U parku Bijele kuće nedavno je potpisan sporazum o uspostavljanju diplomatskih odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata te Bahreina. Dok je za ove tri zemlje to povijesni čin, za Palestince je to sporazum sramote i izdaje. Američki predsjednik Donald Trump na svečanoj ceremoniji u Bijeloj kući ugostio je oko tisuću uzvanika pred kojima su izraelski premijer Benjamin Netanyahu i ministri vanjskih poslova UAE Abdullah bin Zayed Al Nahyan i Bahreina Abdul Latif bin Rashid Al Zayani, službeno uspostavili diplomatske odnose.
Indikativno je da bi ovaj sporazum mogao donijeti dramatične promjene u odnosu snaga na Bliskom istoku, a američkom predsjedniku Donaldu Trumpu donijeti titulu mirotvorca na vrhuncu izborne predsjedničke kampanje, u vrijeme kada John Biden prema svim anketama u SAD-u debelo vodi. Postizanjem sporazuma nazvanim „Abrahamovi dogovori“, UAE i Bahrein su postale prve države Zaljeva koje su normalizirale diplomatske odnose s Izraelom. Očekuje se kako će mnoge arapske zemlje sada krenuti putem tih dviju država, među kojima su Saudijska Arabija, Oman, Katar, Maroko i Sudan.
Saudijsko približavanje Izraelu
Zanimljivo je da je Saudijska Arabija posljednjih godina otvorenija za Izrael. To je rezultat nekoliko procesa. Prije svega, Saudijskoj Arabiji prijeti Iran i ona je u Jemenu u ratu protiv snaga koje podržava Iran. Riyad se, zanimljivo, protivi Muslimanskom bratstvu, zbog čega je već raskinuo odnose s Katarom. Saudijska je Arabija bila na čelu arapske inicijative za priznavanje Izraela 2000-ih, koja je u zamjenu za priznanje od Izraela tražila povlačenje sa Zapadne obale.
Jedan od uvjeta prodaje američkog naoružanja Saudijskoj Arabiji bio je i normalizacija odnosa s Izraelom i taj se biznis nije mogao ostvariti bez blagoslova Izraela. Već dulje vrijeme saudijski mediji pripremaju Saudijce za realizaciju dogovora o normalizaciji odnosa s Izraelom. Naime, svojim analizama i tekstovima pokušavaju prikazati da je Iran najveći neprijatelj Saudijskoj Arabiji, a ne Izrael, koristeći se čak stihovima iz Kurana u kojima se kaže da je i Tora Božja knjiga. Upravo je Saudijska Arabija ta koja će zasigurno za sobom povući ostale arapske zemlje. Oman je, kao i druge zaljevske države, zapravo bio otvoren za rasprave s Izraelom 1990-ih. Premijer Shimon Peres posjetio je Oman 1996. Ta je zemlja, poput Katara, nekada imala izraelski trgovinski ured. Zatvoren je u listopadu 2000. godine.
U listopadu 2018. premijer Benjamin Netanyahu otputovao je u Oman i sastao se sa sultanom Qaboosom bin Saidom. Omanski ministar nadležan za vanjske poslove Jusuf bin Alawi tijekom sljedećih razgovora u Manami dao je pozitivne komentare o prihvaćanju Izraela u regiji. Smatra se da je Maroko također jedna od država na popisu za normalizaciju odnosa s Izraelom u skorije vrijeme. Izraelsko-marokanske veze sežu u 1960-e, u Maroku postoji židovska zajednica, a zemlja je posljednjih godina napravila neke geste koje pokazuju približavanje usprkos zastoju u diplomatskim odnosima.
Iako su u Kataru na vlasti sljedbenici Muslimanske braće, Katar i Izrael imali su povijesno tople odnose u 1990-ima, a prije nekoliko godina smatralo se da je prvi na redu za normalizaciju odnosa. Katar je u pregovorima između Hamasa i Izraela u Pojasu Gaze igrao ključnu ulogu. Većina Izraelaca vidi Katar kao potencijalno pozitivan utjecaj na Bliskom istoku. Bivši ministar obrane Avigdor Liberman otkrio je putovanje šefa Mossada u Katar u veljači 2020. Liberman se 2018. godine susreo s katarskim ministrom vanjskih poslova. Iako nema javnih diplomatskih odnosa, Izrael i Katar smatraju se prijateljskim zemljama.
