HDZ je transformiran i moderniziran. Tako je predsjednik te stranke Andrej Plenković u kampanji za izvanredne izbore nakon potopa Karamarkove koalicije s Mostom opisivao zbog čega stranka koju je netom preuzeo još jednom zaslužuje povjerenje birača. Za Plenkovića je u tom trenutku bilo bitno pokazati kako HDZ više nije krajnje ideologiziran, gotovo radikaliziran, kakav je bio u vrijeme Tomislava Karamarka. Uz to, novi šef HDZ-a još je kao vlastitu prioritetnu misiju isticao vraćanje vjerodostojnosti HDZ-a.
Stranka je dobila izbore, no koliko je u međuvremenu dokazala da je transformirana i modernizirana i je li Plenković HDZ-u doista vratio vjerodostojnost? Kada je riječ o ideološkim temama, Plenkovićev HDZ tu je doista pokazao priličan odmak od Karamarkova razdoblja. Stranka je zauzela umjerenjački kurs, a kroz parlamentarnu proceduru progurala je i neke za konzervativne birače prilično bolne teme. Usprkos znatnim otporima među vlastitim zastupnicima, HDZ je ustrajao na ratifikaciji Istanbulske konvencije, odolio je i pritiscima oko Marakeškog kompakta. Teško je ne primijetiti i veliku promjenu opće atmosfere u društvu u odnosu na doba kada se marširalo na Vijeće za elektroničke medije. Plenković je u parlamentarnu većinu i izvršnu vlast ponovo uveo SDSS i time osigurao relativni mir s nacionalnim manjinama.
S druge strane, očito je da najteža ideološka pitanja gotovo nisu ni taknuta i da se i dalje balansira kako bi se podilazilo svim mogućim političkim ukusima od centra do krajnje desnice. HDZ-ovi dužnosnici i dalje se skanjuju otvoreno razgovarati o isticanju pozdrava “za dom spremni”, a u Jasenovcu i dalje imamo dvije kolone sjećanja. Konačna ocjena tako ostaje da je HDZ ponešto ideološki omekšao od Karamarkova razdoblja, ali pitanje je je li se vratio na pozicije na kojima je bio u vrijeme Jadranke Kosor, pa i Ive Sanadera. Politolog Ivan Rimac tumači da su Plenkovićeve izjave o transformaciji stranke i vraćanju njezine vjerodostojnosti bile odraz trenutka i potrebe da se stranku izvuče iz gliba u koji ju je bio odveo Tomislav Karamarko. Činjenica da je Plenković izabran za predsjednika HDZ-a pokazuje kako je članstvo HDZ-a pristalo na izvjesne reforme u stranci, a one se, kaže Rimac, najbolje uočavaju kada je riječ o političkom usmjerenju HDZ-a.
Koketiranje s desnicom
– Pristanak na reforme koji je dobio Plenković bio je za potrebe izbora, no on je, malo po malo, lomio otpor u stranci i HDZ približio desnom centru čak i više nego što je to učinio Sanader – uvjeren je Rimac. Dodaje kako je sada jasno vidljiva razlika u odnosu na Karamarkov HDZ te kako nije riječ o jednokratnom događaju, nego o kontinuiranom lomljenju otpora desnici sklonih pojedinaca i krugova u stranci, na čemu će, kaže, Plenković inzistirati sve dok bude na premijerskoj funkciji.
– Naravno, unutar HDZ-a još uvijek ima krugova i pojedinaca koji misle da u nekim stvarima stranka ne bi trebala ići toliko prema liberalnom centru. Ovaj će se trend nastaviti sve dok Plenković bude na vlasti, praktički u svakom pitanju u kojem se odlučuje između liberalnog i nešto jače konzervativnog krila dolazit će do izvjesnih trvenja. Plenković će vjerojatno ponekad morati i odstupiti, ali će, manje-više, gurati na svoju stranu i uporno zastupati svoju priču, bez obzira na izostanak plebiscita – očekuje Rimac.
