što radim ili kažem snima.” Američki “patrioti” govore o megapodatkovnim projektima i pohrani svega što je na internetu “zlu ne trebalo”.
U prosincu 2013. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je rezoluciju 68/167 kojom je izražena duboka zabrinutost zbog negativnog utjecaja koji nadzor i presretanje komunikacija mogu imati na ljudska prava. Upozoreno je da “prava koja pojedinci imaju offline moraju biti zaštićena i online, uključujući i pravo na privatnost”.
UN-ovo izvješće o ljudskim pravima upozorava da digitalne komunikacijske platforme na koje se sve više oslanja globalni politički, ekonomski i društveni život nisu ugrožene samo od masovnog nadzora, već ga mogu i olakšati. “Tehnologije masovnog nadzora sada ulaze na tržište povećavajući rizik da će digitalni nadzor pobjeći kontroli vlada”. Navode i primjer vlasti jedne države koja je zahtijevala da sva računala budu opremljena softverom koji im omogućuje nadzor.
Procvao masovni nadzor
Zamjenica visoke povjerenice za ljudska prava Flavia Pansieri na Vijeću za ljudska prava u Ženevi u studenome 2014. govorila je o izvješću u kojem se izražava zabrinutost što je javni i tajni digitalni nadzor u pravnim sustavima diljem svijeta procvao i što masovni nadzor koji provode vlade postao opasna navika, a ne izvanredna mjera. To je opravdano samo ako je “nužno” i “razmjerno”. A tamo gdje telekomunikacijske kompanije i internetski servisi pohranjuju metapodatke o komunikacijama svojih korisnika radi naknadne obrade u policiji i obavještajnim službama to “nije ni nužno ni razmjerno”.
S digitalnom revolucijom nema više privatnosti kakvu smo znali. “Takva privatnost je mrtva”, rekla je Margo Seltzer, profesorica računalstva s Harvarda, lani na Svjetskom ekonomskom forumu, kako je prenio Newsmax. Na tom se skupu govorilo i o tomu kako će roboti veličine komarca oblijetati i s pojedinaca uzimati uzorke za analizu DNK. Trgovački lanci i internetski trgovci moći će, koristeći se prikupljenim podacima, procijeniti pojedince i kad je riječ o povjerljivim temama kao što su osobne predispozicije i zdravstveni profili. Povjesničarka biologije, znanosti i tehnologije Sophia Roosth predviđa da će osobne genetske informacije ući u javnu sferu.
I dr. sc. Predrag Pale kaže da privatnost gubi bitku.
– Možemo se mi truditi maksimalno privatizirati i anonimizirati te podatke, uvoditi kontrolu pristupa..., ali zapravo to je jedna kosina po kojoj svi skupa klizimo i tu veće privatnosti i veće zaštite neće biti, nego će je biti sve manje – zaključuje dr. Pale.
Ostavljamo digitalni trag
– Problem privatnosti danas je u tome što čovjek ostavlja digitalni trag, i to na tri načina. Prvi, koji nam se sve više događa su mjerenja na, u i oko tijela. Implantati će mjeriti stanje organizma i to će biti negdje dostupno. To se čini radi našeg zdravlja i sprečavanja bolesti, ali svi ti podaci o stanju našeg organizma u digitalnom obliku negdje će biti spremljeni. Drugi je oblik ono što aktivno radimo, telefoniramo, šaljemo e-mailove, snimamo... I treći je što niz uređaja promatra što se događa u okolini pa, kad se mi krećemo kroz taj prostor, kad bilo što poduzmemo, koristeći vlastita ili tuđa prijevozna sredstva, kad se nalazimo u nečijem prostoru, uđemo ili izađemo, ostavljamo svoj trag. Sve to je negdje u digitalnom obliku koji se lagano kopira, šalje, arhivira i teško je kontrolirati gdje se sve neki podatak nalazi i tko je čemu pristupio – obrazlaže dr. Pale.
