Ante Gotovina osuđen je na jedinstvenu kaznu na 24 godine zatvora! Proglašen je krivim kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata i to po devet točaka optužnice. Mladen Markač proglašen je krivim kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata i to po devet točaka optužnice. Osuđen je na 18 godina zatvora. Vijeće je za generala Ivana Čermaka zaključilo da tužiteljstvo nije dokazalo optužnicu protiv njega te da nije bio član udruženog zločinačkog pothvata niti mu je doprinio te nije za to odgovoran. Čermak je oslobođen po svim točkama optužnice.
Vijeće je utvrdilo da se dio hrvatskog političkog i vojnog vrha, predvođen tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i načelnikom Glavnog stožera Zvonimirom Červenkom udružio u zločinački pothvat, a kao ključnu točku tog pothvata navodi sastanak na Brijunima 31. srpnja, uoči pokretanja akcije Oluja. Sud smatra da je Tuđman bio ključna figura udruženog zločinačkog pothvata i da je namjeravao tzv. Krajinu naseliti Hrvatima.
Topništvo HV-a namjerno je granatiralo i ciljeve koji nisu prethodno utvrđeni kao vojni ciljevi. Vijeće je zaključilo da granatiranje Benkovca, Gračaca, Knina i Obrovca predstavlja nediskriminatorni napad na grad i na civile i civilne objekte. Pripadnici Hrvatske vojske i specijalne policije počinili su kaznena djela ubojstva, razaranja, pljačke, progona i deportacije, kao što je navedeno u optužnici – ovako je glasila prvostupanjska, nepravomoćna presuda hrvatskim generalima koju je u Haagu 15. travnja 2011. godine izrekao nizozemski sudac Alphonse Orie.
Presuda koja je šokirala Hrvatsku
Bila je to presuda koja je šokirala Hrvatsku, presuda koja je shvaćena kao osuda Domovinskog rata, cijelog tadašnjeg hrvatskog vodstva i hrvatskog naroda u cjelini. Alphonse Orie doveo je svojim riječima u pitanje pravo Hrvatske na obranu od agresije koja je dolazila iz Srbije uz pobunu domaćih srpskih terorista, doveo je u pitanje pravo Hrvatske na legitimno oslobađanje svojih okupiranih teritorija i vraćanje u hrvatski ustavno-pravni poredak.
Osjećaje većine hrvatskog naroda možda je najbolje opisao posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković – Mladi Jastreb:
– Ovo je osuda Republike Hrvatske, ovo je osuda svih nas i, ako nam ikada treba jedinstvo, treba nam sada. Ponosan sam što sam dio tog zločinačkog pothvata, što sam sudjelovao u stvaranju Republike Hrvatske i njezinu oslobođenju – poručio je.
Ovakva je prvostupanjska presuda bila samo nastavak onoga što je počelo podizanjem optužnica za navodne ratne zločine počinjene tijekom i nakon akcije Oluja, uhićenjem generala Ante Gotovine 7. prosinca 2005. godine na Kanarskom otočju te slavodobitnom objavom te informacije tadašnje glavne haške tužiteljice Carle del Ponte, koja je, zanimljivo, odlučila vijest o uhićenju generala Gotovine objaviti u Beogradu.
Stav hrvatske javnosti o Haaškom tribunalu kao političkom sudu čiji je cilj izjednačiti krivnju za agresorski rat koji je Srbija vodila protiv Hrvatske, a kasnije i protiv Bosne i Hercegovine te Kosova, sve je više jačao kao i mišljenje kako se želi izjednačiti žrtvu i agresora.
Odvjetnički timovi generala Gotovine i Markača najavili su, naravno, žalbu i slijedilo je godinu i pol iščekivanja i snažne pravne borbe u kojoj se rušila monstruozna konstrukcija suda o tzv. udruženom zločinačkom pothvatu kao i prekomjernom i neselektivnom granatiranju Knina, Benkovca, Gračaca i Obrovca.
