Poslije gotovo mjesec i pol intenzivne izborne kampanje za Nacionalno vijeće austrijskog parlamenta, Austrijanci će u nedjelju izići na prijevremene parlamentarne izbore. Na njima će odlučiti hoće li donedavnom konzervativnom kancelaru Sebastianu Kurzu (33), koji je zbog korupcijskog skandala Ibiza u svibnju ove godine raspustio vladajuću koaliciju „narodnjaka“ s krajnje desnom Slobodarskom strankom (FPÖ) i sazvao nove izbore, dati još jedan mandat.
Njegova „nova“ Narodna stranka (ÖVP) u završnicu kampanje ušla je s velikom, gotovo nedostižnom prednošću u odnosu na oporbene socijaldemokrate Pamele Rendi-Wagner (SPÖ). Analitičari ističu da pitanje pobjednika nije više tema, nego tko će s kime koalirati i da su iznenađenja nemoguća, s obzirom na to da je prema zadnjim ispitivanjima javnog mišljenja razlika između vodećih narodnjaka i drugoplasiranih socijaldemokrata veća od 10 posto.
SPÖ-u, najvećoj oporbenoj stranci, naštetilo je, između ostalog, što je u povodu skandala Ibiza inicirala izglasavanje nepovjerenja austrijskog parlamenta tadašnjoj Kurzovoj prijelaznoj vladi, nakon čega je Kurz razriješen dužnosti i s 525 dana na čelu savezne vlade ušao u povijest kao najkratkotrajniji austrijski kancelar. Za drugo mjesto napeta se borba vodi između socijaldemokrata (SPÖ) i slobodnjaka (FPÖ), koji unatoč upletenosti u skandal Ibiza i ostale afere, zahvaljujući svojim brojnim vjernim biračima koji im još nisu dali crveni karton, imaju realnu šansu da zamijene SPÖ na drugome mjestu po popularnosti. Prema ispitivanju javnog mišljenja, i jedni i drugi mogu očekivati između 21 i 23 posto glasova. Četvrta po jačini politička stranka u zemlji mogla bi postati stranka Zelenih s podrškom od 11 posto glasova. Slijede liberali Neosa s osam posto te lista Jetzt bivšeg čelnika Zelenih Petra Pilza sa dva posto.
Prema većini anketa, čak 17 posto biračkog tijela odnosno 1,1 milijun birača od ukupno 6,4 milijuna s pravom glasa u posljednji će trenutak odlučiti kojoj će stranci dati glas i hoće li uopće izići na izbore. Za 183 zastupnička mjesta u austrijskom parlamentu i prelazak izbornog praga od četiri posto natječe se osam stranaka, od kojih samo njih pet – ÖVP, SPÖ, FPÖ, Zeleni i Neos – ima ozbiljne izglede za ulazak u parlament. Dobri poznavatelji austrijskih (ne)prilika tvrde da će središnje poslijeizborno pitanje biti tko će s kime koalirati i kako doći do parlamentarne većine i potrebna 92 mandata. Narodnjaci bi teoretski mogli imati većinu u parlamentu ako bi ušli u tzv. veliku koaliciju sa socijaldemokratima, što je manje izgledno s obzirom na međusobnu nesnošljivost stranačkih vođa Sebastiana Kurza i Pamele Rendi-Wagner, ali i niza skandala i verbalnog prepucavanja koji su potresali njihovu suradnju u posljednje dvije godine. Socijaldemokrati, naime, nikako ne mogu oprostiti Kurzovu ÖVP-u što ih je na saveznim izborima 2017. uvjerljivo pobijedio i preselio ih s višedesetljetne vladajuće pozicije na „tvrde“ oporbene klupe.