Prije “samo” šest godina saborska zastupnica Ingrid Antičević Marinović progovorila je javno uime onih koji su bili, kao i u drugim zemljama, zabrinuti za svoje pravo na privatnost kad je Google Street View posjetio i nas snimajući naseljene dijelove Hrvatske, ali i ljude i njihovu privatnu imovinu. “Ja nisam paranoična, ali sve te kompanije imaju nekakve baze podataka. Dok oko toga sve izgleda bezazleno i dobrohotno, ustvari se radi o kaznenom djelu neovlaštenog snimanja”, rekla je Antičević Marinović dodajući kako u nekim zemljama ustavni sudovi inzistiraju na uništavanju takvih baza podataka. No danas to možemo percipirati kao tek prvobitnu akumulaciju podataka.
Podaci su neizmjerno blago
Država, tvrtke i pojedinci, dobri i loši, kakvi već jesmo, ubrzo su shvatili da podaci predstavljaju neizmjerno blago koje se može unovčiti i/ili iskoristiti na razne načine. Projekt Google Glass zamišljen je da korisnike stalno drži online, kao i da preko moćne kamere u okviru naočala sve što korisnik gleda ili čuje u realnom vremenu svi vide i čuju na internetu. Uđe li to u masovnu i nesmetanu uporabu sa svim mogućnostima koje će se još usavršavati, javni prostori dobit će novu, “javniju” dimenziju. U usporedbi s tim nadzorne kamere i nisu neka opasnost za našu privatnost. U zagrebačkoj Gradskoj upravi nedavno su se pohvalili kako su uložili još 4,5 milijuna kuna u 69 nadzornih kamera tako da ih je Grad od 2009. postavio 354 na 118 lokacija. Gradonačelnik Milan Bandić naglasio je pri tomu kako cilj nije ugroziti privatnost ljudi, već povećati sigurnost i red u Zagrebu obrazlažući kako se na nadziranim prostorima bitno smanjila kriminalna aktivnost i bolje je očuvanje imovine. Na taj su se sustav već spojili policija, SOA i hitne intervencije. Namjera je, rekao je Bandić, kamerama pokriti čitav Zagreb. S istim su projektom započeli i u Rijeci, Splitu, Osijeku, snimaju nas na autocesti... Snimke mogu uhvatiti što oku može promaknuti te se mogu kopirati i arhivirati i, za razliku od ljudskih zapažanja, krajnje jednostavno mogu učiniti masovno dostupnima. Što nam jamči da se snimke, očito već dostupne većem broju službi i ljudi, neće iskoristiti i u neku drugu svrhu.
Mail Online još 2007. objavio je da Velika Britanija ima nevjerojatnih 4,2 milijuna kamera te da je svaka osoba uhvaćena kamerom u prosjeku 300 puta dnevno.
Američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) prekinula je tajni program masovnog nadzora telefonskih komunikacija američkih građana koji je provodila od 11. rujna 2001. sve do Snowdenova otkrića 2013. Ni svjetski lideri nisu bili pošteđeni, pa i Angela Merkel. Europska povjerenica za pravosuđe Vivian Reding je tražila objašnjenje državnog tužitelja SAD-a zabrinuta za temeljna ljudska prava europskih građana. Američki predsjednik Barack Obama tek lani potpisao je Freedom Act kako bi bila prekinuta dotadašnja praksa koja nije dala “očekivane rezultate u borbi protiv terorizma”. Američko ministarstvo pravosuđa nedavno je izvijestilo da je FBI uz pomoć “treće strane” uspio otključati iPhone terorista osumnjičenog za pucnjavu s 14 mrtvih u San Bernandinu pa je okončana parnica vođena protiv Applea.