Ipak, upozorava kako je Plenković, iako vrlo odlučan kada je riječ o prihvaćanju svjetonazorski osjetljivih međunarodnih akata, gdje se poistovjećuje s međunarodnim odnosima i stavovima Europske pučke stranke i sklon je ići prema liberalnoj opciji, puno oprezniji kada je riječ o detaljima koji su predmet trvenja na nacionalnoj razini, primjerice u odnosu prema ustaškoj ikonografiji. Rimac tumači kako je to koketiranje s tvrdom desnicom još uvijek na tragu sukoba s SDP-om, koji je i dalje ključni protivnik HDZ-a.
– Dok se na međunarodnom planu nastoji prikazati što je moguće liberalnijim, kada je riječ o nacionalnim pitanjima, Plenković je nešto manje prepoznatljiv. To koketiranje s jačom desnicom možda je još uvijek na tragu onog sukoba sa SDP-om i izbjegavanje toga da ga se u bilo čemu poistovjećuje s nekakvim bivšim režimom i političkim snagama. Tu se ostavlja prostor za nekakvu ikonografsku dihotomiju HDZ-SDP – tumači Rimac. Pritom upozorava da je u praksi vidljiv i nerazmjer između prihvaćanja i provođenja međunarodnih dokumenata koje Plenković promiče, no kako se u Hrvatskoj i drugi propisi slabo provode, kaže kako se tu ne može govoriti o nikakvom posebnom pristupu niti isključivoj karakteristici Andreja Plenkovića.
U unutarstranačkim odnosima, napredak se može uočiti kada je riječ o odnosu prema članovima pod optužbom za obiteljsko nasilje i nasilje općenito, zbog kojih je iz stranke ekspresno odstranjen požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, a sankcije su uslijedile i za druge viđene HDZ-ovce iz Požege, Zadra... HDZ Požege na koncu je i raspušten zbog mnoštva skandala, od nasilja do pokušaja podmićivanja novinara. Požeške HDZ-ovce do izbora vodi ravnatelj tamošnje bolnice Željko Glavić, čovjek besprijekorne reputacije, pa se može reći da požeški HDZ doista gazi prema transformaciji. No, kada je riječ o odnosu prema klijentelizmu i korupciji, dojam je na nacionalnoj razini ipak bitno drukčiji. Vjeru u novi smjer i vraćanje vjerodostojnosti HDZ-u odmah u početku mandata poljuljao je novi trend zapošljavanja i imenovanja rodbine stranačkih prvaka na atraktivna radna mjesta i funkcije. Pritom se pokazalo kako na ovu bolest nije imun ni sam premijer Andrej Plenković, u čijoj je široj obitelji državna i lokalna uprava odjednom otkrila impresivan kadrovski i stručni potencijal.
Njegova sestrična pokazala se najboljim izborom za voditeljicu turističke zajednice u Njemačkoj, ujak za upravu PP Biokova, a šogor za drugog čovjeka dubrovačke zračne luke. Iako od rodbine dužnosnika ne treba očekivati da odustaje od vlastitih karijera zbog položaja svog rođaka, ono što kod imenovanja rodbine HDZ-ovih prvaka posebno bode u oči činjenica je da dužnosnici ni u jednom trenutku nisu pokazali ni minimalnu namjeru objašnjavati zašto su baš njihovi rođaci najpogodniji za te funkcije i kakva je njihova uloga u tim imenovanjima. Stranka je i u drugim slučajevima pokazivala nevjerojatan prijezir prema antikorupcijskim alatima i tijelima, od zakašnjelog imenovanja novog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa do ignoriranja i pokušaja potpune marginalizacije tog tijela donošenjem novog zakona, od čega se pod pritiskom javnosti u međuvremenu očito odustalo.
Sponzori u kampanji
Općenito, kada je riječ o odnosu prema klijentelizmu i korupciji, čini se da je stranka sklona progledati kroz prste mnogima. Da je tomu tako, zorno svjedoči stranačko napredovanje Božidara Kalmete do pozicije pomoćnika glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića, kao i izjave viđenih članova HDZ-a i Plenkovićevih ministara, od kojih baš nitko nije čuo snimke telefonskih razgovora u kojima Milan Bandić sa suradnicima dogovara zapošljavanje svoje rodbine. Te su snimke puštane na suđenju u aferi Agram i danima reproducirane u informativnim emisijama na televizijama i radijskim postajama, no nitko od stranačkih čelnika, eto, nije našao vremena poslušati kako se zapošljava u Zagrebu.
