U javnosti se nižu različite okrugle obljetnice iz najnovije hrvatske povijesti. Bome ih ima mnogo, a ovih je dana proslavljena i 30. godišnjica Tigrova, Prve gardijske brigade Hrvatske vojske. Više nego zasluženo da se o njima piše, da se na njih podsjeća, kao i na sve ratne postrojbe HV-a, na sve ljude koji su se u ratu borili da danas imamo slobodnu vlastitu državu. I ta me obljetnica ponukala da se na ovome mjestu prisjetimo jedne druge obljetnice, deset godina mlađe, koja je također vezana za Domovinski rat, a nije baš spominjana sad u javnosti i medijima. To je Deklaracija o Domovinskom ratu koju je Hrvatski sabor donio 13. listopada 2000. godine. Evo, sad je već njezina dvadeseta godišnjica.
Zašto je tada donesena? Kako je poznato, tada je na vlasti bila šesteročlana koalicija predvođena SDP-om i Ivicom Račanom. To je bio prvi parlamentarni poraz HDZ-a nakon 1990. godine i uvođenja višestranačja u Hrvatskoj. Poraz je bio očekivan, ne samo zbog smrti predsjednika Franje Tuđmana uoči izbora, nego i zbog samog HDZ-a i njegova načina desetogodišnjeg vladanja. U zraku se osjećala nasušna potreba za promjenama. No mnogi se s porazom nisu mirili. Uvertira u donošenje Deklaracije bilo je „Otvoreno pismo dvanaestorice hrvatskih generala i ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti“ koje je objavljeno 28. rujna 2000. godine.
Potpisnici su bili stožerni general u mirovini Janko Bobetko, admiral Davor Domazet Lošo, general-pukovnik Ivan Čermak, general-pukovnik u mirovini Ivan Basarac, general-pukovnik Krešimir Ćosić, general-pukovnik Ante Gotovina, general-bojnik Damir Krstičević, general-bojnik Ivan Kapular, general-bojnik Mirko Norac, general-bojnik Milenko Filipović, general-bojnik u mirovini Ivan Korade i general-bojnik u mirovini Nojko Marinović. Znači, potpisnici su bili neki umirovljeni, ali i neki aktivni generali. Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić te je aktivne generale brzopotezno umirovio, najurio iz vojske, pri čemu se, kako su kasnije izjavljivali, baš i nije konzultirao ni s Račanom ni s tadašnjim ministrom obrane Jozom Radošem ni s tadašnjim načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga RH generalom Petrom Stipetićem. Oni baš i nisu bili za tako drastično kažnjavanje, ali Mesić je tako bio odlučio.
Kako god, pismo je jako odjeknulo, kao i Mesićeva odluka o umirovljenju generala. Bilo je komentara da je to bio i pokušaj državnoga udara, vojnoga puča. Bilo je to vrijeme snažnog pritiska haškoga tužiteljstva na Hrvatsku, na novu vlast, pisale su se haške optužnice, počelo je veliko smjenjivanje u Hrvatskoj vojsci... Generali su na početku pisma naglasili: „Budući da se naša imena već mjesecima povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, te s obzirom na činjenicu da mnogi od onih od kojih bi se to očekivalo nisu protiv toga odlučno podigli glas, mi, hrvatski generali i ratni zapovjednici, smatramo svojom moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost s našim stavovima i gledištima.“ Cijelo pismo lako je naći na internetu.
Račan se uplašio. S jedne je strane morao udovoljavati traženjima iz Haaga, a s druge strane tražio je način kako da drži situaciju pod kontrolom doma, a bilo je puno onih koji su promjenu vlasti iskoristili i za svakakve političke obračune.
Između ostaloga, sve je više bilo glasova da nam se dogodio samo građanski rat, nikakva agresija, da smo svi krivi, počelo je relativiziranje događaja, činjenica... U svakom slučaju, situacija nije bila nimalo laka. U tom svjetlu događaja, vladajuća koalicija osmislila je način kako da primiri situaciju, pa je u Saboru izglasana spomenuta politička deklaracija. U njoj je napisano, između ostaloga, da je „Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i oslobodilački rat, a ne agresivni i osvajački prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica“, da je „radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje“, a na kraju saborska deklaracija „poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti“.
Dakako, i njezin cjeloviti tekst lako je naći na internetu. No je li Deklaracija imala kakav učinak? Jest utoliko da su se na nju kasnije pozivali oni kojima je ona trebala, najčešće u obrani istine o Domovinskom ratu. Uglavnom je to ostao tekst s lijepim željama. I još jedan promašeni politički potez. Jer nikakvi politički dokumenti ne trebaju i ne mogu braniti istinu o Domovinskom ratu. Istina je njegova najbolja obrana, i samo je treba prepustiti povjesničarima, samo treba prepustiti stručnjacima da pišu i zbore o ratu na temelju činjenica, a ne da na ratu političari politiziraju i skupljaju jeftine političke bodove. Političari nam trebaju učiniti budućnost ljepšom, a ne se stalno baviti prošlošću. Ista je stvar i s veteranskim pravima, kao i s procesuiranjem zločina iz rata. U pravnoj državi ne trebaju posebne deklaracije. Država ili funkcionira ili ne. Nikakve deklaracije neće pomoći.
Mesić ima neshvatljivu cik-cak pol. putanju - koju mu nitko ne penalizira. Slikovito, nalik vrtlogu vode koju prolijevaju duž ekvatora - ovisno da li su ispod ili iznad, mijenja se smjer vrtloga vode. Tako i on - imate njegove bombastične izjave o antifaš. prirodi uspostave Hrvatske i kako odaje priznanje ovima ili onima u toj borbi, onda upadne video iz Kutine ili Australije gdje ima pro u govorancije i pjevušenja. I nikome ništa... Imate slučaj da kupio 2 stana navodno posuđenim novcem, koji će vratiti kad proda stan u Ilici - to je bila slatkarija za medije, eno ga još živi u Ilici. Itd. Itd. A što se tiče HV, prijetio BiH da će zapovijediti HV da intervenira u Brčkom - dok u Sarajevu iznose baklave i kavu kad on prolazi centrom!? Čudo je to od političara... Kameleon je ništa prema njemu.