Ovogodišnji američki predsjednički izbori dosegli su razinu napetosti i trajanja najboljih Netflixovih binge-watch uspješnica. U posljednjoj epizodi prve sezone Pennsylvania napokon odlazi Joeu Bidenu, on prelazi magičnu brojku od 270 elektora i sve velike televizije proglašavaju njegovu pobjedu. Biden drži umirujući govor i poziva na jedinstvo Amerike i Amerikanaca. Točno polovica Amerike i većina demokratskog svijeta doživljava kolektivnu katarzu. Odjavna špica samo što nije krenula kad se u posljednjem kadru pojavi izbezumljeni Trump koji vitla palicom za golf i urla „IZBORI SU POKRADENI!“ i „MI ĆEMO POBIJEDITI!“
I točno onako kako to obično biva u Netflixovim serijama, druga sezona blockbustera Američki izbori 2020. nestvarnija je i bizarnija od prve. Donald Trump tvrdi da su izbori pokradeni i ne želi prepustiti vlast Joeu Bidenu. Njegov tim podignuo je već niz tužbi kojima se traži ponovno brojenje ili poništavanje glasova. Činjenica je zaista da glasovi u Americi nisu do kraja prebrojeni, da su rezultate u saveznim državama proglasili mediji, a ne službena izborna tijela i da među glasačkim listićima sigurno ima i nevažećih. Međutim, šanse da Trump preokrene rezultat s obzirom na trenutačnu razliku u glasovima gotovo su nikakve.
Joe Biden u trenutku dok pišem ovaj tekst ima osvojenih nešto više od 77 milijuna glasova, a Donald Trump nešto više od 72 milijuna. Obje su brojke impresivne – Joe Biden dobio je najviše glasova od bilo kojeg predsjedničkog kandidata u povijesti američkih izbora, a Donald Trump najviše od bilo kojeg predsjednika koji se natječe za drugi mandat. Ako Biden u konačnici dobije Arizonu i Georgiju, a Trump Aljasku i Sjevernu Karolinu koje im dio medijskih kuća još nije pripisao, Biden će završiti s 306 elektora, a Trump s 232. Listići će se u Americi još neko vrijeme brojiti jer Amerikanci imaju vrlo živopisne izborne procedure koje uključuju cijeli niz kombinacija, od dopisnog glasovanja oko kojeg Trump već mjesecima konstruira narativ izborne prijevare, do tzv. privremenih listića na kojima čovjek glasa ako primjerice ne donese osobni dokument pa se taj listić tek naknadno pribraja, nakon što birač dostavi dokument itd. Sve to odugovlači proces brojenja glasova, međutim, prijenos vlasti u Americi obično započinje puno prije nego što se svi glasovi prebroje, odnosno čim postane jasno tko je izgledni pobjednik. Ključnu ulogu u tome ima državna agencija za opće poslove čiji šef potpisuje pismo u kojem konstatira tko je pobjednik izbora, nakon čega budući predsjednik počinje konzultacije i brifiranje s članovima službi, administracije itd. Budući da su Republikanci podigli niz tužbi i da će se glasovi sigurno ponovno brojiti u Georgiji jer je razlika u glasovima manja od jedan posto, šefica agencije Emily Murphy, inače Trumpov kadar, u ovom trenutku ne želi izdati to pismo i blokira prijenos vlasti.
Usporedbe radi, prijenos vlasti s Obamine administracije na Trumpovu 2016. godine započeo je već tjedan dana nakon izbora, a jedini izbori u modernoj povijesti u kojima je taj proces odgođen za nekoliko tjedana su oni 2000. godine kada je George W. Bush pobijedio Ala Gorea nakon ponovnog prebrojavanja glasova na Floridi. No i tada je Bill Clinton odobrio neformalne brifinge za Busha, kako stvari ne bi stajale i kako bi tranzicija bila bezbolna. Za razliku od ovih izbora na kojima Biden uvjerljivo vodi, Bush je tada pobijedio sa samo jednim elektorskim glasom više i oko 500.000 popularnih glasova manje od Gorea. Zanimljivo je da je isti taj Bush jedan od rijetkih republikanaca koji su prije nekoliko dana čestitali Bidenu na pobjedi.
Dobri poznavatelji izbornog prava u Americi kažu kako ne vide puno prostora da Trumpov tim pravno ospori rezultate izbora, pogotovo zato što su na izborima za Senat i Zastupnički dom Kongresa Republikanci ostvarili dobar rezultat pa je njihova teza da je nepravilnosti bilo samo tamo gdje su loše prošli prilično nategnuta. Osim toga, stvarnih dokaza o sustavnoj izbornoj prijevari nema i dosad savezni suci nisu imali previše sluha za njihove tužbe i prigovore.
