Ivan Vilibor Sinčić, predsjednički kandidat Živog zida, u utrku za Pantovčak ušao je kao najmlađi i najneiskusniji izazivač. Taj mršavi mladić, zakopčan u crnom kaputu, odradio je 45 minuta razgovora vrlo smireno. Taj je dan ili u kratkom periodu, ako sam dobro zapamtila, odradio 11 intervjua, pet televizijskih nastupa... Nekako je dojam da ga to ne umara, uostalom veliki dio njegove kampanje svodi se na medijsku promociju budući da nema veliku stranku ili velike donatore iza sebe koji bi ga financirali.
:: Koliko imate godina?
Imam 24 godine, navršio sam ih u kolovozu.
:: Još studirate?
Još sam na fakultetu na diplomskoj razini. Studiram na Fakultetu elektronike i računarstva.
:: S obzirom na vaše godine, prilično je hrabar potez što ste se upustili u predsjedničku kandidaturu?
Da. Uvijek sam bio hrabar. Rado bih se kandidirao sa 65, a ne sa 25. Ali sada postoje problemi koji muče društvo i treba nešto napraviti. Ako mi nešto ne napravimo, neće nitko.
:: Biste li sami glasali za predsjednika za nekog tako mladog kao što ste vi? I da se kandidira netko od 40-ak godina i bude izabran, smatrao bi se izuzetno mladim. Je li vam uopće zamislivo da bude izabran netko tako mlad poput vas?
Naravno da mi je zamislivo. Nema alternative. Kada bi postojala alternativa, netko tko bi brinuo za državne interese i potrebe ljudi, a da je stariji od mene, naravno da bi bio bolji kandidat. Imamo tri kandidata, predstavnike starog sustava. I koga god od njih troje da se izabere, ništa se neće promijeniti. Ja sam, nažalost, jedina alternativa. Nadam se da će ljudi to prepoznati.
:: Zašto kažete nažalost?
Zato što u našem društvu nedostaje svijest, žar da se nešto promijeni. Živi zid je nešto konkretno radio i tu smo. Pljuska smo u lice svima koji su govorili da nećemo uspjeti ni sakupiti 10.000 potpisa. E pa jesmo i idemo dalje.
:: S obzirom na vaše godine, veliki je problem nedostataka iskustva; i životnog i političkog. Koliko će vam to biti problem?
Bilo bi sjajno da imam još iskustva. Politikom i društvom bavim se zadnje četiri godine. Imam dosta znanja u odnosu na svoje godine. Još od djetinjstva, od svoje 9.-10. godine, čitao sam povijesne knjige, enciklopedije...
:: Kako se to dogodi da dijete od devet godina čita takvu literaturu?
Oduvijek me zanimalo sve, širok spektar znanja.
:: Kakav ste bili učenik u školi? Jeste li bili štreber?
Bio sam odličan učenik, najbolji u generacijama. Doduše, u srednjoj školi bio sam drugi jer je kolega imao bolje ocjene iz latinskog. Da sam bio prvi, dobio bih izravan upis na FER.
:: Kakve su ocjene sada na fakultetu?
Na faksu se to sve malo srozalo. Promijenila se sredina, vidio sam da nije sve u knjigama i znanju. Da se treba brinuti za ljude i društvo pa sam se posvetio tome.
:: Odakle tolika socijalna angažiranost i taj aktivizam? Mladom je čovjeku primjerenije da se bavi izlascima i stvarima koje su u skladu s njegovim godinama.
Potreba dolazi iz moje osobnosti. Kada mogu pomoći ljudima, to me progoni da napravim. S druge strane, ima jedna sebična crta jer znam da i mene čeka životna borba i agonija. Vidim kako prolaze moji roditelji i susjedi.
:: Iz kakve ste obitelji?
Iz građanske sam obitelji, iz nekadašnjeg srednjeg sloja. Moj je otac diplomirani inženjer strojarstva, a majka je ekonomistica sa srednjom školom. Trenutačno je nezaposlena.
:: Rođeni ste u Karlovcu, imate li braće i sestara?
Da, roditelji mi tamo žive. Imam stariju sestru i dva mlađa brata.
