U trošnoj kućici bez vrata i prozora, u jednoj sobici, smjestio se Željko Amić s nevjenčanom suprugom Radmilom Brajković te njihovo troje djece, dvogodišnjim Kristijanom, petogodišnjim Antoniom i sedmogodišnjom Ivanom. No, ni kućica u kojoj žive nije njihova. Oni, naime, nemaju ništa.
Prije četiri mjeseca, Željko se s obitelji iselio iz roditeljskog doma, a kako nije imao kamo, utočište su potražili u napuštenoj kući u sisačkoj Ulici Ante Kovačića. Iako nemaju struje, vode, pa čak ni nužnik, imaju krov nad glavom. Zasad, barem. Zidovi su popucali pa se boje da bi se kuća mogla urušiti.
– Živjeli smo kod mojih roditelja, no oni su stari i bolesni, pa im više nismo mogli smetati. Znam da je ova kuća u privatnom vlasništvu, ali vlasnici više nisu u Hrvatskoj, a mi nemamo kamo – objašnjava Željko.
Tražili su pomoć od Grada Siska, Sisačko-moslavačke županije i predstavnika romske manjine, no, kaže, zasad nisu ništa postigli. Ističe da ne traže bogatstvo, već samo jednu prostoriju u kojoj bi mogli živjeti, s kupaonicom, dom u kojemu bi djeca bila čista i na toplom.
Sada obitelj odjeću pere u šahtu pored kuće, a vodu za piće povremeno donose iz obližnjeg kafića. Pored troje djece koja su s njima, imaju i sina Josipa, kojeg su ostavili kod Željkovih roditelja.
– Želimo da nastavi ići u školu, a kod nas to ne bi mogao. Nema se gdje ni okupati, a ne možemo ga prljavog poslati na nastavu – kažu razočarano. Iako bi htjeli školovati i ostalu djecu, osobito Ivanu, koja je već sada trebala biti prvašica, trenutačno za to nemaju mogućnosti. Amići govore i kako bez pomoći gospođe Vere iz sisačkog Caritasa ne bi preživjeli.
– Spašava nas. Za Božić nam je donijela bor, kolače, a često nam donosi odjeću i hranu. Da nje nema, stvarno ne znam što bih. Pomaže nam i policija. Donijeli su nam špek, mast, kruh i luk. Svima zahvaljujem – poručuje Željko. Radmila nerado priznaje da je prisiljena i prositi hranu, budući da nema vlastitu kuhinju u kojoj bi djeci mogla pripremiti i pokoji topli obrok.
– Po susjednim zgradama me već znaju. Što mi daju, to jedemo – kaže.
U Gradu ističu kako je Željko Amić predao molbu za socijalni stan.
– S obzirom na to da Grad Sisak ne raspolaže dovoljnim brojem praznih gradskih stanova, molba Ž. Amića još nije riješena. Podnositelj uz nju nije dostavio dokumentaciju iz koje se može utvrditi njegov socijalni status, odnosno nije dostavio nikakvu dokumentaciju – stoji u odgovoru.
Obitelj je optimistična i nada se da će se njihovo stambeno pitanje pozitivno riješiti.
– Svađe među nama nema. Nemamo nikakvih problema, osim što smo sirotinja – zaključuju Amići.
