– Romana, imam rak! Rak cice – izgovorio je prije devet godina Ivan Malnar supruzi kad se vratio kući s citološkim nalazom koji je čekao 48 dugih sati. Taj dan, s dijagnozom malignog tumora dojke, Malnar je uvršten u jedan posto populacije, koliki u Hrvatskoj iznosi udio muškaraca među oboljelima od tog karcinoma koji mnogi i danas smatraju isključivo ženskom bolešću. Pet godina kasnije ušao je Malnar u još jednu nesvakidašnju statistiku pa je danas, statističkim rječnikom – zdrav jer se bolest pola desetljeća nakon operacije nije vratila! Da pobijedi karcinom koji se u muškaraca javlja najčešće između 60. i 70. godine, a ne kao u njegovu slučaju u 42., važno je bilo “ostati zdrav u glavi i ne skrivati od čega boluješ”.
- Znao sam da i muškarci mogu oboljeti od raka dojke. Pa moj, sad pokojni, kolega s posla jednom je tijelom iznad desne bradavice snažno udario u ventil, rana mu se upalila, otišao je liječniku, a ovaj mu je kazao da je dobro što je došao jer je ozljeda mogla prerasti u tumor dojke. Onda smo ga zezali da je postao žensko... –- priča 49-godišnji Karlovčanin.
Napipao kobnu kvržicu
Bilo je to u vrijeme dok je još radio, prije nego što je 2007. godine otišao u invalidsku mirovinu. Bilo je to prije siječnja 2002. godine, kada se na poslu u Karlovačkoj pivovari zalio pivskim kvascem, pa se, došavši doma, “bacio pod tuš” i ispod desne bradavice ugledao i napipao kvržicu:
- Otišao sam svojoj liječnici. Rekla je da se ne igram, da ne voli te kvržice i poslala me na punkciju. U bolnici su mi kazali da bih trebao čekati do rujna pa sam otišao privatno na citološki pregled i za dva dana dobio nalaz... Liječnica mi je rekla da sjednem jer moramo razgovarati.
– Imate maligni tumor dojke, mislim da još nije metastazirao. Hoćete li na operaciju? – prepričava nam dok vrhovima prstiju lupka po povećem svežnju medicinske dokumentacije.
Uslijedile su pripreme za operaciju, mamografija... Došla je veljača, jedanaesti dan u mjesecu. U devet je bio na operacijskom stolu u karlovačkoj bolnici:
Jedini muškarac na odjelu
– Pitali su me hoću li ići u Zagreb, a mene je zanimalo može li se operirati i u Karlovcu. Kad su mi rekli da može, odlučio sam ostati kod doktora Crnice. Ipak sam ja ovdje domaći. U Zagreb idem na pretrage i terapije koje se u Karlovcu ne obavljaju. Liječnik mi je prije operacije kazao da će mi možda morati odstraniti bradavicu. Odgovorio sam: “Nema veze, nisam maneken, ‘ko bu meni cice gledal” – prepričava.
Sedam dana nakon operacije otpušten je s odjela na kojem je bio jedini muškarac... Čekalo ga je je pet ciklusa kemoterapije, zatim 28 odlazaka u Zagreb na zračenje:
- Kemoterapiju su mi određivali po tjelesnoj težini, a kako sam ja ovoliki koliki jesam, te su doze bile jake i nakon kemoterapija sam povraćao. Psihički me to ubijalo. Nakon trećeg ciklusa počela mi je opadati kosa. Bilo mi je strašno vidjeti je u u kupaonici, u postelji... Ubijao me i smrad koji se oko mene širio. Tuširao sam se tri-četiri puta u danu, nije pomagalo. Drugi su govorili da ne smrdim, a ja sam taj nepodnošljiv i miris osjetio. Teško mi je bilo i kad sam dobio nalaz u kojem je pisalo da kod mene postoji vrlo velik rizik metastaziranja. Onda sam shvatio da je najvažnije da se psihički ne dam. Jer, kad se povučeš u sebe, gotovo je. A bilo je trenutaka kad mi je bilo baš teško, kad su me nakon povratka s trogodišnjeg bolovanja na poslu šikanirali. Šefici, koja mi je rekla da tvrtki trebaju mladi i zdravi ljudi, a ne takvi kao ja, samo sam, prije nego što sam zalupio vratima, odgovorio da ima dvije dojke i da pazi što govori – priča Ivan Malnar.
Drži ga vedar duh
Bilo je, opet, i smiješnih situacija pa nam prepričava zgodu iz čekaonice:
- Sjedio sam, a žene oko mene čudno su me pogledale. Na kraju me jedna starija gospođa, na kojoj se vidjelo da je operirala dojku jer nije imala protezu, upitala zašto sam ja tu. A zbog cice, kao i vi, odgovorio sam joj.
Ivan Malnar od 2007. godine u invalidskoj je mirovini koja iznosi 2800 kuna. Dva puta u godini odlazi na kontrole zbog karcinoma dojke. Obolio je od dijabetesa, ima problema sa štitnjačom, reumom, plućima, okom, tlakom...
Ipak, ne posustaje.
U stan u Karlovcu dolazi povremeno, kad mora na kakvu kontrolu. Sa suprugom i sinom preselio se na djedovinu, u Gerovski Kraj, selo u općini Čabar. Tu je osmislio sustav navodnjavanja za svoj vrt, slaže struju i posvetio se “svojim izumima”:
–To me drži – poručuje Ivan Malnar.
Bravo i sretno!