:: Kako je vaša obitelj živjela u Jugoslaviji, a potom u Hrvatskoj?
Moji se nikad nisu bavili politikom. Djed je bio radnik, u prošlom sistemu živio je pristojno, mogao je sagraditi kuću i školovati djecu. U ovom novom sistemu došlo je do silnih socijalnih problema i u Karlovcu. Grad je sa 70.000 pao na 50.000 stanovnika. Po gradu su poslovni prostori zatvoreni, grad je pust, hladan, a predivan je.
:: Pomažu li vam roditelji dok studirate ili radite uz fakultet?
Studiram, ali sad je fakultet stavljen u hladni pogon. Radim, ali dijelom me pomažu roditelji. Honorarno radim u jednoj projektantskoj tvrtki. Projektiram elektroinstalacije. Na dopustu sam dok je kampanja.
:: Jedan ste od osnivača udruge Živi zid?
Jedan sam od osnivača pokreta Živi zid. Sve je počelo 2012. godine u Zadru. Željeli smo pokazati što sustav radi ljudima, ali i pomoći im. Poslije je osnovana udruga Stop deložacijama koja je povezana sa Živim zidom.
:: Koliko imate članova?
Po statutu udruga nema članova, ali ima stotine aktivnih i tisuće pasivnih simpatizera. S političkim angažmanom u predsjedničkoj kampanji i pripremama za parlamentarne izbore bit će i više simpatizera. Živi zid je registriran kao politička stranka.
:: Kažete da su uz vas ljudi koji su u blokadama, pod ovrhama, da ljude želite riješiti dužničkog ropstva. Kako to možete provesti i je li pošteno prema nekom tko plaća kredit nekoga drugoga samo tako riješiti dugova?
Ako govorimo o financijskom sustavu u Hrvatskoj – on je prijevara. Imate nešto što se zove Ponzijeva shema, dakle piramidalna shema, po kojoj se krediti ne mogu vratiti. Može ih otplaćivati samo jedan manji broj ljudi.
:: Ponzijeva shema je kazneno djelo, može li se uopće uspoređivati s kreditima?
Da, kazneno je djelo jer nitko ne progoni bankara koji dopušta takav sustav niti ne kažnjava HNB jer ne kontrolira banke.
:: Samo da razjasnimo u kojem je segmentu nešto kazneno djelo ako čovjek dođe u banku i pod određenim uvjetima digne kredit koji je potom obavezan vraćati?
To je kazneno djelo jer čovjek nije upozoren da vrlo vjerojatno neće moći vratiti kredit. Prema podacima HNB-a, 16 posto kredita je nenaplativo. Ako se uzmu i krediti koje su banke dale državi, a koje država neće nikada moći vratiti, postotak je i veći.
Foto: Dino Stanin/PIXSELL
:: Znaju li ljudi uopće upravljati svojim financijama, odnosno da ne troše više od onoga što imaju. Jedna su priča krediti u švicarcima, što se zaista može nazvati prijevarom jer ljudi nisu bili adekvatno upozoreni da tečaj franka neće uvijek biti na toj razini, ali može li se cijeli taj sustav nazvati prijevarom?
Ako ljudi plaćaju kamatu 7-8 posto uz valutnu klauzulu, umjesto da plaćaju 2-3 posto, onda se treba zapitati što radi HNB i što radi država. Tvrdnja da je država previše trošila i da su neki građani trošili i zaduživali se preko svojih mogućnosti je točna. Ali isto tako neki uzimaju kredite da bi podmirili osnovne životne potrebe. Da su manje trošili, sporije bi se zaduživali, ali stanje bi bilo isto.
:: Po kojem biste se kriteriju otpisa zalagali za oprost dugova građanima, odnosno za njihovu deblokadu?