Međutim, situacija u Americi nije nimalo ugodna. Prvi put u toj zemlji predsjednik koji gubi izbore ne želi predati vlast. Vješti spin-majstori u Trumpovu timu već su u prvim satima nakon izbora pustili konstrukciju o „legalnim“ i „ilegalnim“ glasovima i tako Trumpovu taboru dali mantru koji ponavljaju svi odreda, od Ivanke do Trumpovih pristalica na ulicama. Ako slušate njih, oni se samo bore za regularnost izbora i brane američku demokraciju od nezapamćene izborne pljačke, a konstrukcije o izbornoj prijevari šire se kao metastaze.
Bidenu su na izbornoj pobjedi čestitali gotovo svi svjetski državnici, ali samo nekoliko republikanskih senatora i kongresnika na kojima je, realno, velik pritisak. S jedne strane mediji i Demokrati pozivaju ih da „naprave pravu stvar”, „postupe moralno“, „obrane američke institucije“ i tako redom, no s druge strane, njima je potpuno jasno koliku podršku Trump uživa u svojoj biračkoj bazi. On je svojim politikama, ali i svojim brutalnim i autentičnim stilom uspio mobilizirati vojsku fanova koji su dušom i srcem uz njega i Republikanci ih nipošto ne žele iznervirati. Trump je, između ostalog, uspio pokrenuti kulturnu mobilizaciju stanovništva koje se u javnom liberalno-intelektualnom diskursu osjeća zakinuto, poniženo i izolirano.
Osim toga, Republikanci znaju da im o podršci baze još uvijek ovisi većina u Senatu. Naime, od 100 mjesta u Senatu, 48 su osvojili Demokrati, 50 će osvojiti Republikanci, a za dva senatorska mjesta u Georgiji kandidati će se boriti u drugom krugu izbora koji će se održati u siječnju 2021. Ukoliko ih kojim slučajem osvoje Demokrati, o većini u Senatu odlučuje potpredsjednik Amerike koji je ujedno i predsjednik Senata. Ako se ne dogodi nešto dramatično, to će biti Kamala Harris. Time bi i Senat prešao u ruke Demokrata koji već imaju većinu u Zastupničkom domu što bi bio ogroman udarac za Republikansku stranku. U međuvremenu, Trumpova kadrovska čistka u ministarstvu obrane i Pentagonu podiže nervozu, a većina Republikanaca još uvijek pleše po žici. Oni se za sada drže poruke da su Trumpovi zahtjevi za utvrđivanje valjanosti glasova u okvirima ustava i zakona, što je točno.
S druge strane, Biden i njegov tim pripremaju se za preuzimanje vlasti i samostalno odrađuju ono što se inače odrađuje u suradnji s administracijom na odlasku. Sve to pokazuje ne samo da postoje dvije Amerike, nego u Americi postoje i dvije paralelne stvarnosti. U jednoj je Amerika dobila novog demokratskog predsjednika i prvu ženu potpredsjednicu, a u drugoj je Trump na putu da dobije izbore, nakon što se prebroje svi glasovi i sasijeku zavjere i prijevare kojima ga se želi zbaciti s vlasti. S obzirom na to da je i ova druga Amerika potpuno uvjerena u vlastitu interpretaciju stvarnosti, jasno je da će druga sezona izborne uspješnice biti krajnje napeta i puna obrata.
Trumpov tim će tužbama pokušati maksimalno razvući proces, ali prvi važan datum do kojeg će se stvari ipak razjasniti je 14. prosinca kada elektori glasaju za predsjednika. I tu postoji nekoliko bizarnih scenarija, primjerice da republikanski dužnosnici u saveznim državama u kojima je pobijedio Biden pokušaju “iskemijati” da o predsjedniku glasaju neki drugi elektori, a ne oni koje je imenovala Demokratska stranka. Međutim, to su distopijski scenariji koji već ozbiljno ulaze u zonu sumraka demokracije.
Donaldu Trumpu 20. siječnja 2021. završava mandat i Trump će po svoj prilici tada morati napustiti Bijelu kuću, ali njegova ostavština sigurno neće tako brzo napustiti Ameriku. Trump nije podijelio Ameriku nego je potpalio postojeće rascjepe i postao ikona Amerike koja vjeruje u „pušku, Boga i domovinu“ i koja ima malo toga zajedničkog s hipsterskim životnim stilom New Yorka, Washingtona ili San Francisca. Progresivna Amerika prema tom dijelu stanovništva mora se prestati odnositi kao prema „jadnicima“, kako ih je u prošloj kampanji nazvala Hillary Clinton. U protivnom mogu vrlo brzo očekivati uspon nekog novog Trumpa. Tko ne vjeruje, neka posluša Blakea Sheltona i njegov megahit „Kiss my country ass“, uz čije stihove se odjavljujemo i čekamo sljedeću sezonu izbornog blockbustera: „... and I ain’t scared to grab my gun and fight for my homeland, if you don’t love the American flag – you can kiss my country ass“.
sustavna izborna prijevara