Bitka za Badel 1862, nekadašnjeg diva koji se sada bori za preživljavanje, u posljednje se vrijeme prilično zahuktala. Dok bivši dugogodišnji šef uprave Badela Anto Perković najavljuje velik povratak i da će od države naplatiti više od 15 milijuna kuna, za koliko smatra da je oštećen zbog ulaska države u većinsko vlasništvo, mali dioničari i njegovi protivnici u Badelu podsjećaju na kaznenu prijavu koja je protiv njega podnesena još 2009. Perković s jedne strane radi pritisak na DORH jer se želi nagoditi u vlasničkom sporu te se poziva na odluku Ustavnog suda po kojoj se neustavnim proglašava zakonski članak po kojem je provedena skupština na kojoj mu je zbog dugova državi smanjen vlasnički udio, a državni povećan na 76 posto.
Nepostojeće usluge
S druge strane pak Perkovićevi protivnici pritišću policiju i tužitelje tražeći da se požure s provjerom navoda iz prijave te otvore kazneni postupci. Prema našim informacijama, prijava je iznimno opsežna. Mali dioničari Perkovića optužuju za niz kaznenih djela, sažetih u čak 14 točaka, a sukus je njihov zaključak da je ugovarao loše poslove, te da mu je osnovni motiv bilo izvlačenje novca iz Badela. Tako tvrde da je birao dobavljače od kojih je mogao ugovoriti provizije za sebe, da je sklapao ugovore o djelu za nepostojeće usluge... U spomenutoj kaznenoj prijavi iz 2009. Perkovića se optužuje da je iz godine u godinu forsirao nabavu bijelog i crnog vina deklariranog kao stolnog iz vinarije Vrgorka iz Vrgorca. Podnositelji prijave kažu da je to vino bilo loše kvalitete i skupo, nabavnih cijena između 3,7 do 5,26 kuna, dok je realna nabavna cijena bila oko 1,5 kuna po litri. Perkovića optužuju da si je takvim poslovanjem priskrbio pozamašnu proviziju. U drugoj točki mu spočitavaju poslovanje s Grafpexom, tvrtkom koja je bila Badelov dobavljač za etikete. Također su prijavili policiji da su cijene bile više od tržišnih te optužili da je Grafpex 2003. od Badela 1862 kupio 10.000 trezorskih dionica kreditom koji mu je odobrio Badel 1862. Kredit je otplaćen, ali uz kompenzaciju višim cijenama etiketa – tvrdi se u prijavi.
Nadalje se kaže da je na isti način obavljena kupnja trezorskih dionica s tiskarom Reprint. Perkovića se optužuje za sve i svašta. Tako se navodi da je klima-uređaje za poslovnu zgradu u Vlaškoj 116 platio dvostruko skuplje i uz nepovoljnije uvjete nego što je trebao, te da je Badel oštetio za nešto više od pola milijuna kuna. Kaže se i da je na nepovoljan način nabavio traktore. Posebna točka prijave je investicija u punionicu vode “Kalničke vode” Apatovec. Spočitava mu se otkup zemljišta za tvornicu i tvrdi da je uz prilaznu cestu skupo otkupljivao zemljište koje uopće nije bilo potrebno. Slijede optužbe za malverzacije s novcem namijenjenim za preuzimanje distributera vode u galonima, te optužbe da je provodio praksu plaćanja privatnih troškova kreditnom karticom Badela. Troškovi su se, kažu podnositelji kaznene prijave, odbijali od plaće, ali uz dva mjeseca kreditiranja. Perkovića se optužuje i za muljažu s talijanskom tvrtkom MCF od koje je nabavljana oprema i postrojenja za punjenje.
Obavijesni razgovori
Tu su i optužbe za ugovore s odvjetnicima, te s više firmi s kojima su se u različite svrhe sklapali ugovori o djelu, zatim za prodaju dionica iz trezora bez potrebnih obavijesti i još mnogo toga. Perkovićevi protivnici u Badelu 1862 tvrde da se po prijavi ne radi, ili da se ne radi dovoljno. No, naši izvori u policiji i tužiteljstvu tvrde suprotno. Obavljaju se obavijesni razgovori, u povodu prijave rađene su provjere u Hanfi, Porezna uprava napravila je nadzor. Za sada su se neki navodi, poput Perkovićeva sumnjiva stjecanja dionica Badela, pokazali neosnovanima. Nezakonitosti nisu potvrđene ni u odnosu na tiskare, kao ni na Kalničke vode. Poanta je da se sa svih strana rade pritisci, a ključ raspleta je, čini se, na Trgovačkom sudu, gdje se vode čak četiri postupka.
>> Dobio sud i ima pravo na naknadu štete od države. Traži 15.043.988,16 kn
Dakle, od kaznenih prijava ništa... Ali je bitno da se cijeli članak opisuju prijave i tek na kraju kaže da od tog nema ništa. Ako je članak po kojem je država ušla u vlasništvo neustavan, onda to mora imati posljedice. SVe drugo je demagogija.