U Francuskoj su se nakon terorističkih napada u Parizu iz policije pojavili zahtjevi da im se omogući pristup kodovima kako bi im bilo omogućeno praćenje korisnika Skypea, WhatsAppa i Vibera, kao i blokada Tora koji korisnicima omogućuje anonimnost, ali je francuski premijer Manuel Vals na to uzvratio da je internet sloboda. Potpredsjednik Facebooka za Latinsku Ameriku Diego Dozdan uhićen je u Brazilu jer policiji nije omogućio da pristupi računu na WhatsAppu za koji se pretpostavlja da su ga koristili trgovci drogom, a i prije toga Facebook je platio 250.000 dolara kazne te je WhatsApp zatvoren na 48 sati jer su odbili sudjelovati u kriminalističkoj istrazi, kako je prenio Jutarnji list.
Pritisci državnih administracija na telekomunikacijske tvrtke sve su veći, ali dr. Pale upozorava da se neopravdano zanemaruje i opasnost koja dolazi iz komercijalnog sektora kojem je od egzistencijalne važnosti da ima podatke o svom potrošaču. Države, tvrtke i pojedinci sve više ulažu u tehnologiju za nadzor, koja je sve jeftinija i jednostavnija za primjenu. Uostalom, svaki online uređaj potencijalni je “špijun” u domu, što je nedavno potvrdio i James Clapper, direktor američke Nacionalne obavještajne službe u svom svjedočenju pred Kongresom. Govoreći o internetu stvari, rekao je kako uređaji poput termostata, kamera i drugih povezanih s internetom pružaju brojne mogućnosti špijuniranja. U budućnosti obavještajne službe moći će koristiti internet stvari za identifikaciju, nadzor, motrenje, lociranje i ciljane regrutacije ili dobivanje pristupa mrežama ili korisničkim vjerodajnicama”.
“Pametna mjerila” za očitanje na daljinu počela su se i kod nas ugrađivati, a do 2018. u EU pa i u RH trebaju pokriti 80 posto mreže.
– Ako se zna koliko koji uređaj troši, a ne možete istodobno uključiti dva uređaja, može se na temelju potrošnje struje poprilično točno odrediti kad je tko nešto radio, uključio televizor, glačalo... – tumači dr. Pale.
I amateri mogu kopati po računalu dok smo uključeni u struju i kad nismo kod kuće i kad nismo spojeni na internet. Ni zaštita nas ne može spasiti od profesionalaca. Dok je mobitel uključen, u gradu nas operator može locirati s preciznošću od 50 metara. Naše računalo može se koristiti kao prislušna naprava u našem stanu, bilo preko mikrofona ili kamere. Tehnološki je, ugradnjom softvera, to izvedivo i s mobitelima. Sve su to primjeri koje je na jednom skupu na Rabu u svome predavanju iznosio dr. sc. Pale “umirivši” nazočne kako se sve što je spojeno na struju, pa i stroj za pranje rublja ili fen, tehnički može pretvoriti i u prislušni uređaj. Spomenuo je i “mit” o čipiranju lijekova, odnosno mikročipovima koji se mogu ubaciti u ljudski organizam kako bi se mjerila psihofiziološka stanja prokomentiravši kako ni to tehnološki “nije pretjerano nemoguće”.
Ni naš stari svijet nije siguran
Međutim, tehnologija se ne može izbjeći, a i potpuna zaštita u virtualnom svijetu komplicira život. Potrebno je naći ravnotežu, kaže dr. Pale. Pa i klasičnu bravu s “češljem” može se otvoriti za 30 sekundi, lomljenjem za desetak sekundi ili jednim udarcem čekićem. Kad su vam zadnji put kod plaćanja pogledali odgovara li potpis na računu potpisu na kreditnoj kartici? Analogne telefone moglo se prisluškivati s pomoću komada smotane žice tako da ni naš stari svijet nije bio siguran, podsjeća Pale. I na upit potvrdio je da to što u tehnološkom smislu kaskamo u sigurnosnom je smislu naša prednost – ako je iskoristimo.
>>Udarac Googleu: Europski sud presudio da ljudi imaju pravo "biti izbrisani" iz tražilice
Ovo je dobra vijest za sve one koji zaziru od srednjeg vijeka i "mrkloga mraka". Sad su osvjetljeni sa svih strana.