Gospodarska razmjena Turske s Hrvatskom višestruko je manja od razmjene sa Srbijom, a o izravnim ulaganjima da se i ne govori. Tako to može biti zato što vlastima svake od tih triju zemalja prija sultanova vladarska apartnost. Možda baš zahvaljujući tome što ne mogu podnijeti slobodu vlastitih sugrađana, niti njihovih zajednica, predsjednicima ovih zemalja toliko prija vazalsko držanje pred sultanom. A naročito hrvatskom predsjedniku! Često nam je, za sultanova boravka u Zagrebu, znala na um pasti ona Milanovićeva prispodoba s parfemom i sapunom, kojom je sarajevskim gradžanlijama i Erdoğanovom bosanskom veziru htio objasniti da građanskoj državi prethodi nacionalna ravnopravnost, pa ga je na kraju stigla optužba za rasizam i šovinizam.
