Plaški je malena općina u Karlovačkoj županiji koja je danas, s oko 5000 stanovnika prije Domovinskog rata, spala na oko 1600 mještana koje muče isti problemi kao i brojna slična mjesta u Hrvatskoj: nema posla, mladi se iseljavaju, godišnje umre i dvostruko više ljudi nego što se rodi. No, Plaški ima važno i dojmljivo mjesto u hrvatskoj povijesti jer baš zbog njega danas u Rijeci na vrhu nebodera stoji velika petokraka. U Plaškom je naime, u zgradi današnjeg Doma kulture, 1943. godine održano 2. zasjedanje ZAVNOH-a na kojem je odlučeno da će Rijeka, kojoj inače mještani i gravitiraju kad je riječ o školovanju i zapošljavanju, Istra, Zadar i svi naši otoci biti dio Hrvatske. Dakle, zbog događaja u Plaškom imamo Rijeku, Kvarner, Zadar, Istru; mjesta u kojima je ove turističke sezone bilo najviše gostiju, gdje je turizam u koronakrizi najmanje podbacio.
I dok prolazimo mjestom u čijem je središtu još previše napuštenih, porušenih i zaraslih kuća, gdje više nema nijedne tvrtke, a prija rata ih je bilo nekoliko, izjava Maje Goldašić koja u Osnovnoj školi Plaški radi s djecom s posebnim potrebama, zvuči fascinantno.
– Toliko različitosti na jednom ovako malom prostoru nisam do sada nigdje vidjela ni doživjela. Do sada sam radila u 12 škola u gradovima i manjim sredinama, no Plaški je poseban. Ljudi su gostoljubivi, susretljivi, djeca draga, lijepo odgojena i svi, veliki i mali, prihvaćaju različitosti svih vrsta. Ovdje imamo nadarene djece, djece s posebnim potrebama, ljudi doseljenih iz raznih krajeva i svi sve prihvaćaju. No, i problemi koji ih muče su im isti: nezaposlenost, siromaštvo, iseljavanje – kaže nam M. Goldašić, koja svakoga dana u Plaški putuje iz udaljene Duge Rese. Kaže da se jako puno ljudi doselilo u Plaški; iz Zagreba, Rovinja, ali i iz drugih zemalja i, unatoč svim problemima, tu su ostali jer Plaški ima nekoliko aduta skrivenih u rukavu kojima se ne mogu pohvaliti ni veće sredine. Primjerice, upravo je u Domu kulture u Plaškom najmodernije kino u Karlovačkoj županiji; još su prije dvije godine dobili 3D kino o kakvom Karlovac može samo sanjati. Mališanima je u osnovnoj školi sve besplatno, od knjiga, radnih bilježnica do školske kuhinje, pa čak ih i bilježnice za sve predmete dočekaju na školskim klupama na početku godine. Osim toga, uz pravoslavnu i katoličku crkve, u Plaškom postoje i članovi još dviju vjerskih zajednica: baptisti, koji su na ovim prostorima još od kraja 19. stoljeća, i adventisti, koji tu djeluju već 40 godina.
Tu i danas piše “Učiona”
– Plaški je multikulturalna sredina. Ljudi su uvijek živjeli složno, i prije rata i u godinama nakon rata kada se struktura stanovništva znatno promijenila, pa je sada polovica domicilnih stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti i isto toliko katolika. Mladi time nisu opterećeni, zajedno odrastaju i druže se i to je najvažnije; nema nikakvih podjela. Pa tu je pravoslavna crkva sagrađena 1775. godine, a katolička 1830., a samo mjesto postoji još od 12. stoljeća, starije je od obližnjeg grada Ogulina. Najvrednija zgrada u mjestu zgrada je na kojoj i danas piše “Učiona”, a koja je sagrađena u Napoleonovo vrijeme, još 1812. kao pučka škola, da bi, primjerice, 1976. u toj, tada srednjoj školi, bilo 900 učenika – objašnjava nam Veljko Vezmar, ravnatelj lokalne knjižnice. U toj se zgradi školovao otac Nikole Tesle, predavao njegov ujak, a u Plaškom mu je rođena majka. Učiona je jedno vrijeme bila i sjemenište. Kaže da je život u općini, što se tiče onoga što lokalna samouprava pokušava napraviti, jako dobar i da je svake godine sve bolje, ali da se problem poput nedostatka radnih mjesta teško može riješiti bez pomoći države.
