Čak 90 posto ekoproizvoda na tržištu lažne je ekokvalitete. Pod tim se u nas prodaju čak i genetički preinačeni proizvodi, među kojima prednjače krumpir i rajčica. No, kako imamo zakone koji se ne provode, i nas 10-ak posto strpano je u isti koš sa šarlatanima, koji nemaju nikakvih skrupula prema potrošačima  tvrdi Bernarda Orehovec iz Čakovca, jedna od rijetkih u Hrvatskoj čije imanje, uz ekomarkicu Ministarstva poljoprivrede, ima i svjetsku licenciju demeter  međunarodno zaštićenu prehrambenu markicu koja jamči zdravu i ekološki proizvedenu hranu.

Ubrano u vrtu ili na veletržnici
Još donedavna ekološka je proizvodnja bila marginalna. No, na zahtjev potrošača, poslije brojnih afera s hranom  kravljeg ludila, slinavke i šapa, kancerogenih razina dioksina i umjetnih pripravaka u industrijski proizvedenoj hrani, a naposljetku i ptičje gripe  potražnja za ekološkim proizvodima posljednjih godina vrtoglavo raste. Za razliku od konvencionalne poljoprivrede, takvi proizvodi ne sadrže ostatke pesticida i ostalih rezidua, a genetički izmijenjeni organizmi strogo su zabranjeni te je njihova proizvodnja u posljednjih desetak godina utrostručena u zemljama EU. No, je li sve ono što na tržnicama i u trgovinama nosi predznak eko ili bio doista onakvo kakvim se reklamira? Treba li svakoj kumici na placu vjerovati na riječ kad kaže kako je ono što prodaje iz njezina vrta, ekološko, netretirano bilo kakvim pesticidima i herbicidima... iako ih većina nema više od nekoliko četvornih metara njive ili okućnice i većinu je ubrala na nekoj od veletržnica?
 Ogorčena sam! U imanje Bernardin vrt uloženo je 17 godina mukotrpnog rada. Licenciju demeter mogu dobiti samo oni proizvodači za koje međunarodna komisija nakon višegodišnjeg preusmjeravanja na biološko-dinamičku metodu proizvodnje utvrdi da zadovoljavaju propisane uvjete. Pritom nije bitno koliko zemlje imate, svake četiri godine specijalna komisija na vašoj zemlji provodi analize tla kako bi se točno utvrdilo što ste na njemu radili, dok u Hrvatskoj, nakon što dobijete ekomarkicu, to više nitko ne kontrolira  tvrdi B. Orehovec.
 Svatko u tom lancu ima putra na glavi. Hrana mora imati svoj CV  tko ju je proizveo, gdje, tko ju je kontrolirao, gdje je skladištena... No, pod ekohranom prodaje se sve i svašta. I onaj tko dobije ekomarkicu  misli kako ju je dobio dovijeka, a ne na šest mjeseci. Nakon toga roka ponovno bi trebao predati papire i zahtjev u mjerodavno ministarstvo, a državna inspekcija kontrolirati što radi. Imamo Zakon o hrani i Pravilnik o deklariranju hrane, koji je prepisan od EU,  no bojim se da se ne provodi. Niti znate odakle je to što jedete niti je li pod kontrolom, bez obzira na to je li konvencionalno, ekološki uzgojeno ili je tzv. new food, odnosno GM  kaže Ivica Kisić, profesor ekološke poljoprivrede na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i član povjerenstva za dodjelu ekomarkica.
Najbolji primjer za to je, kaže, cesta od Plitvica do Rijeke. Na sve strane prodaje se ekološki proizveden sir, prema čijoj bi se količini dalo zaključiti kako je u Lici najmanje 20.000, a ne 200-tinjak krava ili su one izvanprirodni fenomen i daju po 400 litara mlijeka na dan. Nasuprot tome, pravu ekomarkicu, koja izgleda kao djetelina s četiri lista, domaći kupci i ne poznaju. Takvi proizvodi nisu označeni ni izdvojeni na policama trgovina, što je još jedan propust države  objašnjava prof. Kisić.

Eko zbog zdravlja i okusa
Prema podacima WTO-a, godišnje se na tržištu ekohrane i pića u svijetu obrne 30 milijardi USD. Čak 36 posto stanovništva EU ekohranu, koja je i 60 do 100 posto skuplja od one iz konvencionalnog uzgoja, kupuje jer smatra da može prevenirati različite bolesti, a 31 posto i zbog boljeg okusa. Konvencionalna je proizvodnja, pokazala su istraživanja, čak 25 puta opterećenija sredstvima za zaštitu bilja, ponegdje i dodatnih 7,4 posto. No, ni u ekoproizvodnji nije sve idealno. Oko pet posto proizvoda u EU lažno je ekološko, iako ni često mijenjanje dobavljača, nepravilan transport i skladištenje hrane... ne jamče sigurnost, čak ni biorobe.
Za razliku od susjeda Slovenaca, koji sa četiri posto obradivih površina pod ekološkom proizvodnjom zauzimaju 10. mjesto u svijetu (imaju čak 22.000 ha), Hrvatska ima 269 ekoproizvođača i samo 3124 ha, dok službenih podataka koliko se u nas izvozi i uvozi ekoloških proizvoda nema, odgovaraju u Ministarstvu poljoprivrede.
 Na europskoj ljestvici ekoproizvodnje iza nas se jedino nalazi Albanija  kaže nutricionist dr. sc. Ignac Kulier i domeće kako se izraz ekohrana u nas zlorabi. Svaki proizvođač za sebe kaže da proizvodi zdravu hranu, što ne odgovara istini. U tu se kategoriju trpaju i janjetina na ražnju, kulen i pršut.
Enrico Finoti iz talijanskog Instituta za prehrambena istraživanja kaže kako je pogrešno misliti da su, primjerice, bio salata, mlijeko ili jogurt hranjiviji. S nutricionističkog stajališta njihova dodana vrijednost je samo u činjenici da su to čistiji proizvodi, proizvedeni bez insekticida i umjetnog gnojiva, ili u slučaju biološkog mesa bez dodataka hormona i antibiotika u životinjskoj hrani. Izabrati biološko jednostavno znači jesti čisto ili uzimati manju količinu potencijalno štetnih materija, eliminirajući kemiju iz tanjura, tvrdi on. Prevedeno, i ekočokolada deblja  sve ostalo je stvar izbora.

Premium sadržaj

Video sadržaj

19

NIJE BILA USPJEŠNA

Ratni analitičar kritizirao ukrajinsku vojnu strategiju: 'Ovo je skandal'

54

PIŠE TOMISLAV KRASNEC

Najgluplji pokušaj uvrede je bio kad me sin Ratka Mladića nazvao 'NATO-ovom pješadijom'. Sve do sinoć

VIDEO

Novi projekt Roberta Knjaza oduševio javnost: Ako vam treba nešto što će vas dobro nasmijati, ne tražite dalje

Sinković ogolio dušu

'Ovo je greška koju mnogi sportaši naprave nakon karijere, dođe trenutak kad moramo povući granicu'

Samo mali broj ljudi koristi ovu naknadu iako na nju imaju pravo: Pomoću nje možete povećati primanja za 3.500 eura