Rušenje optužnice i jedinstvo hrvatskog naroda
Ipak, ogorčenje, bijes i razočaranje Hrvata ujedinjenih u nepravdi nakon ovakve presude kao da je dalo dodatnu snagu ne samo zatočenim generalima u Haagu nego i njihovim odvjetnicima, dodatno ojačanim vrhunskim svjetskim pravnim ekspertima, da dokažu istinu i sruše prvostupanjsku presudu.
Na ročištu koje je uslijedilo izneseni su dokazi koji potpuno osporavaju prekomjerno granatiranje spomenutih gradova i proizvoljno od tužiteljstva izmišljenu granicu od 200 metara što se pada granate od cilja tiče. Iako, svatko normalan tko je vidio slike Knina nakon ulaska Hrvatske vojske i Vukovara nakon ulaska okupatorske JNA, četničkih dobrovoljaca i domaćih srpskih terorista, znao je što znači prekomjerno granatiranje.
Obrana je znala da, ako se sruši teza o prekomjernom granatiranju, koje je prema tužiteljstvu natjeralo srpsko stanovništvo u bijeg, pada i teza o udruženom zločinačkom pothvatu.
Konačna, pravomoćna presuda, najavljena je za 16. studenog 2012. godine.
Dani ponosa, slave i konačne pobjede
Kako se približavao taj sudbonosni 16. studenog, tako su rasla i očekivanja i nada ne samo hrvatskih branitelja nego svakog hrvatskog građanina koji je znao da generali nedužni sjede u haaškom zatvoru.
Počele su se organizirati manifestacije podrške, a najveću odgovornost na sebe su preuzele braniteljske udruge gardijskih brigada i specijalne policije. Isti oni koji su početkom devedesetih prvi ustali u obranu domovine i s generalima Gotovinom i Markačem 1995. bili prvi u oslobađanju hrvatskog kraljevskog grada Knina i rušenju sna o "velikoj Srbiji" na hrvatskom tlu.
Neki su možda očekivali demonstracije i nasilje, no branitelji su ih u startu demantirali najavom i organizacijom molitvenog bdjenja noć uoči donošenja presude te zajedničkim gledanjem izricanja konačne sudske odluke na središnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Autor ovih redova s braniteljima je proveo cijelo vrijeme bdjenja, paljenja svijeća za poginule u obrani Hrvatske i mimohodu od Mirogoja do zagrebačke katedrale.
Te se večeri u zraku osjećalo nešto veliko, možda prvi put od početka devedesetih od Dubrovnika i Vukovara do Zagreba osjećalo se ono jedinstvo koje nas je krasilo ratnih godina. U prepunoj zagrebačkoj katedrali koja je bila premala da u nju stanu svi koji su željeli pa je ispunjen bio i cijeli prostor ispred prvostolnice, služena je misa za oslobađanje hrvatskih generala. Prizor Hrvatske ujedinjene u zajedničkoj molitvi obišao je svijet, a to je bio samo uvod u ono što će uslijediti dan kasnije.
Jutro je na trgovima diljem Hrvatske donijelo iščekivanje, napetost i konačnu presudu iz Haaga. Rijetki su bili oni, čak i među najoptimističnijim građanima koji su se skupili na gradskim trgovima, koji su očekivali oslobađajuću presudu. Većina je smatrala da će Gotovini i Markaču kazne biti umanjene.
A onda se u 9 sati oglasio sudac Theodor Merron.
Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti!
Žalbeno vijeće pobija tvrdnje raspravnog vijeća da su topnički napadi na četiri grada bili protuzakoniti. Djelomično su u tom dijelu prihvaćene žalbe generala Ante Gotovine i Mladena Markača i poništava se navod da su napadi na četiri grada bili protupravni. Žalbeno vijeće smatra da je raspravno vijeće pogriješilo u iznošenju granice od 200 metara. Sudac smatra da to vijeće nema nikakav dokaz o tome.
Žalbeno vijeće podsjeća da je raspravno vijeće utvrdilo: Gotovina je znao za kaznena djela koja su počinjena u četiri grada. Upravo je ta kaznena djela trebao spriječiti. Gotovina je propustio poduzeti napore kako bi se spriječila ta kaznena djela i spriječiti buduća. No, žalbeno vijeće smatra da su te mjere bile nedovoljno razrađene da bi spriječio i minimalizirao počinjenje kaznenih djela pod svojom kontrolom. Gotovina je poduzeo sve nužne mjere kako bi održao red među svojim podčinjenima, što znači da ga se ne može osuditi na temelju alternativnih vidova odgovornosti.
