Ne dopustite da se zbog pogrešnih prioriteta u našoj državi ugasi još
jedan braniteljski život! Ne dopustite da nemoć, bolest i bijeda tih
časnih ljudi postanu jedine spomenice Domovinskog rata! – apel je
upućen Ministarstvu branitelja kojim prijatelji, poznanici pa i susjedi
Zorana Novakovića pokušavaju spriječiti još jednu u nizu tragedija koje
toliko često pogađaju hrvatske heroje.
Eksplozije u ponašanju
A 49-godišnji Zoran sa 150. črnomerečkom brigadom prošao je sva sisačka
bojišta, bosansku Posavinu, Dubrovnik, Perušić, Oluju. Nesebično je
izišao iz komotnog života i pune dvije godine krvario za domovinu. I na
kraj, ‘95. se izmučene duše vratio u svoj stari svijet, koji više nije
mogao ni znao prepoznati. Najžalosnije je što taj svijet nije želio
prepoznati njega.
- Odlučio sam živjeti kao prije rata. No, tvrtka Plodine, gdje sam
radio, otišla je u stečaj. Jedino mi je mogla iznajmiti svoj kiosk za
voće i povrće na lošoj lokaciji, koji nije radio par godina. Sav moj
trud bio je uzaladan, koliko god radio od jutra do mraka, kiosk
naprosto nije mogao opstati – govori Zoran, čije je psiho-fizičko
stanje postajalo sve teže:
- Zbog eksplozija u ponašanju koje su postajale sve češće i varirale od
bijesa, bezvoljnosti pa i stravične agresije, raspala mi se obitelj, a
i sav svijet oko mene. Izgubio sam volju za životom i 2001. prvi put
sam potražio liječniku pomoć. U Psihijatarskoj bolnici Vrapče
dijagnosticiran mi je PTSP visokog intenziviteta, psihoza, teška
depresija... Iako nisam želio biti bolestan čovjek koji se ne može
brinuti o sebi, bilo mi je jasno da ću morati riješiti svoj status.
Unatoč liječničkoj dokumentaciji za 100-postotni invaliditet, utvrđeno
mu je samo 40 posto invalidnosti, što ga je šokiralo.
Sve bih dao...
- Uložio sam prigovor i do dandanas čekam da se to sudski riješi.
Jedino za što sam se uspio izboriti su 2500 tisuće kuna akontacije od
Mirovinskog fonda dok se ne riješi moj status. No, ono što me najviše
pogađa i boli jest činjenica da mi je zbog mase lažnjaka neugodno
spomenuti da imam teški PTSP i da sam doista nesposoban za posao.
Vjerujte, dao bih sve na svijetu da se ujutro probudim normalan, da
odem na posao i ne moram svatko malo u psihijatrske bolnice na liječnje
- potišteno kaže Zoran.
Teoretski PTSP izlječiv, a dotad - pomozite!
Dok Zoran teško prihvaća nemoć, ljudi koji ga vole i cijene njegove
ratne zasluge zgroženi su bijedom u kojoj živi. Podstanarstvo u sobici
od 7 kvadrata u ruševnoj i vlažnoj kućici najviše je državno
odlikovanje jednom ratnom heroju. Nedavno isključenje struje za Božić,
dodaju ironično, bio je samo još jedan od slatkih darova junaka.
Iz Ministarstva branitelja, uz napomenu kako protiv drugostupanjskog
rješenja traje upravni spor, odgovaraju da je “gosp. Novakoviću priznat
status HRVI-ja privremeno i nema pravo na stambeno zbrinjavanje sve dok
status HRVI-ja ne ostvari za trajno”.Napominju da “ostvaruje sva prava
koja imaju i drugi HRVI (mirovina, invalidnina…), a pravo na stambeno
zbrinjavanje može ostvariti po isteku roka od najmanje 3 godine od
donošenja drugostupanjskog rješenja o invalidnosti, jer je njegov
invaliditet posljedica bolesti PTSP koja ima razvojni tijek i (barem
teoretski) je izlječiva. Ako je stanje nepromijenjeno i nakon 3.
godine, utvrđuje se trajni invaliditet.”
U međuvremenu, možete mu pomoći na njegov račun u Zagrebačkoj banci
(6761-0208-3586-9013) broj: 3212960716.