Prvo treba uspostaviti institucije koje će obaviti taj posao. Potrebni su funkcionalno Državno odvjetništvo i Državna revizija. Potrebno je srediti birački popis kako bi Sabor bio stvarno predstavničko tijelo hrvatskih građana. Ne radi se samo o bankama i dužničkom ropstvu. Prvo treba poništiti postupak pretvorbe i privatizacije u kojem su ukradene stotine milijardi tadašnjih maraka. Točno se zna tko je i kada i kamo odnio taj novac, ali nedostaje politička volja da se on vrati. Hrvatska ima slinu imovinu, ali nikada nije napravljena revizija da se vidi što sve točno posjeduje. U suštini – Hrvatska nije nikome dužna. Prema doktrini međunarodnog prava, doktrini nepravednog duga, može se tražiti otpis dugova kao što su to učinile neke druge zemlje u svijetu. Dakle, moj plan sastoji se od povrata ukradenog i revizije svih dugova.
:: To sve djeluje poprilično utopistički, ali, recimo, priča o zabrani deložacije ljudi iz jedine nekretnine sasvim mi je u redu.
Jedno su deložacije u privatnim sporovima, kada se rodbina posvadi oko imovine, ali deložacije zbog duga nešto su potpuno drugo. Kada bismo dobili priliku, momentalno bismo zaustavili deložacije iz jedine nekretnine, dakle iz domova, deblokirali bismo i sve račune.
:: Kako biste deblokirali sve račune i zašto sve?
Imamo više od 300.000 računa u blokadi, prema Ovršnom zakonu oni su godinu dana u blokadi dok se ne naplati potraživanje. Ako se ne naplate, ide se na ovrhe nekretnina. Protiv smo instituta blokade. Građane i tvrtke treba odblokirati i na drugi način riješiti ta dugovanja.
:: S obzirom na svoje ovlasti, predsjednik ne može učiniti apsolutno ništa kad je riječ o deblokadama, ali i deložacijama.
Ne može po sadašnjim ovlastima, ali može utjecati na društvo, može pritiskati institucije. Ali ono što je najvažnije, predsjednik ima pristup medijima i može svakodnevno govoriti o tajkunima čije kaznene prijave godinama leže po ladicama i inzistirati da se to riješi. To je posao predsjednika. Kad bi bilo potrebno, spreman sam na referendum kojim bi se ponovno vratio polupredsjednički sustav.
:: Mislite da bi to bilo u redu?
Da, imamo niz država koje imaju taj sustav, od SAD-a nadalje.
:: Nije ni njima bajno.
Nije, zbog financijskog sustava koji imaju. To je problem generacija koji se sada mora riješiti. Prvo se ekonomija razvijala, sad smo u sljedećoj fazi. Ne samo mi nego ljudi diljem svijeta, od Italije i Beppea Grilla, Španjolske, postoje stranke diljem svijeta i pokreti koji žele reformirati financijski sustav. To je generacijska borba. Možda nećemo u tome odmah uspjeti, ali za 20 godina to će biti neizbježno. Nismo protiv bankarskog sustava, ali smo protiv toga da su banke same sebi svrha.
:: Pratite politiku pa ste mogli primijetiti da su Laburisti imali priču sličnu vašoj kada je riječ o bankama. No oni su nakon jednog izbornog ciklusa i naglog uspona praktički propali.
Oni su skrenuli s puta. U samom startu nisu imali program, čitao sam što su predstavili kao program 2011. Dio o monetarnoj reformi uopće nisu imali u programu. Trebali su fokus staviti na to i ne se baviti sekundarnim pitanjima.
On je moj dobar prijatelj. Ima svojih mana, ali on je jako dobar dečko. U mojoj kampanji obavlja tehničku ulogu, odgovara na mailove
:: Kažete da je troje preostalih kandidata iz istog legla, što vam to znači?
Hoću reći da je nakon raspada bivše države 70.000 ljudi otišlo u HDZ, a 40.000 u SDP. Ti ljudi očito nisu bili čvrsta karaktera. Da jesu, otišli bi u mirovinu sa svojim stavovima i vrijednostima. Oni su samo promijenili stranačku iskaznicu i zadržali fotelje. Ti isti ljudi potom su sudjelovali u pljački privatizacije. Da je privatizacija provedena po uzoru na češki model, gdje se vaučerima davala imovina radnicima, sve bi bilo bolje i poštenije. Prema nalazu državne revizije iz 2002. godine 98 posto svih postupaka pretvorbe i privatizacije bilo je protiv zakona. Nakon tog izvješća trebalo je pozvati DORH da obavi svoj posao i poništi tu privatizaciju.