Ulogom mučenika do glasova
Mogućnost za nastavak te koalicije u novoj Kurzovoj vladi, gdje bi socijaldemokrati bili manji partner, austrijski dnevni list Österreich vidi samo u odstupanju sadašnje čelnice Rendi-Wagner s kormila SPÖ-a, i dolasku na stranačko čelo Petera Doskozila, zemaljskog poglavara austrijske pokrajine Gradišća, s kojim se Kurz dobro razumije, ili Doris Bures, druge predsjednice austrijskog parlamenta. Budući da je obnova velike koalicije vrlo upitna, mnogi mediji, ali i analitičari navode kako je najvjerojatnije novo izdanje koalicije narodnjaka (ÖVP) i slobodnjaka (FPÖ) koja također ima vladajuću većinu i priželjkuje je, barem prema anketama, velik dio Austrijanaca. Međutim, nakon skandala Ibiza, više nacističkih ispada u stranačkim redovima FPÖ-a te najnovije, u utorak obznanjene afere o navodno svaki mjesec obračunatih 10.000 eura privatnih troškova Slobodarskoj stranci od strane bivšeg austrijskog potkancelara i predsjednika te stranke Heinz-Christiana Strachea, te sljedeći dan uhićenju njegova vozača i intimusa, FPÖ postaje vidno zaobilazan u sastavljanju vladajuće većine. Ta je stranka zbog brojnih afera i radikalnog stranačkog krila jednostavno neuračunljiva, tvrde kritičari. Očito je to uvidio i konzervativac Kurz koji je slobodnjacima poručio da u slučaju da njegov ÖVP pobijedi na predstojećim izborima i ponovno koalira s FPÖ-om, na Herberta Kickla, bivšeg ministra unutarnjih poslova i stranačkog stratega krajnje desnice u tadašnjoj njegovoj vladi, kojeg je smijenio nakon objave kompromitirajućeg videa za njegovu Slobodarsku stranku, više ne računa.
Da podsjetimo, Strache je u svibnju ove godine dao ostavku na mjesto vicekancelara i šefa stranke nakon 18 mjeseci koalicije s Kurzom zbog objave videosnimke s Ibize iz 2017. na kojoj navodnoj ruskoj poduzetnici nudi političke usluge u zamjenu za financijske donacije za stranku. Potom na čelo FPÖ-a dolazi Norbert Hofer, pristojni tvrdolinijaš blage retorike, kojega je sadašnji austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen pobijedio na posljednjim predsjedničkim izborima u Austriji. Kurz je očekivao da Kickl, poput Strachea, podnese ostavku jer je smatrao da kao glavni tajnik i zadužen za financije FPÖ-a tijekom otkrivanja afere, ne može sam voditi istragu o sebi. Budući da to nije učinio. Kurz ga je, ne želeći riskirati da mu prišiju titulu korumpiranog političara, u dogovoru s austrijskim predsjednikom Van der Bellenom smijenio. Nakon toga su svi ministri iz te stranke dali ostavke. Nakon te političke krize Kurz je zatražio od austrijskog predsjednika da imenuje stručnjake na ispražnjena FPÖ-ova ministarska mjesta, najavio sazivanje prijevremenih parlamentarnih izbora za rujan te oformio prijelaznu vladu, kojoj je austrijski parlament na traženje socijaldemokrata, kojima su se iz osvete Kurzu pridružili i krajnji desničari, njegov donedavni koalicijski partner te Zeleni i lista Jetzt, iskazao nepovjerenje. Prvo koje je uspjelo u poslijeratnoj povijesti te alpske zemlje.
Cijela ta krimi-priča, koja je otkrila pravo lice austrijske krajnje desnice i ozbiljno narušila imidž Austrije u Europi i svijetu, prema mišljenju analitičara, ukazuje na to da obje navedene opcije mogućeg budućeg koaliranja, kako s FPÖ-om, tako i sa SPÖ-om s kojima austrijske „narodnjake“ dijele velike ideološke razlike, nose goleme rizike za Kurzov ÖVP. One zapravo dovode novog-starog kancelara u bezizlaznu situaciju, tjerajući ga na izbor između Scile i Haribde odnosno da između dva zla mora jedno izabrati.
Matematički gledano, bila bi moguća i tročlana tirkizno-zeleno-ružičasta koalicija između narodnjaka (ÖVP) te Zelenih i liberala Neosa. No, njihovi su programi toliko različiti da se svi slažu da taj politički brak iz interesa sigurno ne bi dobro završio i bio bi eksperiment koji si Austrijanci ne mogu priuštiti. Ali, tko zna...
Ako Narodna stranka ne želi, kao velika gubitnica, iskoristiti ni jednu od tri navedene koalicijske mogućnosti za stvaranje stabilne većine, Kurz može samo još formirati manjinsku vladu, ali to bi značilo nestabilnost i vjerojatno uskoro nove izbore. Dobri poznavatelji austrijskih (ne)prilika jedinstvenog su mišljenja da se zbog mršavih i kompliciranih izbornih mogućnosti Austrija vjerojatno približava dramatičnoj i složenoj situaciji. Sličnoj predizbornoj kampanji, „najprljavijoj“ i „najnapornijoj“ dosad.