– Od 5000 stanovnika nekada, njih je 1500 bilo zaposleno u privredi, a danas je u tom sektoru oko 100 radnih mjesta. Mladi odlaze u Rijeku, Zagreb, Karlovac, ali i dalje, Split, pa i u inozemstvo. Zato, čak i da dođe neka tvrtka k nama i otvori pogone, imali bismo problema s pronalaskom kvalificirane radne snage. Morali bismo naše radnike tada pozvati da se vrate doma, u Plaški – kroz smijeh dodaje sugovornik. Muharem Jaskić samohrani je roditelj, umirovljeni branitelj, najljepše uređene zgrade u mjestu kojoj je Karlovačka županije nedavno platila kompletno uređenje i energetsku obnovu, u školi ima troje djece; u prvom, četvrtom i sedmom razredu. Sreli smo ga dok je čekao svoju kćer prvašicu.
– Možete zamisliti koliko meni znači to što ne moram ništa plaćati za školovanje djece, što to sve općina plaća. Posljednjih je godina puno ulagano u mjesto. Recimo, nekada su nam stalno pucale vodovodne cijevi, a u posljednjih godinu dana otkako su ih promijenili, više nema nikakvih problema. Imamo i to kino, uskoro ćemo imati i besplatni internet u središtu mjesta, ima i nekih događanja u okolnim mjestima, ali nedovoljno za mlade kada dođu u godine kada treba izlaziti – kaže nam Muharem.
Načelnik Pero Damjanović je iz SDP-a, ali kaže, u maloj sredini stranka nije presudna stvar jer ljudi glasaju za osobu, ocjenjuju kandidata kao svog sugrađana, a njegov je posao, kaže, ostaviti iza sebe nešto što će unaprijediti mjesto, zbog čega će svima biti bolje živjeti u Plaškom.
– Uvijek se može naći novac u proračunu za djecu, a to nam je važno. Imamo oko 160 djece u školi; upisujemo do 15 prvašića, a ove smo godine upisali čak 21 i jako smo sretni zbog toga. Za radne bilježnice, bilježnice i hranu mališana u našoj školi izdvajamo oko 150.000 do 160.000 kuna. Hrana je djeci besplatna posljednjih sedam godina, a povećavali smo i naknadu za novorođenu djecu s 5000 kuna na 9000 kuna u posljednjih godinu dana, no planiramo da to bude i 10.000 kuna. Mi smo općina u kojoj se prosječno rodi oko 20 mališana, a umre i do 50 ljudi godišnje i zato želimo napraviti sve da roditeljima s djecom olakšamo sve što možemo – kaže nam načelnik s kojim obilazimo općinu. Jedino je gradilište nasuprot aktualnoj zgradi Općine koja je denacionalizirana, pa su Općina i DVD ušli u projekt vrijedan 7,3 milijuna kuna za uređenje zgrade u kojoj bi prostorije imala Općina i DVD.
– Izvorni nam je prihod dva milijuna kuna, ali on je uvijek znatno više; od pet do ove godine sedam milijuna kuna, jer imamo dotacije države i projekte. Projektom Zaželi zaposleno je 25 žena koje skrbe o 125 samaca u okolnim selima i taj je projekt vrijedan 4,3 milijuna kuna, a s Hrvatskim vodama provodimo projekt rekonstrukcije vodovodne mreže kroz općinu vrijedan tri milijuna kuna. Sanacijom smo gubitke u vodovodnoj mreži posljednjih godina smanjili s 15 litara na šest litara u sekundi, a još radimo. Istina je da 60 osoba živi od Općine; zaposlenih na projektima, u Općini, komunalnoj tvrtki i vodovodu, nešto malo ljudi živi od svojih OPG-ova u kojima imaju proizvode od bilja, poput lavande te domaće sireve. No, oko 150 do 200 ljudi u dobi oko 40 do 50 godina je nezaposleno. Imamo i 20-ak apartmana na području Plaškog koji je zanimljiv i zbog blizine Plitvica. No koliko je luksuzno uređenih kuća s bazenima za iznajmljivanje. Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da će toga biti u Plaškom, ne bih vjerovao. No, sve je moguće. Tako smo dobili preko županijskog projekta i 150.000 eura za uvođenje besplatnog širokopojasnog interneta za središte mjesta. To ćemo imati za nekoliko mjeseci – kaže nam mladi načelnik. No, najveće je iznenađenje i njemu bilo 3D kino, za čije je uređenje Plaški dobio sredstva od Ministarstva kulture.