Žalbeno vijeće izreklo je i za Markača da nije utvrđeno da je propustio naložiti istrage, za što ga se tereti. Žalbeno vijeće smatra da raspravno vijeće nije donijelo dovoljno dokaza o njegovim propustima kao odgovorne osobe. Civilne odlaske iz četiriju grada ne može se ocijeniti kao deportaciju. Oni koji su protupravno napali nisu imali namjeru preseliti civile. Topnički napadi bili su zakoniti. Ne može se izvan svake sumnje dokazati njihova krivnja za deportaciju. Žalbeno vijeće ponovilo je da neće ni Gotovinu ni Markača osuditi na temelju alternativnih vidova odgovornosti.
Sudac kaže da žalbeno vijeće nije pogriješilo u tome što je zaključilo da nije postojao udruženi zločinački pothvat, odnosno da se Srbe nije htjelo potjerati silom. Nije postojao udruženi zločinački pothvat, ponovio je sudac Merron i rekao da su generali Gotovina i Markač slobodni!
Nakon ovih riječi suca Merrona Hrvatska je eksplodirala od oduševljenja, suze radosnice, olakšanje, buru emocija moglo se vidjeti na svakom koraku, a građani su diljem zemlje izvjesili hrvatske trobojnice na zgrade, automobile, prozore. Počele su pripreme za doček oslobođenih heroja.
Oko 16 sati Gotovina i Markač Vladinim zrakoplovom sletjeli su na hrvatsko tlo u zagrebačku zračnu luku, a sat-dva sata kasnije na Trgu bana Jelačića dočekalo ih je sto tisuća ljudi. Kada su se generali popeli na pozornicu, Trg je planuo, zapaljeno je nekoliko stotina baklji i zavijorile se stotine hrvatskih zastava.
– Sretan sam, ovo je naša zajednička pobjeda. Pobijedili smo! – rekao je Ante Gotovina okupljenom mnoštvu. – Budućnost je u našim rukama, hvala vam i sretno!
– Sretni smo što smo s vama večeras svi zajedno. Ovo je naša zajednička pobjeda. Bila je ratna Oluja, a ovo je pravna Oluja. Stavili smo točku na i Domovinskom ratu. Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno, ovo je naša pobjeda – kazao je general Gotovina.
General Markač nadovezao se riječima:
– U srcu sam uvijek nosio domovinu, a domovina ste svi vi. Znao sam da nisam sam, bilo mi je lakše. Znao sam da nije bilo zločinačkog pothvata, da su hrvatska vojska i hrvatska policija časno oslobodile Hrvatsku!
Generali su se nakon toga uputili u ponovo prepunu zagrebačku katedralu na misu koju je predvodio nadbiskup zagrebački Josip Bozanić, a Gotovina i Markač na vlastiti su zahtjev proveli jedno vrijeme u molitvi na grobu još jednog hrvatskog mučenika blaženog Alojzija Stepinca.
Oslobođenje hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača sigurno je jedan od najvažnijih datuma ne samo u 2012. godini nego u cijeloj dvadesetogodišnjoj povijesti moderne Hrvatske.
Oslobađajućom presudom završen je jedan dio hrvatske povijesti,i sada je stvarno došlo vrijeme da se riječi generala Gotovine pretvore u djelo:
– Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno, ovo je naša pobjeda!
Specijal našeg portala u kojem donosimo pregled godine možete pratiti OVDJE. Svaki dan objavljujemo nešto novo!
Hvala vam gospodine Gotovina i Markač što ste s našom vojskom zaustvaili svakodnevno granatiranje Vinkovaca, Osijeka, Sl.Broda, Siska, Karlovca, Gospića, Zadra, Šibenika....od strane Srbočetništva... manjina je terorizirala većinu uz pomoć cijele JNA, hvala vam što ste našoj djeci i budučimm naraštajima dali slobodu i mir.