Ta zaista maratonska izborna kampanja koju su prvi put u austrijskoj novijoj povijesti obilježila čak 23 televizijska sučeljavanja stranačkih kandidata u gladijatorskom stilu, iscrpila je i birače i stranačke kandidate koji su neprekidno morali buditi pozornost javnosti. Nerijetko poprilično neinventivno i služeći se ponekad nedopuštenim sredstvima. O tome svjedoče i brojna svakodnevna međusobna podmetanja, uvrede, neuljuđeno ponašanje kako na TV sučeljavanjima tako i na društvenim mrežama kao sivim zonama predizborne političke promocije te predizbornim skupovima, kojih je ovaj put bilo relativno malo s obzirom na to da TV dueli za stranke imaju dodatni šarm – jer su besplatni, a uz to okupljaju i višemilijunski birački auditorij.
Kampanja je bila prljava i puna tenzija i nisu se birale riječi ni sredstva kako bi se naštetilo političkim protivnicima. Ali ovaj put pojavila se jedna još opasnija dimenzija, o kojoj slikovito govori Molotovljev koktel bačen na FPÖ-ovu podružnicu u St. Pöltenu, hakerski napad na ÖVP-ovu središnjicu u Beču, uništavanje tvrdog diska štampača s povjerljivim podacima u austrijskom saveznom kancelarstvu itd.
Svoju porciju uvreda otrpio je i Sebastian Kurz, neumorni borac i strateški velemajstor protiv kojeg su se udružili svi njegovi izborni konkurenti, uvidjevši da izuzetno dobro prolazi kod biračkog tijela. No, njemu to uopće nije smetalo. Naprotiv, tom ulogom mučenika i žrtve političkih intriga te profinjenom predizbornom retorikom bez vrijeđanja znalački je prikupio još više glasova birača. A oni mu očito vjeruju, jer znaju da pomno osluškuje bilo naroda i predstavlja se kao netko tko ozbiljno i predano radi i jamči im sigurnost, stabilnost i kontinuitet.
Kurz Schüsselovim putem?
Osim toga ljudi vole imati jednog čovjeka kroz kojeg vide ostvarenje nekih svojih potreba, tvrde analitičari i ističu kako samo vođe donose glasove i da će Kurzova pozicija odlučiti izbore. Očito su u pravu, jer predizborna kampanja pokazala je da stranački programi igraju vrlo malu ulogu i da je važno imati osobu koja govori ono što birači žele čuti. Stoga je borba protiv klimatskih promjena bila predizborna top-tema. Ostalih, poput smanjenja poreza, povećanja minimalnih primanja, dječjeg doplatka, mirovina, ulaganja u obrazovanje i znanost te migracije i zaštite vanjskih granica EU, stranački kandidati, ali i voditelji TV sučeljavanja samo su se površno dotakli.
Promatrači austrijskih prilika postavljaju pitanje hoće li predizborna kampanja u znaku „straha“ pred mogućim promjenama biti jača od želje za promjenom. I što će učiniti Sebastian Kurz ako navečer 29. rujna više neće imati većinu za formiranje vlade. Hoće li u tom slučaju ipak pokušati ponovno koalirati s nekom izmijenjenom Slobodarskom strankom? Upravo to je učinio 2002. godine njegov stranački kolega, bivši austrijski kancelar Wolfgang Schüssel, koji je nakon svađe i raskola u Slobodarskoj stranci i prijevremenih izbora ponovno ušao u koaliciju s novonastalim Savezom za budućnost Austrije (BZÖ) Jörga Haidera. Hoće li Kurz krenuti Schüsselovim ili svojim vlastitim putem saznat ćemo sljedećih tjedana i mjeseci. No, već je sada mnogima jasno da će pregovori biti dugi i mukotrpni. I da među biračima prevladava nesigurnost jer strahuju da bi nakon izbora Austrija mogla postati nestabilnija nego što je danas.
Video: Prosvjedi u Austriji
Jel u austrijskom Parlamentu manjine imaju osam garantiranih mjesta?