A upravo je raščišćavanje s ovim tipom vladavine ključno za istinsku transformaciju i HDZ-a i Hrvatske, no Rimac procjenjuje kako će se klijentelističkog odnosa prema svojim sponzorima i članovima HDZ teško odreći jer bi takvo propitivanje vlastitog članstva ozbiljno uzdrmalo stranku.
– Mi konstantno svjedočimo klijentelističkom odnosu prema sponzorima u kampanji, ali i prema stranačkom članstvu, koje ima prednost u zapošljavanju. Taj feudalni model u kojem se vazali postavljaju i kontroliraju prisutan je još od početka 1990-ih godina, a pogotovo je vidljiv na lokalnoj razini – uvjeren je Rimac. Kaže kako je tu teško očekivati promjene jer bi one značile ozbiljno propitivanje članstva, čemu bi, smatra, trebala prethoditi i ozbiljna reforma lokalne samouprave i upravljanja javnim poduzećima, odnosno reforma svih razina na kojima postoji javno odlučivanje i na kojima je očito favoriziranje stranačkog članstva.
– Istinska transformacija HDZ-a u nekim je segmentima doista prisutna, ali ovdje bi napuštanje tog modela značilo jako slabljenje političke moći bilo koje političke opcije, a pogotovu HDZ-a. To klanjanje političkoj moći ostat će uvijek prisutno, a sve dok postoji ovakav klijentelistički model upravljanja, u pitanju je i borba protiv korupcije, jer je previše ljudi i ustanova u kojima se kontrolom tokova stvari mogu zadržati daleko od očiju javnosti – pesimističan je Rimac. Jednak pristup stranka pokazuje i kada se pod udarom pravosudnih ili antikorupcijskih tijela nađu njezini članovi, gdje se obrana ministara i drugih visokopozicioniranih dužnosnika pokazuje kao primarni interes.
– Stranka pokazuje da je članstvo odgovorno stranačkom vodstvu, a ne bilo kojoj drugoj instanci što, naravno, narušava logiku pravne države, ali mislim da su toga već svi svjesni – kaže Rimac.
U HDZ-u, očekivano, ovaj problem negiraju. Politički tajnik stranke Lovro Kuščević ističe, tako, da su u posljednjim mjesecima suspendirani ili isključeni neki viđeni članovi, poput župana Tomaševića i Ivana Đakića, sina šefa HVIDRA-e, saborskog zastupnika i predsjednika virovitičko-podravske organizacije HDZ-a Josipa Đakića. No, niti jedan niti drugi pod pasku pravosudnih tijela nisu došli zbog sumnje u korupciju, a što je s Božidarom Kalmetom, kojemu se sudi u korupcijskoj aferi teškoj desetke milijuna kuna? Kuščević uzvraća da je Kalmeta odustao od još jedne kandidature za funkciju zadarskog gradonačelnika, da se nije kandidirao ni za Sabor niti za bilo koju javnu funkciju, a na činjenicu da je u međuvremenu u stranci imenovan Jandrokovićevim pomoćnikom uzvraća da se ne radi ni o kakvom napredovanju, nego tek o novim stranačkim zadaćama koje je Kalmeta dobio.
‘Vasin kadar’
– Ne bih rekao da je to napredak, to je samo zadaća više, dužnost – objašnjava Kuščević i ponavlja kako se stranka drži zakonske presumpcije nevinosti te kako se s članovima ne mogu obračunavati ako protiv njih ne postoji pravomoćna sudska presuda. Pravomoćne presude, međutim, ne postoje ni u slučajevima mladog Đakića ni Alojza Tomaševića, što ih nije sačuvalo od stranačkih sankcija, a dok se u Kalmetinu slučaju pazi na presumpciju nevinosti, sasvim drukčija atmosfera vlada i kada je u pitanju drugi čovjek HDZ-a Milijan Brkić. Odnosi između Plenkovića i njegova stranačkog zamjenika od samog su početka daleko od idile, ali Brkić je na dužnost zamjenika predsjednika HDZ-a izabran na stranačkom Saboru pa ga se formalno jedino tako može i smijeniti.