– Kada mi je Marko Pekić iz tvrtke Radar rekao da će nas kandidirati u Ministarstvu kulture jer je zgrada Doma kulture u kojoj je kino pod zaštitom Ministarstva, bio sam sumnjičav, nisam bio siguran da ćemo to dobiti; bio sam uvjeren da će se referent u Ministarstvu samo nasmijati našoj želji. No, 2018. smo dobili 300.000 kuna za nabavu opreme za 3D kino; mi smo dodali 100.000, a Županija 10.000 kuna, a iduće godine još toliko za nove stolce za kinodvoranu. Ove godine od Ministarstva regionalnog razvoja dobili smo 200.000 kuna za novi krov na zgradi. Sada imamo vrhunsko kino; filmove nabavlja Radar, a kino radi svake subote za djecu i odrasle. Cijena ulaznice je 25 kuna. Imamo 40-ak gledatelja po predstavi iz cijelog kraja i zadovoljni smo, pokrijemo troškove hladnog pogona, a nama zarada nije važna – dodaje načelnik Damjanović. Smatra da najavljeno spajanje općina ne bi donijelo velike uštede, a da bi se brojni razvojni projekti koje vode općine usporili ili čak zaustavili.
– Smatram da treba okrupnjavati komunalne tvrtke, da se općine ne bave vodovodnom mrežom i odvozom otpada, već da to radi jedna tvrtka za veliko područje. To bi dovelo do manjih računa za građane, a umjesto ukidanja zamjenika, trebalo bi ljude pustiti da rade, ali da imaju konkretne odgovornosti – kaže Damjanović.
Plaški je zanimljiv i jer ima desetak raznih udruga. Atelje Janja Gora, primjerice, pokrenuli su ljudi koji su se doselili iz inozemstva, a Isidora Ralić, inače iz Rovinja, u Plaški je došla kao samohrana majka na nagovor prijateljice kako bi predavala u školi u prirodi putem udruge Slobodna škola koju je osnovala žena iz Zagreba.
Tinktura za tegobe žena
– U Plaškom sam pokrenula ideju prerade samoniklog i ljekovitog bilja u proizvode prirodne kozmetike i biljnih pripravaka i to je zaživjelo. Predajem i djeci o samoniklom, ljekovitom bilju kojeg ima u izobilju u Plaškom. Mještani toga nisu ni svjesni, ali meni se, osim zbog otvorenosti stanovnika, Plaški jako svidio zbog netaknute prirode, čiste pitke izvorske vode, samoodrživosti. U međuvremenu sam s tri kolegice osnovala udrugu Učiona tradicije i kreativnosti i imamo 20-ak članova iz Plaščanske doline, Rovinja, Slavonije, Zagreba, a održavamo razne evente, krugove kreativne razmjene – kaže nam Isidora. Prepoznaje i bere po Plaškom oko 30-ak vrsta samoniklog bilja od kojih radi tinkture, čajeve, kreme, a vlastiti brend “Iz divljine”, tinkturu za tegobe žena, zasniva na četiri biljke – divljem origanu, majčinoj dušici, gospinoj travi i stolisniku. Ima 200-tinjak preparata.
– Od toga se može živjeti u Plaškom, ja sam svjedok. To je tradicija koju je narod u Plaščanskoj dolini, nakon ratne traume i pokidanih veza s tradicijom, zaboravio, ali na tome se može temeljiti razvoj ovog kraja. Interes je ljudi za proizvode velik, iz cijele Hrvatske, pa smo u vrijeme korone putem interneta sve preparate prodale. U Plaškom danas od mene 30-ak ljudi kupuje proizvode jer su stekli povjerenje u moj rad. U planu nam je zasaditi nasade samoniklog bilja u ovom kraju, što će biti kruna mog bavljenja samoodrživim razvojem – ističe naša sugovornica.
Plaški četničko leglo bilo i ostalo