"Drevna vatra nikad nije posustala - Brže, više, jače...složnije i radosnije..., za brži prodor do čovjeka i snažnije ruke prijateljstva, u zagrljaj bratski milijuni, neka radosno zazvoni neprolazno proljeće čovjeka..." klicalo se u Sarajevu, na današnji dan 1984., na otvaranju XIV. Zimskih olimpijskih igara.
Cijeli je sportski i ne samo sportski svijet bio usmjeren u taj grad u bivšoj Jugoslaviji, gdje se slavila snaga i vitalnost ljudskoga duha i tijela, Vučko je bio omiljen lik...
- Želja je bila da se Igre, kao simbol svjetskog mira, održe u gradu koji je do tada obično bio vezivan za početak Prvog svjetskog rata. Kada je Sanda Dubravčić zapalila olimpijski plamen, a tadašnji gradonačelnik Sarajeva Uglješa Uzelac zamahnuo olimpijskom zastavom na najvećem bh. stadionu - svi smo bili ponosni, podsjećaju na Klix.ba.
Osam godine poslije Sarajevo je opet bilo u središtu svjetske pozornosti, zbog krvavoga rata i svakodnevnog srpskog masakra i bombardiranja građana.
A 30 godina nakon topline olimpijskog plamena u Sarajevu je opet "vruće", i to zbog nemira i prosvjeda građana frustriranih beznađem i katastrofalnom gospodarskom situacijom i nezaposlenošću u zemlji. Mnogi od prosvjednika u doba Igara 1984. nisu bili ni rođeni...Zbog situacije u gradu sve za danas najavljene priredbe uz obljetnicu Sarajeva '84 su otkazane.
Ma kakvo Sarajevo, taj grad je davno prije 90-ih kiptio jalom i mržnom prema svemu što nije BiH (ali manje prema Srbiji nego prema Hrvatskoj). Jedino što je novaca bilo dosta zahvaljujući tome što su se vukli iz drugih republika pa su sarajlije mogli glumiti "laganicu" i (lažno) bratstvo i jedinstvo uz ćevape i kahvenisanje u beskraj. A priča o multi-kulti Sarajevu samo je mit koji pokušavaju stvoriti Jergović i njemu slični - koji su svi redom zbrisali iz njega.