:: Koje su daljnje ambicije Živog zida? Predsjednički izbori samo su platforma da skrenete pozornost na sebe. Idete li i na parlamentarne izbore?
Prije svega, ovo ne bismo činili da ne moramo. Nitko drugi nije htio govoriti o tim temama. Najradije bismo živjeli nekim životom daleko od politike, ali idemo do kraja. Najavljujem pohod na Sabor, ako stanovništvo prepozna naš program, mi ćemo ga provesti. Ništa nije nemoguće, nitko nije vjerovao da ćemo skupiti 10.000 potrebnih potpisa, a skupili smo ih 16.000.
:: Tko je sve sudjelovao u prikupljanju potpisa? Jesu li točne informacije da vam je pomogao i Mijat Stanić iz Nezavisnog cestarskog sindikata?
Ne, nijedan sindikat nije u tome sudjelovao. Koliko je meni poznato, Mijat Stanić imao je određene simpatije prema nama. No u prikupljanju potpisa on se nije angažirao. To su radili naši aktivisti, volonteri, članovi. Njih oko 300. Budući da su imali i svoje obaveze, nitko nije radio punu smjenu. :: Mijat Stanić pomalo vam je sličan. Bori se protiv sustava, na strani je radnika, ima tu izraženu crtu društvene angažiranosti. Poznajete li se osobno?
Poznajemo se, imamo slične stavove u dosta pitanja. Vjerujem da ćemo moći surađivati.
:: Don Ivan Grubišić je tražio da mu date svoje potpise, a on će zauzvrat zastupati vaše stavove u kampanji te kao eventualni predsjednik. Kako se to točno dogodilo? Kako je došao do vas i što je predložio?
Nekoliko dana prije završetka skupljanja potpisa, nazvao nas je njegov emisar i pozvao na sastanak. Na tom sastanku prisustvovalo je još nekoliko ljudi, i jedan gospodin koji je također skupljao potpise. Sve u svemu, mi, kao mladi ljudi, trebali smo se povući i pružiti podršku don Grubišiću, koji bi se tada borio za mlade, za ukidanje vjeronauka u školama i protiv crkvenog poreza. Kao netko tko se godinama bori protiv monetarne okupacije i kreditnog sustava, jasno je da ne možemo podržati one koji su dio tog sustava. Ponajprije smo izašli na ove izbore kako bismo napokon, nakon četiri godine apsolutne cenzure, ljudima mogli reći da nisu sami krivi za stanje u kojem su se našli i da je ova kriza umjetno izazvana.
:: Vidite li na političkoj sceni nekoga s kime biste mogli surađivati ako ostvarite uspjeh? Je li to možda Mirela Holy, koju se percipira kao najpošteniju od svih političara.
Ne postoji nikakva šansa da surađujemo s ORaH-om Mirele Holy, to je za nas drugi SDP. Nemamo povjerenje ni u njihov program ni u promjene koje su najavili. Pozivaju se na Plan 21 za koji se u startu znalo da od njega neće biti ništa.
:: Što osobno mislite o Mireli Holy?
Moje mišljenje o gospođi Holy je razočaravajuće. Žao mi je što je odstupila s mjesta ministrice nakon prijetnji tzv. zelene mafije, trebala je ustrajati.
:: Ona je smijenjena, nije mogla protiv smjene.
Trebala je poslije reći o čemu se radi i ustrajati do kraja. Neke stavove dijelimo s ORaH-om, recimo o legalizaciji industrijske i indijske konoplje.
:: Dakle, nitko na političkoj sceni nije vam prihvatljiv?
Nijedna od velikih stranaka koje su sudjelovale u obnašanju vlasti nije nam ideološki ni kadrovski srodna. Jedino možemo surađivati s manjim strankama i pokretima koji još nisu uspjeli doći do izražaja. Ali ne bih sada o detaljima.
:: Uzor vam je Gandhi?