No, Brkić je u posljednjih godinu dana, od otvaranja afere SMS, pod neprestanim pritiskom javnosti, naročito otkako je protiv njega pokrenuta istraga zbog navodnog presretanja elektroničke pošte bivše supruge. Iako su prethodne optužbe protiv Brkića u sklopu ove afere završavale odbacivanjem, iz stranke se svako malo u medije puštaju neslužbene najave o konačnom obračunu s Brkićem. Posljednja takva najava izjalovila se na sjednici užeg predsjedništva HDZ-a početkom ovog tjedna, ali “konačni obračun” će se kad-tad dogoditi. U HDZ-u zasad čekaju ishod DORH-ove istrage i oštro odbijaju kuloarske informacije kako se sa svih funkcija užurbano čisti “Vasin kadar”. Milijan Brkić jedan je od ljudi koje je Plenković naslijedio došavši na čelo HDZ-a. Odmah po njegovu preuzimanju stranke u javnosti se nagađalo o raspisivanju novih unutarstranačkih izbora, na kojima bi Plenković u stranačka tijela pokušao progurati sebi odane ljude, no oni se još uvijek nisu dogodili.
O unutarstranačkim izborima i dalje se govori, ovoga puta spominje se kako bi se oni mogli održati nakon euroizbora u svibnju, na kojima ankete HDZ-u daju ogromnu prednost pred svim konkurentima. No, hoće li izbora doista i biti, u vrhu stranke još uvijek nije odlučeno. U međuvremenu je u HDZ-u na djelu smjena generacija. Plenković, koji je u stranku ušao relativno kasno i kojega dio stranke još uvijek ne doživljava kao istinskog HDZ-ovca, otpočetka se okružio ljudima s kojima je kao eurozastupnik surađivao u Bruxellesu. Iz tog kruga u međuvremenu je otpao Davor Ivo Stier, koji se nije mogao pomiriti sa zaokretom HDZ-a nakon raspada koalicije s Mostom i sastavljanja nove Vlade i parlamentarne većine s HNS-om i SDP-ovim “otpadnicima”. No, asistenti koji su s Plenkovićem radili u Europskom parlamentu ostali su vjerni šefu, a on ih je nagradio mjestima na listi za Europski parlament. Upravo je ta lista trenutačno predmet tihog, ali širokog negodovanja u HDZ-ovim redovima. Iz stranačkog vodstva, naravno, opovrgavaju bilo kakvo nezadovoljstvo zbog liste, a u prilog svojim tezama ističu kako je ona na svim stranačkim tijelima potvrđena jednoglasno.
Lista bez dvojbi
– Prijedlog je utvrdilo Predsjedništvo, potom je išao na sjednicu Nacionalnog odbora i onda na najšire tijelo, Središnji odbor i ponovno je prihvaćen. Dakle, oko liste nije bilo ni najmanjih dvojbi – objašnjava Kuščević. Na nezadovoljstvo HDZ-ovaca srednje generacije, koji su godinama predano radili za stranku da bi ih sada preskočile Plenkovićeve uzdanice, za koje stranački kuloari bruje da su na listu dospjele samo zato što šef stranke ne vjeruje nikome, Kuščević uzvraća: Europska unija je nešto novo, traže se nova znanja i vještine za dobar i kvalitetan rad HDZ-a u EP-u.
– Kao članica EPP-a moramo pratiti trendove, što ne znači da se rješavamo starih članova. Dapače, naši utemeljitelji su nam jako bitni, njihovo iskustvo nam je bitno – tumači politički tajnik HDZ-a, koji je uvjeren da je spoj iskustva i mladosti dobitna kombinacija za HDZ. Negira i da su marginalizirani neki prekaljeni HDZ-ovci, koji su prije u stranci bili na visokoj cijeni, poput Tomislava Čuljka i tvrdi da su svi oni uključeni u rad stranke i da je njihovo iskustvo od velike pomoći.
Bez obzira na Kuščevićeva obrazloženja, teško se oteti dojmu da Plenković uvođenjem novih kadrova okuplja vlastitu novu generaciju HDZ-ovaca i tako smanjuje utjecaj “starog” HDZ-a.
VIDEO Bulj poklonio mlijeko Vladi:
Nemaju protivnika, opozicija nesposobna.