Za mnoge analitičare normalizacija odnosa tih zemalja s Izraelom nije ništa čudno jer sve su naznake pokazivale kako se politika kreće u tom smjeru, a to dokazuje i konferencija koja se pod nazivom “Prosperitet za mir” održala u glavnom gradu Bahreina Manami 25. i 26. lipnja 2019., na kojoj je SAD predstavio ekonomski dio dugoočekivanog plana za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba. Taj će se plan primijeniti ako se prihvati širi politički mirovni plan. Arhitekt tog plana je Trumpov zet i viši savjetnik Bijele kuće Jared Kushner, koji ga je nazvao “dogovorom stoljeća”. Kushner svojim planom predviđa stvaranje palestinske države na području Zapadne obale i Pojasa Gaze te na dijelu teritorija Sinaja. Međutim, ovaj plan sadrži i točke koje ne idu u prilog Palestincima, kao što je prepuštanje cijelog teritorija Jeruzalema Izraelu i održavanje većinskog dijela ilegalno sagrađenih židovskih naselja na Zapadnoj obali. Isto tako, u plan nije uključen ni povratak gotovo šest milijuna palestinskih izbjeglica koje je Izrael raselio. Za Palestince je predviđena financijska pomoć te prijedlog da predgrađe Jeruzalema, grad Abu Dis, proglase za svoj glavni grad. Gradić Abu Dis nalazi se istočno od Jeruzalema, samo je dva kilometra udaljen od džamije Al-Aqsa i nalazi se tik uza zid koji su podignuli Izraelci, a koji odvaja palestinski teritorij od izraelskoga. Kushnerov je plan imao punu potporu Saudijske Arabije, Egipta i UAE-a te ostalih zemalja Zaljeva jer on se mnogo puta, što javno što tajno, sastajao sa saudijskim princem bin Salmanom, koji je dao punu potporu njegovu planu.
Zaljevske zemlje, koje su uglavnom bile financijeri raznih militantnih palestinskih organizacija, a naposljetku i palestinske samouprave, zaboravile su na Palestince i palestinsko pitanje zbog svog neprijateljstva prema Iranu. Naime, danas je Izrael od neprijatelja postao saveznik, a Iran od zemlje saveznice postao je najveći neprijatelj. Saudijski prijestolonasljednik i budući kralj Mohammed bin Salman prvi je put javno rekao da Izrael ima pravo na državu iako je formalno u ratu s Izraelom još od 1948. godine. Bin Salman je šokirao arapsko-islamski svijet svojom izjavom kako Izraelci imaju “pravo” na svoju nacionalnu državu isto kao i Palestinci, što se smatra novim znakom približavanja Riyada Izraelu.
– Naša zemlja nema problema sa Židovima – rekao je bin Salman, čija se sunitska kraljevina sve više približava Izraelu, prije svega u svjetlu zajedničkog neprijatelja u regiji, šijitskog Irana. Izraelski premijer Netanyahu je nedavno svoju zemlju nazvao “nezamjenljivim saveznikom” arapskih zemalja suprotstavljenih šijitskom Teheranu. Da se stvara pakt protiv Irana, dokazuje i činjenica da je SAD, paralelno s potpisivanjem sporazuma o normalizaciji odnosa pojedinih zaljevskih zemalja s Izraelom, jednostrano proglasio kako su UN-ove sankcije Iranu ponovno na snazi i najavio da će kazniti sve koji ih budu kršili, potičući tako napetosti u svijetu.
Vanjskopolitički analitičar i suradnik na Sveučilištu u Puli Branimir Vidmarović vjeruje kako bi Sudan mogao biti prva sljedeća zemlja koja će potpisati sporazum o normalizaciji odnosa s Izraelom.
– Sudan je u iznimno teškom gospodarskom položaju i međunarodnoj izolaciji zato što se uz Sjevernu Koreju, Iran i Siriju nalazi na SAD-ovu popisu država koje sponzoriraju terorizam. Normalizacija odnosa s Izraelom bi mogla poboljšati položaj Sudana. U tom smislu, Sudan je za SAD laka meta na koju se može izvesti ekonomski pritisak. No, uspjeh Trumpove ideje je pod upitnikom. Kao prvo, za razliku od zemalja zaljeva, Sudan nema posebnog animoziteta prema Iranu, stoga je logika njegova svrstavanja u antiiransku izraelsko-arapsku koaliciju dubiozna. Kao drugo, bilo kakva pomoć Sudanu i njegov povratak u „normalan“ život zahtijevat će odobrenje Kongresa. To može potrajati. Ni sama sudanska vlada nije načisto kako se postaviti prema tom pitanju – kaže Vidmarović ističući da je arapski svijet poprilično pragmatičan što se tiče vanjskopolitičkih orijentacija i saveza.
Nemojmo zaboraviti da su zemlje Bliskog istoka prošle sve i svašta, i bile u milosti i nemilosti raznih velikih aktera. Taj dio svijeta naučio se poprilično dobro orijentirati u odnosima velikih. Ako je Trump koristan za protuiransku frontu, zašto ga ne iskoristiti? S druge pak strane, Turska se snažno protivi normalizaciji odnosa s Izraelom iako s njim ima punopravne odnose. No, to je pitanje regionalne politike: Turska se ne slaže s UAE-om (i Saudijcima) u nizu problema poput Kurda, Iraka, Libije te eksploatacije plina na Mediteranu. Osim toga, Erdoğan se želi nametnuti kao vođa i zaštitnik širega muslimanskog svijeta pa je jasno zašto tako gorljivo nastupa za prava Palestinaca – kazao je Vidmarović dodajući kako je na drugom kraju muslimanskog svijeta, u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, situacija sasvim drugačija.