Da. Nas proglašavaju nekakvim anarhistima i ljevičarima, a mi smo jednostavno nezadovoljni mladi ljudi koji pokušavaju naći rješenje za naše društvo. Ganhdi je svojom borbom protiv britanskog carstva, svojim građanskim neposluhom utro put mirnim pokretima. To je naša deviza, nikada ne koristimo nasilje, samo građanski neposluh. Kršimo zakone, ali samo na prekršajnoj razini. Ne možete režim pobijediti nasiljem, on ima daleko više oružja.
:: Koliko ste imali godina kada ste se aktivirali u Živom zidu?
Tada sam imao 22 godine.
:: Prije toga niste se bavili aktivizmom? Kako ste se našli u toj ekipi?
Tijekom prosvjeda protiv Vlade Jadranke Kosor koje je organizirao Ivan Pernar.
:: Kakva je vaša suradnja s Pernarom?
On je moj dobar prijatelj. Ima svojih mana, ali on je jako dobar dečko. U mojoj kampanji obavlja tehničku ulogu, odgovara na mailove.
:: Koji vam se klik u glavi dogodio te ste počeli baviti aktivizmom?
Studirao sam, bavio sam se vlastitim projektima iz tehničkog područja, svojim patentima.
: Kako biste sami sebe opisali, jeste li društveni ili više zadubljeni u knjige?
Svakako sam više zadubljen u knjige i tehničko znanje, ali i u povijest i razvoj društva nego što sam za izlaske i putovanja.
:: Kako ćete financirati kampanju, dobivate li donacije?
Naši volonteri i građani koji podupiru naš program naši su glavni donatori. I da imamo milijune, ne bih ih potrošio na kampanju.
:: Kako vam uopće izgleda kampanja?
Ona se sastoji iz tri dijela. Jedna trećina su sučeljavanja, druga izjave za medije te performansi i druženje s građanima, a treća trećina dijeljenje je letaka, kampanja od vrata do vrata.
:: U kampanji već dolazi do izražaja da vas se podcjenjuje i zbog godina, što mislite kako će to sve skupa izgledati u sučeljavanjima s preostalo troje kandidata?
Vjerujem da će prepoznati mlade snage i da će nas morati ozbiljno shvatiti. U protivnom neće se ništa promijeniti. Programi Kujundžića, Kolinde i Josipovića samo su načelno različiti. U suštini su programi koje su napisale određene strukture, iste one koje su sudjelovale u otuđivanju imovine građana od devedesetih.
:: Kažete da su predstavnici tog starog sustava Sanader, Škegro, Luković i Šeks? Zašto baš oni?
Gospodin Škegro sudjelovao je u monetarnom uništenju zemlje, izdao je monetarni suverenitet. Odgovoran je zato što je 1994. godine, kada je uvedena kuna, uveo tečaj koji je bio 30 posto jači nego što je trebao biti. To je sustavno uništavalo proizvodnju. Sanader je priča za sebe, reći ću samo da je odgovoran za otuđenje Ine. Tvrtku koja je vrijedila 80 milijardi eura, samo nalazišta u Siriji, on je dao za sitniš.
:: Šeks?
On je ideolog tog sustava, kreator Ustava. Bio je potpredsjednik Sabora kada su se donosile odluke o pretvorbi i privatizaciji.
:: Koga ste vi kao birač dosad birali na izborima?
Uvijek manje zlo. Uvijek sam mislio da će ljudi koji su akademski obrazovani biti bolji izbor, ali pokazalo se da mnogi s doktoratima rade protiv svog naroda.
:: Kako biste sebe svjetonazorski opisali?
Ja sam slobodan čovjek, imam svoje stavove i ne namećem ih drugima.
:: Jeste li za gay brakove?
Da sam običan građanin, rekao bih svoj stav.
:: Pa “wanna be” predsjednik tim više mora reći svoj stav.
Kada riješimo esencijalne probleme, onda ću odgovarati i na ta pitanja.
Bravo Sinčiću, imaš moj glas a i ostatak ekipe će glasati za tebe ! Banda lopova i mafijaša nam je uništila Hrvatsku, vrijeme je da ih skinemo sa vlasti !