Žene piromani rijetka su pojava, češći je to poremećaj u muškaraca, ali prije svega riječ je o bolesti zbog koje se generalno rijetko dolazi na liječenje pa doc. dr. sc. Ante Bagarić s Klinike za psihijatriju Vrapče ne krije čuđenje uhićenjem upravo dviju žena pod sumnjom da su podmetnule požare oko Šibenika i Zadra.
– Ovo je doista rijedak poremećaj tako da u vezi s uhićenima treba biti vrlo oprezan. Treba dokazati da je to bolest, a ne olako svakog nazivati piromanom jer ima ljudi koji hoće podmetnuti požar jer su zli, no to ne znači da su piromani. Ne smijemo svoditi svakoga tko nešto pali na piromana.
Moramo znati motive, možda su ove žene to napravile i iz nehaja, transparentno treba voditi istragu – govori dr. Bagarić koji se iz dugogodišnje karijere psihijatra sjeća tek dva piromana upućena na liječenje, a je li počinitelj kaznenog djela piroman, vještačio je samo jedanput.
Vatra je simbol u našoj kulturi
Kod ove bolesti, naime, izazivanje požara odnosno stvaranje vatre izaziva ugodu, oslobađa napetosti i požar piromanu daje osjećaj zadovoljstva, smirenja i pomirenja.
– Vatra je veliki simbol u cijeloj našoj kulturi života, pronalazak vatre smatra se jednim od najznačajnijih otkrića, vatra je na zastavama, u pjesmama, spojena je s jačinom, snagom, ljubavi, libidom. Vatru te osobe koje imaju poremećaj doživljavaju u nekoj korelaciji sa svojim snažnim nagonima i netko tko to čini ima ideju da sam uzrokuje nešto i da je blizu nečeg važnog i opasnog – objašnjava piromaniju psihijatar Bagarić napominjući da možda tek pojedini slučajevi završe na liječenju.
Zašto uopće itko postane piromanom, pitanje je na koje su odgovori kao i u nizu drugih psihičkih poremećaja; neki se takvima naprosto rode, kod drugih dođe do problema tijekom razvoja, a za dio oboljelih njihovo socijalno okruženje uvjetuje razvoj bolesti.
Poziv na piromaniju
– Najvažnijima smatram psihološke elemente jer svatko od nas svojim razvojem prolazi određene faze te zbog niza različitih razloga odemo ukrivo u emocionalnoj zrelosti. Psihoterapijom se otkrije gdje je došlo do zastoja u razvoju te se pacijenta uči da smanjenje napetosti i ispunjavanje nagona mogu postići i drugim neštetnim djelovanjem – objašnjava dr. Bagarić ističući da nitko nikoga ne može proglasiti piromanom bez stručnog vještačenja.
Štoviše, takvo olako lijepljenje dijagnoza može biti i štetno budući da se i oni koji nisu piromani mogu pozivati na bolest te izbjegavati kaznu. Inače je propisana kazna za dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom, pa tako i požarom, od šest mjeseci do pet godina zatvora.
– To je kao priča o kleptomanima, pogotovo na Zapadu mnogi se kradljivci idu “vaditi” na kleptomaniju. I zato je važno i sada, kada govorimo o piromaniji, naglasiti da postoji jasan način utvrđivanja dijagnoze – napominje ovaj psihijatar koji kao mogućnost prevencije navodi – razgovor.
Ima li ta ime ili se zove samo Piromanka