U rujnu 1991. Vijeće sigurnosti UN-a uvelo je embargo kojim se Hrvatskoj zabranjuje nabava oružja. Dogodilo se to u vrijeme najbrutalnije agresije i time nam je de facto onemogućena obrana. No, Hrvatska nije bacila koplje u trnje i, premda nije imala saveznika ni zaštitu članstva u nekom vojnom savezu, u idućim je godinama otela, proizvela i nabavila na crnom tržištu sve potrebno oružje.
Nabavila je i dvije eskadrile borbenih aviona, MiG-ova 21, i te 24 borbene letjelice učinit će kasnije razliku na bojišnicama te će Hrvatskoj vojsci osigurati pobjedu i povratak okupiranih teritorija. Te su borbene eskadrile nabavljene uz znanje Rusije, a SAD se pravio da ih ne vidi. Sada, na kraju 2018., naša mala, no uvijek smo vjerovali ponosna država članica je NATO-a i u strateškom je i vojnom savezu sa svjetskom velesilom SAD-om.
Nismo, dakle, izloženi nikakvom embargu, no naše borbene eskadrile svele su se na samo tri prastara MiG-a 21 koja još uvijek mogu letjeti. Hrvatska je još prije nego što je američki predsjednik Donald Trump kazao da Amerikanci više neće badava braniti ostale nacije odlučila sama nabaviti borbenu eskadrilu kojom će moći sama braniti teritorij. Kako više nismo sami na svijetu kao 1991., u tu je nabavu krenula uz znanje i odobrenje svog strateškog partnera, SAD-a. Samostalno smo odlučili da nam najviše odgovara izraelski F-16 Barak, a Amerikanci su nam dali zeleno svjetlo. Godinu dana poslije te odluke Hrvatska osjeća da je prevarena i izigrana jer nam iz Washingtona, i to ne izravno, nego putem medija, poručuju da ne možemo kupiti tu eskadrilu. Osjećaj je to gori nego 1991. kada je Hrvatskoj bio uveden embargo. Gori je zato što tada nismo ni očekivali da će nam netko biti saveznik pa smo se uzdali samo u sebe.
A sada, kada smo računali na to da imamo saveznika, taj osjećaj prevare stvara još veće poniženje. A najgore je to što nas naši saveznici sada drže na brisanom prostoru, izigrane i neinformirane. To što nas još nitko s najviše državne razine iz SAD-a nije izvijestio o razlozima “embarga” niti nam je, što bi valjda bio minimum savezničke korektnosti, ponudio kompenzaciju, nekakvu “B” varijantu. Dok se Amerikanci natežu s Izraelcima i preko Hrvatske rješavaju neke svoje vojne ili poslovne odnose, a znajući dobro kakvu eskadrilu Hrvatska želi nabaviti, već su hrvatskoj Vladi trebali ponuditi alternativu.
Gabariti su poznati, kao i proračunski iznos koji Hrvatska može financijski podnijeti. Hrvatska ne može poput Slovačke nabaviti novih 14 F-16 iz SAD-a po cijeni od 2,9 milijardi dolara niti može poput Bugarske kupiti osam novih F-16 za milijardu dolara. Mi imamo na raspolaganju 500 milijuna dolara i želimo 12 rabljenih, ali moderniziranih F-16. Ako ne možemo dobiti takve izraelske Barake, Amerikanci nam mogu ponuditi one najsličnije Baracima, dakle F-16 Block 50/52, koji su stari 20-ak godina, koji još imaju oko 1500 sati naleta do novog remonta, a na takvima lete pripadnici nacionalnih garda u SAD-u.
Nije tajna da samo u suhoj Arizoni u pričuvi stoji desetak takvih eskadrila, a jednu takvu htjela bi imati Hrvatska. Takve eskadrile Amerikanci su prodali Poljacima, no ne i Rumunjima koji su morali nabaviti starije i slabije F-16 iz Portugala, koji su ih, istina, stajali samo 120 milijuna dolara, no onda su za modernizaciju morali platiti više od pola milijarde dolara te još toliko za infrastrukturu i naoružanje.
Biznis je biznis, no Hrvatska je vjerovala da je sa SAD-om veže i nešto jače od pukog biznisa, pa je zbog vjernosti prema savezniku u vojne operacije koje vode Amerikanci po svijetu poslala znatno više svojih vojnika nego što to dozvoljavaju naša veličina ili financijske mogućnosti. Za to smo dobili američko tapšanje po ramenu, sve dok nismo odlučili nabaviti svoju borbenu eskadrilu. I kada se nakon 15 godina napokon pojavila hrvatska Vlada dovoljno odlučna da presiječe nebrigu i dobije potporu svih političkih snaga u državi da se spasi borbena komponenta HRZ-a, naš nas saveznik grubo vraća na početak priče.
Dok od Izraela službeni Zagreb ne dobije obavijest da je posao s Baracima definitivno propao, hrvatska Vlada neće poništavati natječaj. Ali priprema se ako do te odluke u sljedećih nekoliko dana ipak mora doći. Iz Vlade kažu da će onda tražiti drugo rješenje, ali da neće odustati od nabave eskadrile. Nećemo baciti koplje u trnje kao što nismo ni 1991. I premda Hrvatima sve ovo stvara gorak okus, pogotovu što razumijemo kada Trump kaže da SAD više ne može biti svjetski policajac, to nas onda više zbunjuje kada isti taj SAD, naš saveznik, promijeni odluku, a zeleno svjetlo za nabavu eskadrile, i to bez upozorenja, zamijeni crvenim.
Video: MIG i F-16 iznad Knina
Prestanite se zavaravati, Kina, Amerika, Rusija i još par sila nikada nikome nisu bili sveznici. Oni samo imaju interese. Vrijeme je da naivci odrastu i prestanu maštati o savezništvu. Oslonimo se na vlastite snage i sklapajmo samo saveze koji nam trenutno odgovaraju. Tko ne vjeruje neka se sjeti lančane međusobne izdaje saveznika 1941 kada ih je Hitler po redu napadao. Hićo ih je očito dobro procijenio, tj njihovu (ne)moralnost