Sobzirom na to da se sve zemlje nalaze izvan regionalnih bliskoistočnih političkih igara i nadmudrivanja, njihova je reakcija bila dosta klasična i nedvosmislena: Palestince se ne smije napustiti, a normalizacija s Izraelom je beskorisna stvar. Pakistan i Indonezija snažno podržavaju borbu Palestinaca za neovisnost i prava usprkos tome što Indonezija ima solidne veze s Izraelom. Bivši malezijski ministar vanjskih poslova Mahathir Mohamad također je izrazito negativno komentirao normalizaciju. On smatra kako bi se odnos SAD-a prema Iranu mogao promijeniti u slučaju da na predsjedničkim izborima pobijedi Joe Biden.
– Ideja zdrave iranske politike bila je da se ograniči njegov nuklearni potencijal. Iranski nuklearni sporazum (JCPOA) bio je najnapredniji i najstroži nuklearni sporazum u povijesti čovječanstva. Iran je pristao na te uvjete i nastojao se ponovno integrirati u međunarodno okruženje. Ako Biden pobijedi, mogao bi se naći pod pritiskom svih zapadnih partnera i UN-a koji se zalažu za nastavak suradnje s Iranom. Trumpov je problem što očito ne shvaća da je danas teško bilo koga potpuno izolirati i baciti na koljena. Iran je oslabio ekonomski zbog sankcija i koronavirusa, ali nije izbačen iz igre. Ni mnogo siromašniju Sjevernu Koreju nije moguće baciti u okove. Jer nije sve u novčanom pritisku. Dok god igra po pravilima nuklearnog sporazuma, Iran ima razumijevanje ostatka svijeta. Mislim da Teheran to dobro shvaća i kalkulira što će biti nakon američkih izbora. Ako ostane Trump, ne isključujem scenarij koji trenutačno zvuči kao znanstvena fantastika: američko-iranski susret na visokoj razini. U konačnici, Trumpa privlače razgovori sa zemljama koje nisu na dobrom glasu. Moramo razumjeti da Iran nije autodestruktivna zemlja. Cilj je iranskih elita vratiti zemlju u međunarodnu trgovinu, ukidanje sankcija i gospodarski razvoj. To je široko i kreativno polje. No sigurnost zemlje i sigurnost režima primarna su zadaća – zaključio je Branimir Vidmarović.
Mnogi se pitaju kako će uopće funkcionirati potpisan sporazum o normalizaciji odnosa s Izraelom s obzirom na to da su Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein države sa šijitskom većinom, ali na vlasti je sunitska monarhija. Međutim, sve šijitske političke stranke u te dvije zemlje pod utjecajem su Irana, a posebice u Bahreinu, gdje je gotovo 2/3 stanovnika šijita. S druge strane, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati uz ekonomske veze imaju i veliku dijasporu od gotovo 500 tisuća Iranaca u Emiratima, većinom u Dubaiju.
– Koliko god je Trump danas već poznat kao “lak na jeziku”, nakon poteza Bahreina i UAE-a, a spomenimo tu i pomalo bizaran rasplet događaja oko Kosova i Srbije centraliziran upravo oko Izraela, stvari postaju doista zanimljive. Sada se postavlja pitanje tko je mogući sljedeći kandidat. Već prema objašnjenoj najavi Trumpa kako će to Saudijci napraviti u pravo vrijeme, dva su pak kandidata koja bi, da je ta tema na kladionicama, bili siguran izbor. Riječ je o Omanu i Sudanu – kazao je za Večernji list vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.
Problemi Omana i Sudana
– Oman održava komunikaciju s Iranom. Čini se kako su upravo ti odnosi vjerojatno i jedini razlog zašto taj službeno sultanat još nije otvoreno priznao Izrael. Međutim, sultan bin Tariq smijenio je ministra vanjskih poslova dan nakon što je omanski glavni diplomat razgovarao sa svojim izraelskim sugovornikom. Potez je doduše uslijedio kao dio većih preslagivanja, ali možda ipak ponešto govori i o tomu koliko je razbijenog stakla na putu priznanja Izraela – govori Avdagić ističući kako situacija u Sudanu nije ništa manje izazovna. – Neposredno nakon najave potpisivanja sporazuma između Izraela i Emirata, glasnogovornik sudanskog ministarstva vanjskih poslova Haider Badawi rekao je da će i njegova zemlja uskoro priznati Izrael. Već sljedećeg dana nositelj ove vijesti nenadano je smijenjen, a vršitelj dužnosti sudanskog ministra vanjskih poslova Omar al-Din Al-Ismail rekao je da vlada nije povjerila ministarstvu pripremu normalizacije odnosa s Izraelom te se to pitanje ne razmatra – kazao je Denis Avdagić.
Je i to negativno samo zato kaj to hoće Trump???