Gradili smo autoceste i sve smo karte bacili na njih. Dobili smo u ovih 20-ak godina tako više od 1000 kilometara autoceste, utukli u njih nekoliko desetaka milijardi kuna i sad se po tim novim, modernim prometnicama vozimo u starim automobilima. To je jedan od zaključaka koji se može izvući čitajući prijedlog Strategije prometnog razvoja Hrvatske od 2017. do 2030. godine koji je trenutačno u javnoj raspravi.
O starosti voznog parka hrvatskih građana već se pisalo, automobili su nam iz godine u godinu sve stariji, pogotovo nakon što smo ušli u EU i tako počeli unositi sve više rabljenih automobila iz država članica Unije. No u Strategiji su na jednom mjestu izračunate u detalje i godine drugih prijevoznih sredstava u Hrvatskoj – autobusa, vlakova, tramvaja, brodova odnosno trajekata. A ti podaci su više nego zabrinjavajući.
U Osijeku se tako ljudi voze u tramvajima prosječne starosti 45 godina, u Splitu su neki autobusi javnog prijevoza prešli 30 godina, prosječna starost brodova Jadrolinije veća je od 31 godinu. I stoga nije ni čudno da se kod nas javnim prijevozom koristiti svega 12 posto putnika. Njih 51 posto vozi se u automobilima, a čak je ljudima kod nas puno draže pješačiti nego se truckati u starim autobusima, tramvajima, vlakovima.
Tako u Hrvatskoj pješači 30 posto putnika. Vozni park javnog prijevoza kao uglavnom i infrastruktura kojom se on koristi stari su jer jednostavno nismo imali novca da ih moderniziramo. A onaj novac koji smo mogli posuditi, potrošili smo na uglavnom na autoceste. Dobra stvar nam se dogodila u međuvremenu, a to je što smo postali članica EU. Tako su nam se osim mogućnosti unosa rabljenih automobila, otvorile i brojne prilike za povlačenje sredstava iz EU fondova.
Na političarima je sad da provedu mjere navedene iz Strategije i zasuču rukave oko EU fondova. S tom kombinacijom vrlo se lako može povećati onih onaj udio od 12 posto ljudi koji koriste javni prijevoz i smanji onih 51 posto koji putuju osobnim automobilima.
Dođeš u auto salon, narućiš auto, na njega platiš pdv, trošarinu, carinu ako nije iz eu, odeš ga osigurati i registrirati, platiš pdv, naknadu za ceste, naknadu troškova koji prethode registraciji (smješak pice na šalteru valjda), odeš natočiti gorivo jer nejde na zrak i tu platiš pdv, trošarinu, naknadu za ceste, pa nedaj bože da se autoputom voziš, jer tu je cestarina, pdv, pa te još kazne jer voziš auto mlađi od 10 godina i na regi ti oderu i porez na vozilo do 10 godina starosti, pa ti na redovnim servisima dernu opet pdv, a ako si ga kupio na kredit, evo javnobilježničkog dreka koji te odere prema visini kredita za to šta ti je pročitao ugovor s bankom koji si i onako već potpisao i još traži nekakvu javnobilježničku "nagradu"...bog te j.bo, pa se ti pitaj zašto vozimo stare krame, osim šta te i poslodavac j.be s malom plačom, jer i njega država je.e s nametima na te plače, pa si ni ne možeš priuštiti neki noviji auto.A ak kupiš polovni, e tu je još i porez na kupnju, pa javnobilježnička "nagrada"...